Paul Greengrass, naime, najpoznatiji po svom beskompromisnom motovunskom pobjedniku (o irskim protestnim nemirima u borbi za građanska prava, koji su završili tragičnim masakrom 30. siječnja 1972) Bloody Sunday iz 2002. godine, kreira dinamično djelo naglašeno dokumentarističkog snimateljskog pristupa i agresivne montaže (što ga razlikuje od predšasničkog redatelja - Douga Limana, koji je Bourneov identitet predstavio u hladnijim i konkretnijim - ipak jednako korektnim, jasnijim obrisima, za razliku od mentalnoga stanja njegova junaka); djelo koje ritmički nikad ne posustaje (osim možda ponešto prolongiranog petnaestominutnoga završetka); tretirajući materijal i s prikladnom težinom, za odraslu publiku, odnosno s višim IQ-om od prosječnih uradaka špijunskoga trilera, nikako s ishitrenim akcijskim besmislenostima ili mehaničkim nepromišljenim repetitivnostima kao inače standardnim trilerskim sastojcima.