Jadan je umro, a anđeli ga odnesoše u krilo Abrahamovo i tako se ostvariše njegove želje.

Puhnuše nam hladni vjetri Odoše nam geometri Odnesoše svoje skice Rasplakaše se sve curice

Tada pustiše sanduk da padne na zemlju i ubrzo su tu bila i nosila, na kojima odnesoše ranjenog u bolnicu.

Kao u čitanju poslanice Korinćanima, domaćini su se sažalili nadamnom snuždenim pa uzeše halje, te ih odnesoše na kemijsko čišćenje.

Odnesoše ga kući i dozvaše babu Bunu da ga liječi.

1 Tada do? oše ljudi iz Kirjat Jearima i odnesoše Kov? eg Jahvin sebi.

»Na 1685. oktobra na 2. Ubiše Gabeljani na Krvavcu fra Petra Matića i š njime šest soldata ter jim odnesoše glave na Gabelu.«

Čini mi se da ga vrazi odnesoše tamo niz uvalu napokon ga obavijesti tetka Livoguza, ali u to baš ne bijaše sigurna.

Nisu blesavi ostati kod nas, gdje stanovništvo vječito kuka, svak se boji da radi više od svoga kolega a da je manje odnija kući tj. ukra od njega, di kod rade svugdje KRADU, odnesoše, VLASNIKU psuju majku, viječito ih netko izrabljiva, uvijek im je netko za nešto kriv, svi su " NADPROSIJEČNO INTELEGENTNI ", svaki zna di je J.

Dogodi se kobna nesreća kada Turci osvojiše grad i tvrđavu te odnesoše sa sobom sve svete slike iz crkve, kao i priliku Isusa Nazaranina.

Onda pograbi tešku i jošte novu, nedavno nabrušenu sjekiru i kano da ga vjetrovi odnesoše put lugova i put velikih šuma...

Pa kad sam vidio kako te u nebo odnesoše i rajska se vrata za tobom zatvoriše, rekoh: Šteta da pijevac propadne Probudih se i pojedoh ga.

Svašta se događalo na parketu sinoć ali na kraju svakome po partija sa 6:4. Prvu su dobili Plavi a onda istom mjerom drugu odnesoše Crveni.

Dva gradska stražara, našavši ga na ulici, kao da je mrtav, odvedoše, odnesoše ga u neku bližnju gostionicu.

Odnesoše ga u sobu za mrtvace, pred kojom su stražarila četiri pandura, tjerajući svjetinu koja se tiskala da ga vidi.

A onda ga rasjekoše i odnesoše gredu na uzvisinu, i usadiše ga u zemlju, kao mrtvo, kao zadnje drvo, kojemu više ništa, ni sunce ni nebo ni duh ne može biti od pomoći.

Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo.

Svima odsjekoše glave i pobjedonosno ih odnesoše u Čitluk.

Stoga žene i stadoše iskaljivati svoje dobrostivo srce, te im dadoše dva poderana sukanca i dva biljca, a dvije stare slamarice, sastavljene od vreća soli, napuniše svježom kapučinom i odmah u kužinu odnesoše, da se ne bi predomislili pa im u kuću zasjeli.

Kad su ga spekli, odnesoše ' naku vruću pečenku pred jazbinu, a oni se posakriše.

Mišljahu isprva, da je već mrtav; no kad opaziše, da diše, podigoše ga njih četvorica i odnesoše u gradić, u kuću, koja im bijaše najbliža, a to je bila kuća mornara Antuna Šabarića.

