Drugo, u principu nije problem opisati efekt ubrzanja u posebnoj relativnosti ako se koriste zakoni fizike formulirani za inercijski referentni okvir opća relativnost je potrebna samo u slučaju inercijskog referentnog okvira s gravitacijskim poljem.

Posebna relativnost je matematički samodosljedna i kompatibilna sa svim modernim fizikalnim teorijama, od kojih su najznačajnije teorija kvantnih polja, teorija struna i opća relativnost (u graničnom slučaju zanemarivih gravitacijskih polja).

Mada je on tada, ali i sada, najslavniji po svome radu na relativnosti, Nobelova nagrada mu je dodeljena za raniji rad kojim je objasnio fotoelektrični efekt (kojeg je već prije uočio Heinrich Hertz), jer je njegova opća relativnost još uvijek bila predmet debate.

Temperatura od 10 32 kelvina, za svemir koji je manji od 10 - 35 metara i mlađi od 10 - 44 sekundi, magična je granica iza koje Einsteinova opća relativnost treba biti zamijenjena kvantnom teorijom gravitacije - koju usprkos svim naporima još uvijek nemamo.

Opće teorije relativnosti - Opća relativnost ili opća teorija relativnosti (OTR) fizikalna je teorija koju je Albert Einstein objavio u članku Osnove opće teorije relativnosti, 20. ožujka 1916. godine u Annalen der Physik.

Sve do sada opća Relativnost je bila potvrđena samo putem laboratorijskih eksperimenata na veličinama koje vrijede u Sunčevom sustavu, ostavljajući otvorena vrata mogućnosti da opća relativnost ne vrijedi na puno većim rasponima veličina i vrijednosti.

To svojstvo imaju i specijalna i opća relativnost.

Ništa od toga ne može se objasniti ni predvidjeti standardnom teorijom gravitacije poznatom kao Einsteinova opća relativnost

" Opća relativnost svih mjesta, vremena i mjerila mora tvoriti zadnju riječ fizike, jer relativiranje, razrješenje predmeta prirode u čiste mjerne odnose sačinjava jezgru fizikalnog postupka, osnovnu spoznajnu funkciju fizike.