Opskrbu osiguranih osoba ortopedskim i drugim pomagalima ljekarne vrše u skladu s odredbama vrijedećeg Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima do donošenja općeg akta Zavoda kojim će se na drugi način regulirati rečena opskrba osiguranih osoba Zavoda.

Podatke koji se smatraju poslovnom tajnom na temelju općeg akta mogu drugim osobama priopćavati ovlaštene osobe određene općim aktom.

Osnovni broj bodova i koeficijent iz Ugovora o radu za pojedinog radnika, mogu se mijenjati promjenom općeg akta na način utvrđen u Zakonu o radu.

(1) Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osoba ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa.

6. ako ne učini dostupnim javnosti odredbe akta o osnivanju statuta ili drugog općeg akta kojim se uređuje obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti koji se smatra javnom službom (članak 56.);

(3) Ako školska ustanova ne uskladi opći akt u roku iz stavka 2. ovog članka, ured državne uprave, odnosno Gradski ured obustavit će opći akt od primjene i o tomu izvijestiti Ministarstvo u roku od 8 dana s prijedlogom za poništenje, odnosno ukidanje općeg akta ili određenih odredaba općeg akta.

Gradonačelnik u postupku upravljanja imovinom Grada donosi pojedinačne akte glede upravljanja imovinom, na temelju općeg akta Gradskog vijeća o uvjetima, načinu i postupku gospodarenja nekretninama u vlasništvu Grada.

Pri tome je bitno voditi računa da izričaj svih odredaba općeg akta bude decidiran i dorečen, kako se ne bi pojavile dvojbe o tome kako primjeniti konkretne odredbe općeg akta.

Ako poslodavac, pravna osoba zdravstvena ustanova i/ili trgovačko društvo, radnika s kojim je zasnovala radni odnos ugovorom o radu na neodređeno ili određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta iz općeg akta o sistematizaciji poslova i radnih zadaća imenuje da obavlja i poslove s posebnim ovlaštenjima u procesu rada, sve u okviru punog radnog vremena njegovog rada, za obavljanje tih poslova, poslodavac i radnik zaključuju ugovor o službi.

Na ovom se mjestu nameće potreba razgraničenja " propisa " i " općeg akta ".

Pri ocjeni ima li neki opći akt eksterni općenormativni karakter, to jest je li on propis u materijalnom smislu trebalo bi poći od sljedećih mjerila: 1) akt mora donijeti nadležno tijelo državne vlasti, jedinica lokalne samouprave, pravna osoba s javnim ovlastima ili ona koja obavlja javnu službu; 2) na temelju tog općeg akta - kojim se na apstraktan način uređuju prava i obveze trećih osoba, odnosno propisuju pretpostavke za uređenje njihovih prava i obveza - moraju se donositi pojedinačni (upravni) akti kojima će se rješavati o konkretnim pravima i obvezama konkretnih subjekata koji dođu u situaciju da se opći akt na njih ima primijeniti; 3) uvažavajući pravila o prostornom djelovanju propisa, opći akt mora vrijediti generalno za sve subjekte koji će doći u situaciju da se akt na njih primjenjuje, i to na cjelokupnom području na kojem se prostire nadležnost tijela koje je akt donijelo ili na određenom užem području unutar njegove prostorne nadležnosti, ako je tako određeno samim aktom.

Stoga, materijalni kriterij razlikovanja između općeg akta i propisa nosi u sebi opasnost njihova izjednačavanja ili poistovjećivanja koji bi u konačnici mogao dovesti do potpune neefikasnosti, odnosno blokade novog zakonskog uređenja objektivnog spora.

Drugim riječima, čini se nužnim u praksi prihvatiti presumpciju da je u nadležnosti Visokog upravnog suda kontrola zakonitosti svakog općeg akta koji je donijelo nadležno tijelo iz članka 3. stavka 2. ZUS-a iz 2010. Riječ je o tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu.

Izuzetak bi bili samo statuti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji bi - kao ustavna kategorija - morali biti pridržani kontroli Ustavnog suda. 5. Odnos Ustavnog suda i Visokog upravnog suda u pogledu ocjene zakonitosti općih akata na temelju individualnih zahtjeva Najproblematičnijim načinom za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti općeg akta mogao bi se u praksi pokazati postupak koji pokreću fizička ili pravna osoba, odnosno skupina osoba povezanih zajedničkim interesom (u daljnjem tekstu: individualni zahtjev).

Nadalje, iz dikcije norme članka 83. stavka 1. ZUS-a iz 2010. moglo bi se zaključiti da je podnositelj dužan dokazati povredu prava ili pravnog interesa učinjenu pojedinačnom odlukom, što bi bila formalna pretpostavka za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta.

S druge strane, članak 84. stavak 2. ZUS-a iz 2010. nalaže da podnositelj individualnog zahtjeva učini vjerojatnim da je primjenom općeg akta povrijeđeno njegovo pravo ili pravni interes.