U dobroj vjeri da će i dr. Okupacije doživjeti (ako već nije) čin preobraćenja i pokajanja, s ohrabrenjem sam se ogledao u materinskoj suzi istine o patnji i ponosu Vukovara i cijele zemlje, kristalno čistoj, u stihovima majke Kate Šoljić (1922. - 2008.), potresnoj tužaljci od 52 stiha u spomen četvorici sinova palih u vukovarskoj žrtvi za hrvatsku slobodu: Noćas sam snila/Da su djeca došla/Vidjela sam, kraj prozora su prošla./Najstariji progovara:/" Otvori nam majko stara "./Brzo sam potrčala i vrata otvarala/Mog sina za ruku fatala.../Tine, Tine mili/Pa tebe su četnici ubili./To te Isus oživio ko Lazara./Jest, majko mila, dao mi krila./I nema sina moga./Sine Tine, sad si bio/Kud ' si mi se skrio.// A možda je drugi po redu./Možda je moj Mijo./Mijo, Mišane, ako je majka šestoro rodila/Majki nije puno bilo./Vi ste bili meni i desno i lijevo krilo./Javi se, sine, majci svojoj./Nema ga.// Možda je treći po redu./Možda je moj Ivo/Što je u Dunav skočio./Ivo, Ivo, Ivane, ljute rane/Jel ' te odnesoše nebeske visine,/Dunavske dubine./Majka te, sine, traži/Sad si bio,/Kud si mi se skrio./Da bol ublažim.// Možda je četvrti po redu/Moj Mato moje zlato./Tumaram, hodam po hodniku/Od vrata do vrata/Pa nema moga zlata./Ja udarim susjedu na vrata./Susjed brzo zbori/Pa mi vrata otvori.// " Ajd ' u sobu, majko stara/Nisi ništa snila "/" Jesam, susjed "/Djeca su mi bila./Kud su se skrila.// " Ajd ' u sobu zbogom i laku noć "./Ja osta sama/U slike gledajuć/I misleć kud će sada proć/Djeco moja/Sokolovi mili/Kud ste mi se skrili/Pa sad ste bili... "

Odnekud naiđoše vatrena kola s vatrenim konjima, uzeše svetog Iliju i odnesoše ga na nebo.

Kruno... bila jednom juga, socijalizam, srbi odnesoše sve, radnici (danas najmoprimci, djelatnici, pitaj boga kako se sve ne zovu) morali plaćati penzijsko, socijalno, samodoprinos... neki koji su bili malo bliže kotluši dobili su i stan, penzije solidne, posa ne m ' oš izgubit... fuj, bljak, država se zadužila (20, 21 milijun življa, preko 10 miljardi dolara), nije valjalo i gotovo. i tako, dođe francek, osnova naše osloboditelje, ADZ, napravi nam državu... (je se malo izginulo, ratovalo, izbjeglo, ostalo bez svega i slične sitnice, ali ne ' š ti žrtve za " imamo ' rvacku "). i dovede nam vrancek prave, sposobne, karakterne ljude da nas oporave, nauče kako se treba raditi i ponašati, kao belju, tutu naletilića, soptu, mudronićija, gucića, kutlu, rajiča,... uh, umorih se, nek se ne uvrijede ostali zaslužni. normalno, uz to se počinju isticati dugo zatomljavani kapaciteti kao unučići dean i siniša sa mamom im nevenkom, zagiji, čermaci, kakarigi, babaroge,... i sve je krenulo.

U srpnju prije točno 600 godina armada dinastije Ming digne sidro u Nankingu i krene na prvu od sedam odiseja koje je odnesoše na zapad sve do Afrike - gotovo stoljeće prije nego što je Kristofor Kolumbo stupio na američki kontinent ili Vasco da Gama u Indiju.

Prema novom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama kojeg je Vlada predložila a da prije toga nikog iz Grada nije konzultirala... pauci odnesoše aute s pješačih površina.

Ovi naši nam velikodušno daju da im mi obližemo prste a oni med odnesoše svojoj kući.

Misli ga zatim odnesoše rodnome gradu, igri i danima bezbrižnosti, školskim drugovima i prvim simpatijama.

I zgrabiše mrtvog vuka i odnesoše.

Zato prozvaše ono mjesto s one strane Jordana Žalost egipatska. 12 I učiniše mu sinovi njegovi kako im bijaše zapovijedio. 13 Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju kaanansku, i sahraniše ga u pećini na polju Makpela, koju kupi Avraham da ima svoj grob od Efrona Hetita prema Mamreu. 14 I sahranivši oca svog vrati se Josef u Egipat i braća njegova i svi koji bijahu izašli s njim da sahrane oca njegovog. 15 A braća Josefova videći gdje im otac umre, rekoše: Može biti da se Josef ljuti na nas, pa će nam se osvetiti za sve zlo što mu učinismo. 16 Zato poručiše Josefu: Otac tvoj zapovijedi na samrti i reče: 17 Ovako kažite Josefu: Molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvog.