Znala sam da ću patiiti... Znala sam da će tak završiti, da ću se sjetiti tak kad bude kasno.. a on.. ON SE NIKADA NEĆE SJETITI....... samo me jedno zanima.... što on FAKAT osjeća... osjeća li išta prema meni... jel mu je svejedno.. jel se prisjeti naših lijepih dana.. kojih je bilo malo... ova školska godina, 8. razred, tako je brzo prošo, jer se sve vrtilo oko NJEGA.... ma to nije ni tren prošo da se nešto ne događa u vezi mene i njega... svi su znali za nas.. čak i neki koje nisam poznala, znali su za nas... znaju kakva je to bila ljubav.. znaju da je to bilo bolno... a šta s onim njegovim riječima: " znaš da ću te zauvijek voljeti... "... vidim da se prvario.. nije me zauvijek volio... ja znam da on nije kriv.. niti blizu... svjesna sam toga da sam ja kriva... nisam ostala tamo gdje je moje srce htjelo.. odvlačila me blesava privlačnost prema pokvarenim perverznim napaljenim gadom Matijom... a on je takav šrot.... ja glupača, patila za njim proklete 2 godine on me navlačio... gad....