Posljednje moje iskustvo koje još traje; rad sa 20 - tak konja naučilo me i to da je razina komunikacije koju mogu postići s njima gotovo zastrašujuća; jer mogu primijetiti njihovu tugu, dosadu, strah, nježnost, ljutnju, plemenitost, privrženost i ine osjećaje - i suosjećati na temelju opaženog, učiniti nešto s opaženim u vezi (meso jesi rijetko, klati kad mi je baš potrebno, paziti i da me ne ugrize zmija jer se protuotrov radi od konjske krvi...) i na kraju odvratiti svoju pažnju od konja i puninu pozornosti usmjeriti tamo gdje se mogu najbolje ostvariti kao biće; putem ljubavi prema vlastitoj vrsti ili barem svojoj ženi/djeci/obitelji/plemenu/(a savršena ljubav je prema meni ona koja ne odustaje od potrage za skladom među svim ljudima) - i to se ne da usporediti s ničim i rekao bi da je čovjekov život bez drugih ljudi isprazan.