kako su mekani ovi pamučni oblaci u srcu svemira isti su kao oni koje sam gledao tebe maštajući te i sad te gledam kako mi putuješ malo uplašena bijeli haljetak pokriva ti bose noge okupane rosom cijeli te život čekam i končno smo na kraju, početka našeg puta pružaš mi ruke prepoznaješ me po otkucaju sretnoga srca moj miris je miris u tvojoj kosi utkan još po rođenjnu naše nedodirnute ruke osjete naše dlanove, pamte naše sanje prepoznaješ moje dugo čekanje, poljupcem nas napokon spajaš Zdravko Odorčić

Nije svijet poludio beskrajnom vrtnjom zemlje oko svoje osi svemirom Niti pas slučajno mokri podignutom nogom ostavljajući miris uz drvo Nema ptičjeg mlijeka u kljunu grabljivica što kljucaju ogoljele kosti Zemlja ne puca nedostatkom kapi rose i tereta zlatnih zraka sunca Ne lude krave i ne sliče reklamama plave boje zbog sviježe zelene trave Pucaju sve spone nastanka iskonskog postojanja dubinama vremena Kao da nismo iz iste vatre vodom gašeni ognjem grijani izvorom pili Otiskivali smo gene ko ' slike stoljećima nutrinom krvi vrelom umnožavali Sabljama oštrica kodove presjecali mjenjajući sudbine svojih nasljednika Stavljajući sebe na pijedastal vladara planeta i cijelog bitka postojanja Gazeći svoju toplu kolijevku kao da nam nije u zalog pokoljenja ostavljena I kada smo postali užitka svakojakih i stomaka nabubrenog siti svega Pohlepa nam postala svakodnevna čežnja i nova hrana umišljenog ega I cvilio je zgaženi list polomljenog hrasta suzio gljivu slomljenog korijena Vode plove gustu naftu gušeći se kapljicama već na planinskom izvoru Dimnjaci ispuhom zacrnile nebo ptice oslijepljene spalile suncem krila U ljude posijan karcinom širi se raste tijelom buja još većim egom Vlast nam je slast koju oblizujemo slinavo debelim pohotnim jezicima Meljući tabanom još one dobre poštene i naivnešto svijetom hode Svijet smo sami izludili od plavetnila i čistog udaha načinili umobolnicu U košuljama vezanih rukava plješeće se lažnim bogovima i novcu anđelima Satiremo se i sve oko sebe žderemo očnjacima plazimo po svojoj smrti Vjerujući kako smo samo mi jedini i bogom dani najveći važni i bitni Još samo uz piće poneki ludi klošari i još luđih pjesnika kuju urote Vjerujući u svoje snove i dolazak nekih drugih bića koji će donijeti bolje Zdravkko Odorčić

Darko Odorčić imenovan glavnim urednikom Hine - 29. travanj 2008

Kako je rekao predsjednik otočkih obrtnika Ivan Odorčić, gostujući u nedjeljnoj emisiji HRO-a, koju je na temu obrtništva vodila novinarka Josipa Jergović-Baklaić, fiskalizacija je u startu ugostiteljima donijela veliki trošak jer je trebalo nabaviti nove fiskalne blagajne, a trenutačno nema problema u poslovanju jer blagajne rade i internetska veza s poreznom upravom je dobra.

Likovna grupa Likovnu grupu za učenike nižih razreda vodit će ove godine učiteljice Anka kričković i Štefica Miholić, dok učiteljica likovne kulture Darija Odorčić Matijević okuplja nadarene učenike viših razreda.

Nakon fotografiranja pred crkvom, desetoricu hodočasnika, s kojima je i naša župljanka studentica JELENA ODORČIĆ, do Špilnika je pratila policija, a na kraju grada blagoslovom ih je ispratio naš župnik.

