Stoga nam se povijest ukazuje kao živa predestinacija sadašnjice, a ne mrtva materija prošlosti; a to se na primjerima života i djela dvaju velikana hrvatske političke teorije i prakse 19. i 20. stoljeća bjelodano očituje na svim razinama: ontološkoj, egzistencijalnoj, psihološkoj, kulturološkoj i, napokon, političkoj.

Priča o Trnoružici stvarno postoji, spada pod bitak, a ne pod nebitak, kad smo već na ontološkoj varijanti objektivističke teorije istine, što je popriličan napredak u odnosu na naivnu adekvaciju...

Vjernik i nevjernik se nalaze izvorno u istoj ontološkoj strukturi ljudskoga bića.

Heidegger je svoju fundamentalnu ontologiju u Bitku i vremenu (1927.) zasnovao na famoznoj« ontološkoj razlici », koja, pojednostavljeno rečeno, polazi od pretpostavke da nisu istovjetni« bitak »(Sein) i« biće »(Seiendes).

Ergo, nije riječ samo o običnoj, nego o« ontološkoj razlici »između dva jezika, nekada dvaju bratskih naroda.

Bakić Hayden (1995) proučavala je dihotomiju odnosa istok-zapad na primjeru Jugoslavije i primjećuje da je u godinama neposredno prije i nakon raspada Jugoslavije učestalo korištena retorika koja se temeljila na ontološkoj razlici između (sjevero) zapada i (jugo) istoka unutar države, gdje se čitava hijerarhija očitava u opadanju relativne vrijednosti od sjeverozapada (najviše vrijedan) prema jugoistoku (najmanje vrijedan).

To je razrađeno u tri koraka: najprije se u perspektivi utjelovljenja Riječi u Isusu Kristu pokazuje kristološka određenost svakog čovjeka i to ne samo na ontološkoj nego i na konkretnoj razini egzistencije koja se oblikuje po uzoru na utjelovljenog Sina Božjega. zatim se u perspektivi križa pokazuje proegzistentno bivovanje Nevinog Jaganjca sve do njegova sebedarja na križu kao kulminaciji njegova života za druge: zauzetost njegove ljubavi za druge ne uzmiče ni pred križem.

Činjenica da se negacija negacije postavlja kao temeljna ontološka značajka stvarnosti, koja se pojavljuje kao tvrdnja o osnovnoj ontološkoj strukturi stvarnosti, stoga nema nikakve veze s poznavanjem stvarnosti, dok ima svaku moguću vezu s promjenama u ideološko-političkoj konstelaciji.

Elemente toga posebnog poziva na svetost prezbiterâ potrebno je tražiti u ontološkoj posebnosti ministerijalnoga svećeništva koje se sastoji u posvećenju vlastitom svećenicima, čijom su snagom svećenici suobličeni Kristu, Glavi i Pastiru Crkve.

Za razliku od Bunuela, Chabrola ili Polanskog, Colombani gledatelja neće ostaviti u spoznajnoj (i ontološkoj) neizvjesnosti, ona reterira na davno Griffithovo polazište i s punom sigurnošću za gledatelje otkriva da je kirurgova perspektiva sukladna stvarnom stanju stvari, tj. da je mlada slikarica psihički poremećena, opsesivno zaljubljena osoba čija je ljubavna priča s kirurgom (opasna) deluzija.

Kad bi, naime, stvar ostala na razini igre, svi bi sudionici nakon završetka pošli kućama i nastavili uživati u ontološkoj praznini vlastite egzistencije s jedne strane i eventualnom simulakrumu punine mišljenja s druge strane.

Za razliku od grčkog čovjeka koji nastoji da sve stvari definira, da im odredi bit i da ih gleda uvijek odijeljeno i u ontološkoj perspektivi, biblijski čovjek nastoji pričati i opisivati svoje odnose (povijesna perspektiva).

Neovisno o razlikama o kojima se akademski može raspravljati i kojima se minuciozna historiografija treba baviti, na ontološkoj i etičkoj razini nikakve razlike između ustaša i četnika nije bilo niti je moglo biti.

Govoreći o ontološkoj slabosti hrvatskog nacionalnog bića dr. Vučić je napisao: To biće nosi u sebi prokletstvo neotklonjivog dualizma.

Nepredviđeni zastoj na jednosmernoj ontološkoj trasi

Možda po atomskoj kvoti da... ne i po strukturi... a još manje po... ontološkoj zbiljnosti...

Međutim, otkad sam pročitao knjigu Davida Winnera Brilliant Orange, moj sustav se našao u ontološkoj ugrozi.

Za razliku od svega toga, zlo koje može proizaći iz materije kršćanstvo ne promatra na ontološkoj nego na moralnoj razini.

Ovdje nije bitno što Heidegger, sukladno političko-ontološkoj nakani koja nam je znana, od onoga što (was) čovjek jest prelazi na ono tko (wer) čovjek jest.

U ontološkoj diferenciji, s obzirom na razliku između bitka i bića, nema više bića u smislu vrhovnog bića, u metafizici imenovanog Bog.

Štoviše grijeh čovjeka ruši u njegovu bitku, na ontološkoj razini, čime zadire u najintimnije tkivo njegova bića i osobnosti na destruktivan način.

- U Hrvatskoj imamo mnogo problema, najčešći su to problemi koji se svode na ekonomsku i gospodarsku krizu, međutim sve se više postavlja pitanje oko vrijednosti života.Postoji ono što definira čovjeka što mu je urođeno po čemu je čovjek, čovjek.Mi više ne gledamo što je to čovjek u sebi, jeli to trenutak začeća onaj presudni moment na jednoj ontološkoj razini koji daje jedan dugoročni kod ili završetak ljudskog života.Na ovom predavanju vidjeli smo koja su to važna pitanja i odgovori koji proizlaze iz vrijednosti života, istaknuo je Dugalić.

Riječ je u ontološkoj sposobnosti koja, da bi postala pravna, ne zahtijeva nikakvo drugo crkveno poslanje (missio) osim izrijeka tog kanona.

Riječ je o tome da sama punina čovjekova istinskog bivstvovanja, kako Gajo Petrović naziva revoluciju, proizvodi užas bitka i tjera čovjeka da iz nemogućnosti izdržavanja punine bitka, iz potpune saturacije bitkom ili smislom bitka, mora otvoriti prostor za nešto drugo što je u danoj ontološkoj konstelaciji, ma kako bila istinska, nemoguće, što transcendira puninu svoga istinskog bivstvovanja.

Dakako treba se vidjeti neposredna spona između aktivnosti šmrkanja koke i ovih pjesama, osim njihove genijalnosti, je to što funkcioniraju u ontološkoj uzročnoj posljedičnoj vezi.

Tradicionalno ontološko shvaćanje osobe temelji se na ontološkoj strukturi samoga čovjeka, tako da sama vrijednost osobe proizlazi iz njezina bitka.

Cipra, naime, stvari postavlja problemski, pa knjigu dijeli na poglavlja o problemu bitka, o ontološkoj diferenciji bitka i bića, o hijerarhiji bića itd.

Poseban se akcent daje na značenje vode i rijeke u ontološkoj i egzistencijalnoj pojavnosti fenomena grada.

Ako na ontološkoj razini postoji sklad između misli i svijeta, tj. ako je na djelu realizam kao teorija o svijetu neovisnom o spoznavatelju i o istini kao o nekoj vrsti korespondencije između iskaza i stanja stvari, onda problem znanja nije središnji.

Ne kreće se na uobičajenoj ideološkoj, nego na ontološkoj razini.