Kao i nedavni Ostap Bender u interpretaciji istoga glumca na ovoj pozornici najveći teret predstave opet nosi pokretač igre, Cigan, uloga nadasve moćna Borisa Svrtana, koji akciju okupljača i pokretača tromih bezvoljnika u sivilu oko sebe (zadanu ambijentu vjerna scenografija Ive Knezovića, kostimi Irene Sušac uz istančano oblikovanje rasvjete Olivija Marečića) uvijek iznova započinje, neiscrpno i neumorno, ali sa sve manje unutrašnjega napona, koji je sa svojim ispovijedanjem potrebe za umjetničkim iskazom u početku vrlo svježe i žestoko pokazivao.