Još od prije Dedala ljudi su željeli biti makar samo trenutkom nebeske ptice Opčinjeni visinama i pogledom u plavetnilo neba i zvijezdanog svemira Biti što bliže nebeskim tijelima dohvatiti njegove krijesnice i sam mjesec Osjetiti vjetar što struji tijelom biti slobodan tim nepreglednim visinama Biti ptica krilima mahati gledajuć s visine svu ljepotu rođene zemlje Ponosan i sretan biti poštujuć njezine vrline pamtiti Dedalovo upozorenje Da ko Ikar ne letiš pere nisko ili da ne poželiš poljubiti areolu suncu Svaka ljepota dva lica ima pustinjski cvijet u bodlji kaktusa se skriva Mirisna plava ruža u pustinji pijeska smrtnog otrova o svome trnju kapa Letom svojim nebom umjerenost htjenja želja dugoročnu sreću daje Ne teži svemu ni onom što ne pripada ti ili tvoja vlastita misao nije Poletiš li visoko suncu krila nudeć past ćeš nisko o krošnje ili trnje zapet Spaljenih krila izboden trnjem na pladnju si crnih krvožednih strvina Ne prkosi munjama i kišnim olujama već leti međ svojima i uči od sokola I ne leti sam već jatom u njemu ćeš se naučiti strpljenju i iskustvu leta Kad obletiš više puta zemlju sva mora nizine i vrhove oštrih planina Ne leti prvi ma koliko misliš da si za to spreman tvoj red vođe već će doći Kad nekim iskustvom nešto vidiš i probaš ne umišljaj da odmah sve znaš Sjeti se sokol daleko visinama bolje vidi i zamahom je krila ispred tebe Ne budi ponizan plašljivoću ni ulizica izbacit će te prvim letom iz jata ptica Zamahom svojih krila poleti slobodom i budi svoj u tom letu životnih visina I kad iznad oblaka kružiš spoznaj kako se s njega na tvrdo tlo mekano spustit Kako ne bi nosom zapeo oblaku a potom njime zario o tvrdu prašnjavu zemlju I imaj na umu da ptice grade gnijezdo pa i ti grančicama i svojim perjem izgradi I svij se i ti u jedno pa iz njega sa svojm ptićima zajedno visoko poleti Zdravko Odorčić

DARKO ODORČIĆ glavni je urednik Hrvatske izvještajne novinske agencije s mandatom od četiri godine nakon odluke Upravnog vijeća Hine od 29. travnja.

26. JEDNOSTAVNO ZABOLI još od pelena dok samo gugučeš učete te biti dobar marljiv i poslušan bace te u život pun nemilosrdnosti pa grebeš guzicu o ulicu trnovitu krv često pljuješ udarcima u gubicu učiš život debelom knjigom i ulicom i kad pomisliš da sve znaš i da si pametniji lupi te opet nešto iznenada po glavi i ponovo te cio život jednostano zaboli 27. IZGUBILA SRCE smotuljak papira stišće bolnim uzdahom ispod grudi grije pjesme njoj davno istinnom napisane čita stihove napamet ih svemiru govori pitala se ima li na svijetu u nekom kutku mjesto gdje bez patetike postoji klub slomljene ljubavi topi se suzom drhtavom rukom isušene starice ispod mosta zvijezdama se sklupčala u kajanje bolom za pjesnikom što ljubvlju pisao joj stihove vodom uronila sebe nebom tražeći izgublejno srce Zdravko Odorčić

8. DAMA NA UGLU Razvlačila je žvakaću gumu u četrdesetima Ispod svjetiljke na uglu Cupkala je visokim potpeticama o nogostup Noge joj tek pokrivala mini suknja Zabacila je kosu ulazeći u auto s dva mladića Zapela o vrata i nešto opsovala Ruku je jednom među noge stavila Drugom čarape ravnala 9. NEVINI A KRIVI I lopovi ćute skrivajući svoje krađe i svoje tajne I one male i one vleike Kriminalci ne priznaju svoja djela I još se više bogate Ni političari ne govore istinu pravu i još lažno obećavaju i svi sretno i bogato žive A mi u ljubavi čisti i nevini skrivali smo našu tajnu kao da smo najveći krivci 10. UZDIŠEŠ ME Riječima me dižeš na pijedastal ljubavnika Lovorom kitiš čelo Erosa me grozdom plavim odlikuješ Crvenim vinom pojiš Sanjaš me uzdasima oznojenog tijela Posteljom pastuha tjeraš A ja sam ti samo obični mali čovjek Koji voli sa lukom ćevape Zdravko Odorčić

Prema scenariju Vladimira Androića i režiji koju je potpisao Velimir Čokljat glavne role u ovoj drami sjajno je odigrao izvrstan glumački par Jasna Odorčić (Giga) i Davor Panić (Marko).

samo da prohodam tim oblacima snenim munju da nagazim neka me kroz tijelo probode sve do ogoljele duše krila neka mi izgore u pepeo se pretvore na zemlju nek ' padnem bosonog neka tvoja stopala bosa pratim potokom čistim osvijestiti se želim prestati sanjati sam uzaludne snove a opet s tobom bajku želim ispisati po nebu šaroliku ljubavnu i sve tako tajno u sebi uživam i činim sve da te dozovem rukom ću uzeti srce dlanom ga stisnuti neka krvari iscijediti ću iz njega i posljednju crvenu kap za tebe ljubavi Zdravko Odorčić

rastanak se nasluti u nemiru hrapavog grla iskidanih riječi ili psovkom u svađi kidanjem latica ljubavi iz polomljenog srca poslije ratnoga polja krpaju se šavovi uspomena i spremaju u sjećanja zbunjen ne znam što da radim s tom gorkom zadnjom suzom Zdravko Odorčić

Osim ovih fotografija s hodočašća, možete još neke pogledati na Fejsu hodočasnice Marije Odorčić (koja je bila glavni snimatelj): http://www.facebook.com/marija.odorcic?ref=ts/photo.php? fbid = 457614077592693 set = t. 1627873480 type = 1 theater

Uz Branku Cvitković glavnu ulogu u Unterstadtu igra Sandra Lončarić Tankosić, prvakinja Drame osječkog HNK, dok su u ostalim uloga brojni glumci osječkog teatra među kojima Tatjana Bertok Zupković, Jasna Odorčić, Radoslav Mrkšić, a publici će se predstaviti i studenti osječke Umjetničke akademije.

