Pri tome su su Vitomir Polenus, Željko Hunjek, Alfons Tutić, Vladimir Zimić i Marijan Polenus zadobili teške tjelesne ozlijede, dok su Srećko Manđini, Željko Bublić i Eugen Lapčić zadobili mnogobrojne teške i po život opasne tjelesne ozlijede od kojih su preminuli, što je sve bilo u suprotnosti s odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. g.

Sva četvorica optuženih terete se da su u razdoblju od 14. do 25. listopada 1991. godine u Gospiću i okolici, za vrijeme oružanih sukoba Hrvatske vojske s JNA i pripadnicima paravojnih srpskih formacija, postupali protivno odredbama Ženevske konvencije i Rimskog protokola o zaštiti građanskih osoba i žrtava međunarodnog sukoba.

Bojadžić se tereti da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, u svojstvu zamjenika zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene pri štabu Vrhovne komande Armije R BiH " Zulfikar, u više navrata tijekom ljeta 1993. godine u zatočeničkim prostorijama objekata Muzej-Bitka na Neretvi u Jablanici, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata i odredbi Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima.

Tereti ih se da su kao pripadnici paravojnih postrojbi " Republike Srpske krajine " 3. rujna 1991. oko 12,30 sati u mjestu Gornje Taborište postupili suprotno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata.

" To je iskrivljavanje povijesti i mi očekujemo da će Vrhovni sud poništiti presudu. " Hrvatska vojska nije počinila ratni zločin prema odredbama Ženevske konvencije, a što se tiče ubojstava koja su se dogodila, njih treba tretirati kao kaznena djela, " drži Čondić.

Okrivljene se tereti da su od 10. listopada 1991. godine do travnja 1992. godine, nakon okupacije mjesta Sotin od strane tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi, uspostavili okupacijsku vlast i osnovali tzv. Štab teritorijalne obrane kao tijelo mjesne vlasti u kojem je okrivljeni Milan Ostojić kao zapovjednik, skupa sa ostalim okrivljenicima kao pripadnicima tzv. Štaba, a u namjeri da preostalo hrvatsko civilno stanovništvo otjeraju iz mjesta Sotin i učine to mjesto potpuno srpskim etničkim mjestom, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata ubijali (Stipan Mikulić) i tukli (Stjepan Rac, Andrija Novosel, Đuro Miholjčanin, Miroslav Đulabić) civile hrvatske nacionalnosti, prema njima nečovječno postupali, provodili raseljavanja, primjenjivali zastrašivanje i teror, protuzakonito zatvarali, prinuđivali na službu u oružanim snagama neprijateljske sile, prinuđivali na prinudni rad, pljačkali imovinu stanovništva, odvodili ljude u nepoznatim pravcima, od kada im se gubi svaki trag (35 osoba) dok su 27. prosinca 1991. sve hrvatske obitelji morale napustiti svoje kuće i imanja ostavljajući svu svoju imovinu, te prijeći na slobodni dio Republike Hrvatske.

Ilija Bjelajac, VIII-optuženi Simo Karaica i IX-optuženi Stanko Divjakinja, protivno odredbama Ženevske konvencije o zažtiti građanskih osoba, za vrijeme rata učestvovali u napadima na Policijsku stanicu Glina te ostala mjesta Općine Glina u kojima je živjelo pretežno hrvatsko pučanstvo, a u kojim napadima je došlo do velikog broja ranjavanja i smrtnog stradavanja civilnog pučanstva, oštećenja, paljenja i rušenja stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata, a u samom mjestu glina prilikom napada na Policijsku stanicu dana 26. lipnja 1991. godine su smrtno stradali Tomislav Rom i Miladin Ilić, te ranjeno deset osoba, a došlo je i do oštećenja većeg broja sakralnih i gospodarskih zgrada, te pljačka pokretne imovine pučanstva hrvatske nacionalnosti, dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijali civilno stanovništvo, pljačkali imovinu, te uništavali stambene zgrade, sakralne objekte i gospodarske objekte, čime su počinili krivična djela i to I-optuženi Borislav Mikelić djelom pod 1./krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, a II-opt.

