PRAVNI LEKSIKON Teme: Regresi, o pravima i obvezama ugovornih strana, ispunjenje ugovora o zajmu prije roka, rokovi za pojedine priključke, pretpostavke za određivanje ovrhe, dionice i izdavatelji tih dionica, o zahtjevu se odlučuje rješenjem, itd...

Uz prijedlog za određivanje ovrhe temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi donesenog po javnom bilježniku, a temeljem kojeg je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju, odnosno općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može tražiti od suda da ovrhu odredi na predmetu na kojem se temeljem takvog rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha, s tim da je uz prijedlog dužan dostaviti dokaz o tome da je temeljem tog rješenja tražio izvansudsku ovrhu te da ista nije uspjela.

U ovom članku osvrnuti ću se na smatram, najznačajniju intervenciju u dosadašnje uređenje ovršnog postupka, određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku, odnosno dosadašnja iskustva primjene tog novog instituta u praksi.

Prenošenjem ovlaštenja za izdavanje rješenja o ovrsi, odnosno prenošenjem prava na određivanje ovrhe na javne bilježnike, na njih je prenesen i teret odlučivanja o ocjenjivanju osnovanosti i dopuštenosti ovršnog prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi.

Novim se Zakonom napušta dosadašnji model sudske ovrhe i njena provedba se daje u nadležnost javnih ovršitelja (u nadležnosti sudova ostati će samo ovrha radi predaje djeteta roditelju i ovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom, te određivanje ovrhe na temelju odluke stranog suda, domaćeg ili stranog arbitražnog pravorijeka ili kada je Ovršnim ili drugim zakonom propisano da ovrhu određuje sud).

b) Ovršno procesno pravo - pojam i struktura ovršnoga prava i prava osiguranja te ovršnoga postupka i postupka osiguranja; - načela ovršnoga prava i prava osiguranja; - subjekti ovršnoga postupka i postupka osiguranja; sredstva i predmet ovrhe i osiguranja; - tražbina koja se ostvaruje i osigurava; - osnove za određivanje ovrhe; - pravni lijekovi u ovršnom postupku; - sredstva osiguranja.

U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

Pitanje mjesne nadležnosti suda koji je dužan postupati u takvom slučaju riješeno je odredbom članka 252. h stavka 3. OZ 2005, kojom je propisano da je mjesno nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za određivanje ovrhe na novom predmetu ovrhe na temelju ovršne isprave.

Javnim bilježnicima povjereno je određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, obavljanje dostave rješenja o ovrsi te stavljanje klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na rješenja o ovrsi, ako ovršenik ne bi pravodobno podnio prigovor.

(1) Za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika.

Radnici su sudskim putem uspjeli ishoditi i određivanje ovrhe nad hotelom Therapia i drugim nekretninama u sklopu poduzeća Jadran.

Ostaje međutim otvoreno pitanje, zašto je zakonodavac ovakav način određivanja i provedbe ovrhe za motorna vozila odredio samo za ovrhu koju određuju sudovi na temelju ovršne isprave, a takvu mogućnost nije dao i za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku, a time i da ovrhovoditelj nakon pravomoćnosti takvog rješenja ovrsi i dostave takvog rješenja policiji odstrane javnog bilježnika, stekne založno pravo.

Suglasno odredbi članka 41. Ovršnog Zakona iz 2010., u kojoj je određeno da sud određuje i provodi ovrhu na temelju odluke stranog suda, domaćeg ili stranog arbitražnog pravorijeka ili kad je zakonom propisano da ovrhu određuje i provodi ili samo određuje sud, u stavku 3. ovog članka određeno je da je o zahtjevu za priznanje nagodbe u mirenju i prijedlogu za određivanje ovrhe nagodbe, iz stavka 1. ovog članka, u predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova, nadležan Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Županijski sud u Zagrebu.

U pojedinim svojim dijelovima imajući u vidu uvođenje potpuno novih instituta kao komisionih radnji ili novih rješenja kao što je određivanje ovrhe po javnim bilježnicima, koje je Zakon nastojao cjelovito objediniti i funkcionalizirati, zapaža se međutim i određena podnormiranost, te će provedba Zakona u praksi suočiti sva tijela postupka, posebno sudove sa novim pitanjima i situacijama na koja će se trebati reagirati i dati odgovori.

(1) Za odlučivanje o nadležnosti arbitražnog suda (članak 15. stavak 3.), pola ganje pravorijeka (članak 46.), odlučivanje o tužbi za poništaj pravorijeka arbi tražnog suda (članak 36.) i o zahtjevu za priznanje i o prijedlogu za određivanje ovrhe (članak 39. i 40.) u predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova nadležan je Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Županijski sud u Zagrebu.

Nakon stupanja na snagu izmjena Ovršnog zakona iz 2005. godine i preuzimanjem određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave od strane javnih bilježnika, ovaj problem prestaje biti problem ovrhovoditelja i postaje problem javnih bilježnika.

