Lendl, čelična faca ili živčanjak MacEnroe - njih kad bi vidio na televiziji nisan se moga odvojiti taman da mi je mater pritila kako će bacit pripravu za sladoled kraljice Jelene ne ugasin li televiziju (moja je mater naime mrzila raditi delikatne stvari uz zvuk televizora - ometao joj je koncentraciju), a ko će je ugasit kad igra ludi John sa znojnikom oko glave (tek desetak godina kasnije sam saznao da je bio crvene boje - jebbi ga u zlatna vrimea komunizma imali smo crno-bilu televiziju, to je jedino zbog čega se i danas ponekad sa sjetom sitin tog vrimena pa potajno dok žena odmara ugasim boju - bogami, nogomet se bolje vidi u crno-bijeloj tehnici), njegova svaka gesta je za pamćenje, a ne znaš je li jači kad gubi ili dobiva, je li bolji kad se svađa sa sucem na mriže (da, dragi čitatelji, nekad je bio i sudac na mriži, Becker je jednu plavušu zna kod sigurna rezultata cimnit pod sisu da bi je moga malo masirat) ili kad servira: pada na travu ko Goran Kožul nakon starta, a onda se negdje u sridini okriće, zavrće, zakriće i mlati po lopti.... u svakom slučaju taj se ne bi ni prid streljačkim strojem da snimit s nekakvom pevaljkom u spotu koji se vrti na MTV-u.