U optužnici stoji da su Gavron i Hubelić " dana 5. travnja 1992. godine, oko 18 sati, u Blinjskom Kutu, na obali Save na lokaciji Pola, kao policajci, suprotno odredbama Ženevske konvencije, u službenom terenskom vozilu marke " Puch ", registracijskih oznaka M-374-169, s plavim pločicama, dovezli Nikolu Drobnjaka, te ga, samo zbog toga što je Srbin, na obali Save usmrtili pucnjevima iz automatske puške, a mrtvo tijelo ostavili u vodi. " Time su, kako stoji u optužnici, počinili kazneni ratni zločin protiv civilnog stanovništva-označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH za koji je predviđena kazna zatvora do 20 godina.

U istražnom zahtjevu što ga je tužiteljstvo jučer objavilo na svojim internetskim stranicama navodi se da je Andrić, kao potpukovnik JNA, nakon što je preuzeo zapovjedništvo nad logorom postupio protivno odredbama Ženevske konvencije i Dopunskom protokolu, na način da je nalagao zasada nepoznatim pripadnicima osiguranja logora da fizički i psihički zlostavljaju zarobljene pripadnike Hrvatske vojske i MUP-a.

Okrivljenicima se stavlja na teret da su od 2. ožujka do 23. travnja 1992., kao pripadnici Vojne policije odgovorni za vojni zatvor " Kuline " u Šibeniku, gdje su s ratnim zarobljenicima postupali protivno odredbama Ženevske konvencije.

Kako su priopćili iz Centra javne sigurnosti iz Banje Luke, osumnjičeni se terete da su na početku rata u BiH djelovali suprotno odredbama Ženevske konvencije osnivajući logore za području općine Kupres, Ljubuški i Tomislavgrad, kao i na prostoru Republike Hrvatske u bivšoj vojarni Jugoslovenske narodne armije Lora u Splitu i bivšoj vojarni u Zadru.

Prijedlog Zakona usklađen je s odredbama Ženevske konvencije i Njujorškog protokola, te s relevantnim preporukama Vijeća Europe.

U slučaju oružanog sukoba Nacionalni ured službe traženja obavlja zadaće Ureda za informiranje sukladno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima i Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u ratu.

Okrivljenike se teretilo da su u razdoblju od 11. ožujka 1991. godine do 4. kolovoza 1995. godine, u nakani da iz više naselja vrličkog kraja protjeraju građane nesrpske nacionalnosti, a prema unaprijed pripremljenom planu, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, neselektivno granatirali hrvatska sela u kojima nije bilo vojnih uporišta i tako tjerali civile da napuste svoje domove, provodili raseljivanja, zastrašivali i zlostavljali civilno stanovništvo, pljačkali imovinu, rušili i palili kuće Hrvata, mučili i ubijali ratne zarobljenike.

Optuženi Bojadžić tereti se da je u vrijeme oružanog sukoba između Armije RBiH i HVO-a, u svojstvu zamjenika zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene Štaba Vrhovne komande Armije RBiH Zulfikar, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata i postupanju sa ratnim zarobljenicima.

Policija, međutim, navodi da je postupao protivno odredbama Ženevske konvencije za zaštitu ratnih zarobljenika iz 1929. i protivno odredbama Haaške konvencije o zakonima i običajima rata iz 1907. godine s pripadajućim Pravilima o zakonima i običajima rata iz 1907. godine čije su stranke bile i NDH i DF Jugoslavija te su pravno bile obvezujuće.