Glava treća PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE OVRHE

Novim određenjem čl. 35 OZ radikalno je izmijenjeno dosadašnje definiranje sadržaja prijedloga za ovrhu, na način da ga sud odbacuje rješenjem, ne pozivajući predlagatelja na dopunu ili ispravak u slučaju nepodobnosti prijedloga za određivanje ovrhe. Tom je značajnom intervencijom otklonjena dotadanja primjena čl. 109 ZPP, a koja je obavezivala sudove pozivanje na ispravak ili dopunu prijedloga za ovrhu.

Sam sadržaj prijedloga za ovrhu ovisi o tome da li se predlaže ovrha na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, te je s tim povezano i pitanje stvarne nadležnosti za određivanje ovrhe, da li po sudu ili po javnom bilježniku., a u odnosu na odredbe o stvarnoj nadležnosti i određivanje nadležnosti općinskog ili trgovačkog suda.

Sud prvog stupnja je odbacio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave u cijelosti iz razloga što ovrhovoditelj nije naznačio broj računa kojeg ima otvorenog kod banke već je umjesto toga predložio da se isplata vrši na sudski depozit, čime nisu ispunjene formalne pretpostavke za određivanje ovrhe.

U odnosu na stvarnu nadležnost suda kojemu će se predmet proslijediti određuje se da je stvarna nadležnost općinskog suda, uz iznimku stvarne nadležnosti trgovačkog suda ako je određivanje ovrhe zatraženo ili ako je ovrha određena u sporovima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova u parničnom postupku (čl. 34 b ZPP).

U slučaju da je ovršni postupak pokrenut nad ovršenkom nad kojim je u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga već bio otvoren stečajni postupak, a to u naznaci ovršenika nije bilo naznačeno, niti su ovrhovoditelji razlučni ili izlučni vjerovnici u smislu čl. 98 st. 4 i 5 SZ, u tom slučaju nisu postojali ni uvjeti za izdavanje rješenja o ovrsi i određivanje ovrhe, stoga takav predmet kada utvrdi te činjenice, javni bilježnik treba dostaviti sudu na odlučivanje, odnosno donošenje odluke o obustavi postupka.

Zadnjom Novelom Ovršnog zakona kao novo tijelo postupka kod određivanja ovrhe, uvedeni su javni bilježnici kojima je povjereno određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, a s time povezano i dostavljanje rješenja o ovrsi strankama, čime se u ovršnom postupku prvi puta i uvodi institut izvansudske dostave.

Upravo u tome se sastoji najčešća pogreška ovrhovoditelja koji ili ne dostave sudu navedeni izvadak uopće ili dostavljeni izvadak ne bude podoban za određivanje ovrhe.

Vezano uz sudske pristojbe prema ZIDOZu iz 1999. određeno je da se prijedlog i rješenje o nastavku ovrhe na drugom predmetu i drugim sredstvom ovrhe ne smatraju novim prijedlogom i rješenjem, no da se određivanje ovrhe novim sredstvom ili na novom predmetu, te njezina provedba prigodom vrednovanja obujma sudačkog rada, smatra novim ovršnim predmetom.

Da bi se na temelju prijedloga ovrhovoditelja mogla odrediti ovrha na temelju vjerodostojne isprave potrebno je da on, osim samog prijedloga, dostavi i određene priloge koji su nužni za određivanje ovrhe.

Naravno, ponavljam savjet o tome kako je daleko bolje da ovrhovoditelji traže određivanje ovrhe općenito na imovini ovršenika obzirom da će, u svakom slučaju, za sve vrste« sudskih ovrha »iz čl. 252. h tako i tako morati pokretati postupak kod nadležnog suda, na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi koje je izdao javni bilježnik.

Dakle, ovrhovoditelj koji traži određivanje ovrhe na nekretnini mora dokazati izvodom iz zemljišnih knjiga da je upravo ta nekretnina vlasništvo ovršenika.

I kod postojećeg zakonskog određenja iz čl. 16 st. 11 OZ prema kojoj će sud izrečenu novčanu kaznu izvršiti po službenoj dužnosti, prema čl. 33 a OZ kojim se određuje stvarna nadležnost sudova za određivanje ovrhe, proizlazi da su općinski i trgovački i sudovi nadležni određivati ovrhu, međutim da li su stvarno nadležni i pokretati ovršne postupke, pa i postupke prisilne naplate novčanih kazni po službenoj dužnosti, odnosno da li njihova stvarna nadležnost za pokretanje tih postupka proizlazi iz odredbe čl. 3 st. 3 OZ prema kojoj se ovršni postupak pokreće i po službenoj dužnosti kad je to zakonom izrijekom određeno.

Izmjena je kako je navedeno radikalna, a gledano sa strane ovrhovoditelja možda i restriktivna, no polazeći od činjenice da je ovršni postupak postupak punog formalnog legaliteta i da su sudovi do te izmjene bili opterećeni s velikim brojem ovršnih prijedloga koji nisu bili podobni za određivanje ovrhe, budući se ovrhovoditelja pozivalo (i više puta) na dopunu ili ispravak prijedloga, a što je sve utjecalo na dinamiku postupka kao i na njegovu dugotrajnost, razumljiv je stav zakonodavca da postupak funkicionalizira od samog početka-podnošenja prijedloga.