U nedostatku bilo kakve prakse, koja se tek treba početi izgrađivati, u ovom bi se trenutku moglo zaključiti samo jedno: uočeni problem ne bi smio ići na štetu podnositelja zahtjeva i dovesti do nedjelotvornosti tog načina pokretanja postupka za ocjenu zakonitosti općeg akta.

Međutim, za hrvatski Ustavni sud relevantan bi izvor mogla biti njemačka dostignuća u pogledu uređenja objektivnog spora i njegovih posljedica na ustavom zajamčenu zaštitu temeljnih prava i sloboda (unatoč različitom političkom uređenju tih dviju zemalja). 6. Razgraničenje nadležnosti i postupanje Ustavnog suda i Visokog upravnog suda u postupku ocjene zakonitosti općih akata na zahtjev suda U pogledu razgraničenja nadležnosti Ustavnog suda i Visokog upravnog suda u odnosu na mogućnost potonjeg suda da pokreće postupak po službenoj dužnosti, nema nerješivih proceduralnih pitanja koja se javljaju kao u slučaju mogućnosti zahtjeva bilo kojeg suda da pokrene postupak ocjene zakonitosti općeg akta.

Za pravnu sigurnost nedopustiva pravna situacija može nastati u slučaju da sud primjenom članka 83. stavka 2. ZUS-a iz 2010. podnese zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta.

Visoki upravni sud rješenjem odbaci zahtjev suda za ocjenu zakonitosti općeg akta utvrđujući da je osporeni akt drugi propis, a ne opći akt.

Ako bi Ustavni sud utvrdio da se zahtjev suda odnosi na ocjenu zakonitosti općeg akta, utvrđenje iz rješenja Ustavnog suda o odbacivanju zahtjeva jest obvezatno za daljnje postupanje Visokog upravnog suda.

On bi morao prihvatiti nadležnost u slučaju da se sud, na temelju članka 83. stavka 2. ZUS-a iz 2010., svojim zahtjevom obrati Visokom upravnom sudu za ocjenu zakonitosti općeg akta.

Ako u postupku ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud utvrdi da je on suglasan sa zakonom ili drugim propisom uz kojega je egzistencijalno i sadržajno vezan, ali sam taj zakon nije u skladu s Ustavom, odnosno propis nije u skladu sa zakonom i Ustavom, Visoki upravni sud ima mogućnost obraćanja Ustavnom sudu pozivom na navedeni članak u kojem slučaju će zastati s postupkom ocjene zakonitosti općega akta do donošenja odluke Ustavnog suda o ustavnosti i zakonitosti zakona, odnosno drugog propisa. 7. Zaključak U hrvatski pravni poredak uveden je institut objektivnog upravnog spora koji predstavlja kvalitativni pomak u zaštiti pojedinačnih prava i s tim u vezi osiguranja jedinstva pravnog poretka.

Ako poslodavac iskaže i dokaže namjeru zasnivanja radnog odnosa za određeno radno mjesto iz općeg akta i/ili iz plana/godina, pa utvrdi da nitko s traženim uvjetima/radno mjesto nije dostavio ponudu ili da je ponudu dostavila osoba koja ne ispunjava tražene uvjete, poslodavac može [ 11 ] obavljanje poslova tog/takvog radnog mjesta iz prijave potrebe za radnikom, oglasa ili natječaja, povjeriti radniku koji je zaposlen kod drugog poslodavca ili umirovljeniku [ 12 ] i to prema ugovoru o djelu.

U slučajevima kada je posebnim zakonom određeno da se prije donošenja općeg akta mora provesti javna rasprava, prijedlog akta dostavlja se Gradskom vijeću Grada Novog Marofa na odlučivanje tek po sprovedbi javne rasprave, sukladno odredbama tog zakona.

Ministarstvo zdravstva može opći akt jedinice lokalne samouprave obustaviti od izvršenja ako smatra da je u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti od buke i predložiti Vladi Republike Hrvatske da ona podnese Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta koji je obustavljen od primjene.

Osobom ovlaštenom za zastupanje dioničara pravne osobe, smatra se osoba koja je za to ovlaštena temeljem Zakona ili općeg akta pravne osobe.

Tijekom pripreme odluka, općeg akta ili drugog stručnog materijala, kojima se uređuju pitanja iz djelokruga Skupštine, radno tijelo može provesti prethodnu raspravu radi davanja mišljenja ili prijedloga predlagatelju toga akta.

Donošenje spomenutoga Pravilnika potrebno je kad stvaratelj/imatelj uopće nema opći akt o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva te kada su odredbe postojećeg općeg akta o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva zastarjele odnosno neusklađene sa zakonskim i podzakonskim propisima koji uređuju obradu, zaštitu i čuvanje arhivskog i registraturnog gradiva.

Potreba za donošenjem novog ili za noveliranjem postojećeg općeg akta stvaratelja/imatelja o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva utvrđuje se u zapisniku o pregledu arhivskog i registraturnog gradiva, a donošenje istog općeg akta, kao i obveza dostave državnom arhivu na suglasnost, nalaže se stvaratelju/imatelju rješenjem o mjerama koje se izdaje temeljem zapisnika o pregledu pismohrane.