Momak se nije ni zgrijo na svom ognjištu, pa mu baš nije pravo da opet krene od nemila do nedraga, al ' nije još ni zaustio, vikne mu s tavana zlatan patak:

JUHA (ČORBA) S ČEŠNJAKOM Naše su je bake pravile u dane kad im poljski radovi nisu dopuštali da ostanu kod kuće, kada nije bilo vremena za uobičajenu kupusnu juhu koja dugo i lagano mora vreti na ognjištu.

Pa zaigra kolo: po ognjištu, po pepelu, pod policu, na stolicu, po ćupu, na klupu

Vatra na ognjištu plamsa i sjaji, pucka i grije; a baka gleda i gleda.

Hrana se stolje ć ima pripremala na otvorenom ognjištu u željeznim kotlovima ili u glinenim loncima, kasnije otvoreno ognjište zamjenjuje zidana pe ć.

Nikad crkva nije reterirala od pljačkaških pohoda, već se i sama ugnjezdila na tuđem ognjištu, crpeći životnu supstancu porobljenog naroda.

U selima tada nije gorjela niti jedna svijetiljka... niti jedna vatra u ognjištu....

E baba Jako, potaknide vatru na ognjištu unda bi te ništa pita.

Godine 1553. imala je oko četiri tisuće dimova, a 1596. jedva tisuću (Dim je bila porezna jedinica, a naziv je dobila po ognjištu oko kojeg se okupljala velika patrijarhalna obiteljska zadruga.).

A s njom i jela od ponutrica, skuhana na ognjištu ili žaru vatre, u starim loncima, u kojima se već možda kuha i piše i naša zajednička sudbina.

Promatrajući tu scenu shvatio sam kako je uzavreli lončić na ognjištu unutar kuće zaboravljen prizor koji u Lubenicama još uvijek živi.

Uz Olivera Twista, Velika očekivanja, Davida Copperfielda i Nicholasa Nickelbyja, Dickens je poznat i po Božićnoj priči, Staretinarnici, Cvrčku na ognjištu, itd.

A do tada, Domagoj, jedini zaposlenik Ekoparka Pernat koji u Lubenicama ostaje cijelu godinu, pomoći će da plamen na ognjištu u Lubenicama ne zgasne još tako brzo.

Vani je hladno, ženke ostaju doma da održavaju vatru na ognjištu...

" Sve, to čudno složi, Bože, usrid ove ljute kože: svakom dade svoju rupu, da s na dubu i na stupu, na jasenu, na kamenu, na oboru i u toru, na smetištu i ognjištu, i u sinu i u slami, na mutapu i dolami, i po suncu i po tami preko ove ljute kože dozlaboga pr it može. "

Kako klimaju glavama, onako im se žare crvene kapice; mislio bi tko, ono sama vatra na ognjištu plaminja.

S obzirom na to da se na obiteljskom ognjištu ne može zapaliti vatra kao što je bilo predviđeno jer sada je to muzej, upalit će se lumin i projicirati arhivske videosnimke.

Kako izlaze, tako se smiju i vrište, prebacuju se po ognjištu, cikću od veselja i hvataju se u kolo.

U kuću se unosio badnjak, debeli panj ili klada koji je na tu noć, ali i kasnije, gorio na ognjištu.

Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost.

I bio bih i sam skočio u veliki lonac na kapetanovu ognjištu, da nije prevladala strast za dalmatinskim složencem od ribe, pa sam opet prionuo uz jelo, kao da plovim brujetanim morima.

Vatrica je tiho pucketala na ognjištu, a na stranicama te i te knjige, tog i tog štiva, lagano se pričala priča, takoreći sama od sebe, imajući često, gotovo uvijek, i takozvani zaplet koji je čitatelje držao prikovanima i budnima ako treba i do zore, a većina karaktera, odnosno junaka priče, bila je opisana neprirodno jasno u crno-bijeloj tehnici, ili pozitivno ili negativno.

I u slikarstvu je vatrica potiho pucketala na ognjištu, na sve strane harmonija boja i oblika, a lik taj i taj bio je jasno naslikan na platnu, najčešće uljanim bojama, tako da ga je rodbina mogla odmah prepoznati na slici, a i svi koji ga poznaju...

Problematična je ta radost euro-integrista jer, meni se čini, kako bi vlast trebala težiti zapošljavanju a time i opstanku naroda na vlastitu ognjištu a ne izgarati u trudu da se na tim ognjištima ugasi hrvatski plamen.

Ista ekipa (umalo), ista jama, isti domačini, isti put, ista livada, vatra gori na ispranom prošlogodišnjem ognjištu, iste teme razgovora, isti terenac...

' Ajde primakni se, primakni ognjištu Lujo.

ostavi otvorenu škuru i glavnju na ognjištu neka tinja iz daleka dolazeći znat ću da si još živa

Sa Monikom, Njemicom francuskog porijekla, i sinom Stevanom što nosi djedovo ime, bilo je veselo ponovo zapaliti vatru na starom ognjištu, zapretati krompire, onako sa ljuskom, zaspati na mekom lišću pomiješanom sa jelovim iglicama, udisati miris četinara i slušati pucketanje vatre.

Volio sam i ja svoga dida, na ognjištu, a moja unuka kao grumen zavičaja na mom dlanu pjesmom svojom doziva dida Stipana.

Kao što je i red da starci umru na vlastitu ognjištu.