17. ZBUNJEN MILINOM Ko pjesnikinja s lezbosa svoje stihove Po meni jezikom sričeš Trenuci užitka kada ne znam jesam li Muškarac ili snena žena Snivam li osjete tvojih usana vrelih Dvojim se zbunjen dodiru prstiju mojih Ili pastuhom da uđem u tebe 18. BEZ PRSTENA BUDUĆNOSTI Ti si samo moj tren lijepih misli hlada Ispod uzavrelog srca Moj treptaj si skupljanja ukradenih polgeda Suzama sreće I niska nanizana slučajnih dodira Koje visiš o vratu I mislim te noćima i danima iako znamo Nema nas u prstenu budućnosti 19. PRIVIĐENJA Svaki put kada zapuše lahor vjetra pomislim Kako dolazi mi s leđa Kad me lice zasvrbi ili na nosu škakljika To njezin pramen kose golica Oluja kišna kada prozorm lupa okvire Krenem je zagrljajem zagrnuti Noću kada se oznojen trzajem bunilom budim Tražim je na praznom jastuku Zdravko Odorčić

6. FALIŠ Smijali smo se ispod oblaka skriveni od pogleda I držali za ruke dlanovima Porukama smo razgovarali i skrivali radost Rijetkih tajnih susreta O svemu smo raspravljali i davala si mi recepte Uživao sam spravljajući ih Samo nismo pisali o našoj budućnosti koju nismo imali I ponekad fališ od kada ne pišemo 7. ĆUTAO SAM Bojao sam ti se reći neke istine koje se govore Samo onima koje uistinu voliš Ti si bila moja pronađena dugo lutala misao Zvijezda moja vodilja Do tebe mi je bilo stalo kao nitko do tada I mnogo sam o sebi prećutio kada sam ti konačno sve o sebi rekao, otišla si i bio sam jebeno u pravu Zdravko Odorčić

Sredina se s jedne strane doima kao vrlo otvorena i seksualno tolerantna: Adnu na pismu sućuti, potpisanu s gornjogradski pedofili, ne začuđuje riječ pedofili, nego gornjogradski; njezini ljubavnici Karlo i Akle (Davor Panić) bacaju novčić koji određuje prijepodnevni, odnosno poslijepodnevni raspored posjeta njoj, a Adna ne preže ni od felacija Vragolanu koji se za tu priliku skida u žarkocrvene tange... no, ista sredina pokazuje izrazitu homofobičnost kada se ispostavi da je Elina ljubav zapravo homoseksualna osoba za koju se namjerava udati jest Lela (Jasna Odorčić).

dotaknimo se zjenicama šarenicama oka naslikajmo dugu iznad oblaka uđimo u nas same gdje dodir prstiju otvara vrata nemirima usne ne trnu od dugih strasnih vrućih mekih poljubaca zagrljaji se kotrljaju oblacima kao na bijelom mekom pamuku tamo vrhunac želja traje beskrajno posipan kapima blistavih zvijezda ni vriskovi se ne čuju dok tijelom teče blaženstvo slatkih nektara samo se naša šutnja ispisuje po vrhovima ugriženih usnica u grču opuštanja zadovoljstvo dijelimo sa osmjehom mjeseca u dubinu očiju srce sam ti dodirnuo suzom sreće na obrazu Zdravko Odorčić

još uvijek vidiš moje radoznale oči ma gdje s njim bila gledam te kako mu dotičeš usne žmireći bez pogleda i kako njegov dlan briše moje ostavljene otiske sjećanja mirise ti još pamtim zalijepljene tvojim dodirima po mojoj koži Zdravko Odorčić

rascijepajmo noćas prkosni obješen nebom mjesečev srebrni srp osmijehom usana zalijepit ' ću ti zvijezde po toplom tijelu vikati ptice nek ' sklone se dok s tobom letim daljine razbit ću dugu u sve njezine boje širokom plavetnilu neba odlijepimo se i vjenčajmo se posred tihog svemira plodimo se tamo na praiskonu početka tinjavog žiška praska oplodimo ljubav željom mene i tvoje ružičaste orošene orhideje otkidat ću zvijezde i razbacati po svemiru nek trepere ko krijes moje će ti ruke dlanovima paučine nositi ljubav čuvajući ti san Zdravko Odorčić