KT-53/93 od 13. kolovoza 1993. Dušan Gavrilović, Milan Radaković, Milan Dabić, Mirko Dabić, Milan Sladović, Dušan Španović, Milan Španović, Stojan Jelić, Stanko Jelić, Milan Galjen, Momir Vukičević, Dragan Prusac, Nikola Janus, Jovica Vinčić, Dragan Jakovović, Stevo Varkaš, Đuro Pavlica, Milan Podunavac i Slavko Zrakić optuženi su da su 18. kolovoza 1991. godine, u Maji i Svračici, kao pripadnici četničko-terorističkih formacija tzv. " SAO Krajine ", u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, naoružani došavši u ta sela, po tim selima otvorili minobacačku i puščanu vatru, potom maltretirali na razne ponižavajuće načine nenaoružane mještane hrvatske nacionalnosti, pretraživali njih, njihove kuće i gospodarske zgrade, oduzimali im novac, hranu, stvari iz kuća i gospodarskih zgrada, palili i rušili kuće i gospodarske zgrade, društvene i sakralne objekte, od Katarine Brdarić silom oduzeli tadašnjih 600 dinara, iz podruma njezine kuće uzeli motornu pilu i suhomesnate proizvode, iz dvorišta njezine kuće kamion marke " Mercedes ", reg. oznake SI 807 - 61, vlasništvo njezina sina Ive Brdarića, tukli Ivu Matijevića, nanijevši mu tjelesne povrede, minirali i srušili seoski dom i trgovinu, zapalili kuću i sjenik vlasništvo Mirka Brdarića, štalu Marijana Nogića, kuću Marka Lamze, oduzeli mu berač kukuruza i ostale poljoprivredne strojeve, zapalili kuću i traktor Matije Davidovića, štalu Slavka Davidovića, kuću i štalu Mije Tonči, štalu, traktor i prikolicu Steve Davidovića, dvorišnu zgradu Milana Lončarića, od Mate Mladenovića uzeli traktor i motornu pilu, a iz ostalih kuća uzimali i otimali traktore i TV prijamnike, video-rekordere i ostale stvari pogodne za odnošenje, dakle, da su kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo mučili i nanosili mu povrede tjelesnog integriteta, pljačkali imovinu stanovništva, rušili i uništavali kuće i gospodarske zgrade, kulturne i sakralne objekte, pa da su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Britanija izručila Titu hrvatske zarobljenike, nakon njihova zarobljavanja, protivno odredbama Ženevske konvencije.

Nakon pregovora u bleiburškom dvorcu Thurn-Valassina, između generala Ive Hergenčića, Vjekoslava Servatzy i ustaškog pukovnika Danijela Crljena s hrvatske strane te Milana Baste i Ivana Kovačića zvanog Efenko, obojica dopukovnici, a pod pokroviteljstvom Britanske vlade i generala Patricka Scotta, uvjerena je Hrvatska strana i dana su im lažna obećanja da će se s njima postupati u skladu s odredbama ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima iz 1928. god.

Nekadašnjeg komandira čete Teritorijalne odbrane Primišlja vojske SAO Krajine tereti se da je u novembru 1991. godine, protivno odredbama Ženevske konvencije, naređivao i dozvoljavao da se hapse, zlostavljaju i ubijaju Hrvati na širem području općine i grada Slunja, te da im se pale i uništavaju kuće.

Oni su u objektima tzv. sabirnog centra JNA, s dubrovačkog područja dovodili i zatvarali civile i ratne zarobljenike, suprotno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima i zaštiti građanskih lica tijekom rata

U odnosu na zaključak da se radi o kaznenom djelu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva prvostupanjski sud navodi da su sve naredbe i zapovjedi izdane od strane optuženika Oreškovića, Grandića i Norca, a koje su taksativno navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela pod toč. 1. a/izreke presude, a odnose se na zatočenje i ubojstva civila, dane za vrijeme oružanog sukob HV-a sa tzv. JNA i srpskim paravojnim formacijama, pri čemu se pod pojmom oružanog sukoba podrazumijeva kako oružana borba između država, koja nema formalna obilježja rata kao na primjer objavljivanje rata, navođenje razloga sukoba i tako dalje, tako i oružana borba između političkih, nacionalnih i drugih snaga u okviru iste države, a koja je najčešće inscenirana i pomognuta od strane države i koje je sukobe teško odvojiti od specifičnih oblika strane agresije, strane oružane intervencije i drugih oblika napada strane države na teritorijalnu cjelinu jedne zemlje, njenu nezavisnost i tako dalje, kose se sa odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, te odredbama Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) od 8. lipnja 1977. godine koje takva i slična ponašanja izričito zabranjuju, te predstavljaju kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Optuženi su za postupke protivne odredbama Ženevske konvencije, mučenje, ponižavanje, psihičko i fizičko zlostavljanje, tjelesno kažnjavanje do usmrćenja, te tri smrti u Lori.

Njega se tereti da je 23. ožujka 1993. u mjestu Gostovići kao pripadnik Armije RBiH za vrijeme oružanog sukoba Armije RBiH i HVO-a postupao protivno odredbama Ženevske konvencije tako što je usmrtio Hrvata Z. Đ., a teško ranio ženu J. R