11. KIŠNA KABANICA Smijali smo se ispod velikog suncobrana Pijući nanin čaj i kavu s mlijekom Gledajući se u oči oboje plave ravnali smo već vidljive lica bore i zagrlili se na kraju toplim iskernim dodirom poljupce na licu ostavili odjednom se iznenada iz oblaka spustila kiša i poželim joj biti kabanica 12. POGLED Koliko sam jedan pogledan može zaustaviti dah Srcu zastati plovljenje krvi Drhtaj sekunde pretvoriti u bezvremenu vječnost Zamrznuti znoj na obrvi Zaustaviti misli i poželjeti lebdejti u dubinu zjenica Ući u vrelinu trenutka misli Usne se razvuku u oblik iscrtanog poljubca Izmame osmijeh trenutka 13. UVIEJK SAM TU Danas te ne osjećam onom tvojom ljubavlju Odsutna si i u pogledu Gledaš li očima neke druge daljine snova Ili si samo umorna od svega Ili su to oni ženski majčinski ludi dani kada odmaraš dušu u tišini Tu sam ako treptajem pomisliš na mene Osjetiti ću te opet toplinom Zdravko Odorčić

ona je božica još od prije raja od sna samoga postanka njezine gene nosi ovaj šaroliki svijet vrtnjom svemira sama sebe oplodila je djetetom iz nutrine svoje donijela svijetu pokoljenje za nastavak čovjekove vrste bog je čovječanstva iznjedren ljubavlju iz njezine utrobe ubadali je bodeži sječiva i siline munja lomili ratovi svjetski razlomili tijelo na mišićavo muško ostalo joj žensko nježnost duše pravedsnost i snagu uma ostavila sebi ko ' koske psima ostatke dala muškarcima nek glođu Zdravko Odorčić

Čekao ih je smještaj u privatnim apartmanima, a nakon kraćeg odmora Anja Kotvica, Marina Mileusnić, Jelena Odorčić i Mateja Posavi odale su počast i zapalile svijeće poginulim hrvatskim braniteljima na spomeniku 3. bojne 4. gardijske brigade Sokolovi Imotski.

4. PRESTAO SAM TE VOLJETI sve je bilo jasno u prvom tvom dodiru u podrumu skrivenog cafića dlanom sam ti poželio stidljivo lice vjernošču vjenčati toplinom ti usne poljubiti U šaku sam te skupio kako bi te čuvao od samoga sebe od vjetra i nevere narasla si pa mi iz šake kliznula vjetrovima jedra raširila i ja sam te jednostavno prestao voljeti Zdravko Odorčić

tako se kratko znamo i sumnjaš ponekad u moje osjećaje nevjerica te lomi misleći sneno gdje li mislima lutam dvoumiš se jesam li uistinu onaj pravi tvog životnog puta a ja sve svoje slike o prošlosti obrisao kada sam tebe upoznao Zdravko Odorčić

pogrebali smo lica ostali krvavih obraza što iscrtali su ožiljke plazili krvavo jezike riječima od kojih boli srce i zastaje u strahu lijepili krivnje na čelo bez imalo milosti i još manje pameti mučno odlazili danima vraćali se suzom na drhtavoj pukloj usni raspukli se proljećem na suhoj goloj grani bez začetog ploda smirajem duše utihnuo moj ponos i čežnja za onim jutrima pogleda poljupce strasti netko joj sad drugi na topli dlan lijepi drugi se okom u njezinim očima oslikava osmjehom želje ćutim u sebi ljubav ionako je sve otplovilo poplavom proljetnom Zdravko Odorčić

30. NAOPAKO LA FONTEN vrijedan biti ko mrav uporni i pčela radilica skupljati domu plodove u mravinjak il košnicu žrtvom sebe za uspjeh cijele zajednice bez odmora uvijek udarnikom vedrim biti slušati glazbu što milozvučno violinom cvrčak svira ne radeći ništa slavu zemljom i bogatsvo prikuplja smješeći se robu što danima pokorno samo rinta u životu uvijek netko ko crnac radi netko opet vječno u hladovini muda hladi Zdravko Odorčić

Provodi se novi natječaj prema kojem Odorčić postiže viši rezultat, no Ministarstvo unutrašnjih poslova na spomenutu poziciju tada odlučuje ne postaviti nikoga, pozivajući se na novodoneseni Zakon o zabrani novog zapošljavanja državnih službenika.

Odorčić se obraća Ministarstvu uprave, čije je pak mišljenje da nema razloga za obustavu postupka, no MUP se ipak oglušuje.