Da je Osijek bogata riznica glazbenoglumačkih talenata ključnih za tu glazbenoscensku vrstu, dokazali su redom gotovo svih dvadesetak tumača mahom iz stalne postave osječkoga opernog ansambla, osobito Ljiljana Čokljat kao tajanstveno ljupka Guenevere i Nenad Tudaković kao komično zloslutni Mordred.

Početak postavljanja Prstena Nibelunga početak je epskoga putovanja svakog opernog ansambla.

Početna zamisao intendanta Mladena Tarbuka da angažmanom vrhunskih inozemnih umjetnika dirigenta, redatelja, a jednako i niza pjevača koji su s tom operom već imali iskustva omogući poboljšanje zagrebačkog opernog ansambla, dobila je mogućnost upravo u slučaju posljednjih dviju repriza da se ostvari u konfrontaciji domaćih sa stranim sudionicima.

No, i nakon premijere, zahvaljujući ne samoj priči ove popularne opere, već i izvsnim izvedbama solista, ali i orkesta i opernog ansambla osječkog HNK još dugo ostati na kazališnoj pozornici.

Odlična koreografija Dinka Bogdanića pokrenula je plesnu skupinu kazališta na nov način iskoristivši maksimalno njihove mogućnosti koje su u velikoj mjeri pridonijele ukupnom dojmu večeri: konačno djelo po mjeri domaćeg opernog ansambla

Okušao se u svim segmentima glazbene kazališne pozornice, od korepetitora do ravnatelja opernog ansambla.

Prvi uspjeh izvan čeških granica opera je imala već sljedeće godine u Petrogradu, a njezin pravi prodor u svijet počinje gostovanjem praškog opernog ansambla u Beču 1892. u sklopu svjetske kazališno-glazbene izložbe.

Detaljizirani pristup nekadašnjeg violinista, koji kao redatelj s orkestralnim iskustvom poznaje i poštuje svaku pojedinost partiture, glumački je animirao svakog člana opernog ansambla.

Okupio je najbolje hrvatske operne snage: Nadu Ruždjak, Branku Beretovac, Franju Petrušanca, Viktora Bušljetu, Franju Paulika, Mirjanu Bohanec, Piera Filippija, Miljenka Grozdanića, članove splitskog opernog ansambla Albina Kokezu, Filku Dimitrovu-Pletikosić, Teodosiju Koščinu, Biserku Anić-Belković i briljantne tri dame Mirku Klarić, Dunju Vejzović i Nadu Puttar-Gold, koje su, prema njegovim riječima, te uloge mogle pjevati i u izbirljivom Salzburgu.

Od 2011. je član opernog ansambla kazališta J.

Naime, uvijek na smione repertoarne odluke spremna intendantica Mani Gotovac, vjerojatno i svjesna (ne) mogućnosti svog opernog ansambla, odlučila je da se u njenom kazalištu počast Mozartu iskaže ne glazbenom, nego dramskom predstavom.

Projekt je značio posebno iskustvo za članove orkestra splitskog opernog ansambla, jer orkestralna je partitura Igora Stravinskog pisana analitički, solistički tretirajući dionice, što je glazbenicima nenaviknutima na slične sviračke vratolomije bio veliki problem.

Muzički ju je ostvario naš ansambl, promovirali ste neke mlade soliste, a od njih su troje postali stupovi današnjeg opernog ansambla HNK-a.

Također je honorarni član opernog ansambla HNK-Zagreb, kao i Ansambla Antiphonus i Koralista zagrebačke Katedrale gdje djeluje i kao solista.

Pitanje je samo kako će uskladiti svoj novi posao s obvezama u Clevelandu uz koji ga ugovor veže do ljeta 2012. i Zürichu s kojim se obvezao za godine 2010. i 2011. Zanimljiva je njegova konstatacija da se kvaliteta opernog ansambla mjeri po tome kakve su tri Dame Kraljice noći iz Čarobne frule, Cvjetne djevojke iz Parsifala i pet Židova iz Salome.

Oduševljenju hannoverske publike i svih č lanova tamošnjega golemog opernog ansambla više se negoli uvjerljivo pridružila i uprava te ugledne njema č ke operne ku ć e, koja je mladom hrvatskom dirigentu promptno povjerila glazbeno vodstvo dvaju premijernih naslova u svojoj novoj sezoni (o tome smo vas ve ć kratko izvijestili u našem listu), a pritom su posrijedi itekako zahtjevna djela: Mozartova Otmica iz saraja (2. listopada 2010) i Verdijev Falstaff (29. sije č nja 2011).

Zanemarimo li da 27. siječnja, na dan njegove smrti, nije izvedena premijera njegova djela novoga za zagrebačko općinstvo (od trinaest koje ono nije vidjelo na svojoj nacionalnoj sceni) i prihvatimo li objašnjenje intendanta Georgija Para, da je za taj dan namjerno izabran Trubadur jer je bio prvo Verdijevo djelo izvedeno u Operi HNK-a, ipak se nameću pitanja: zašto samo jedna Verdijeva premijera (Rijeka je imala dvije, od kojih je Krabuljni ples bio uistinu verdijanska svečanost, a Split je uz redateljski moderno koncipirana Rigoletta na početku sezone na Splitskome ljetu uspješno pripremio prvu hrvatsku izvedbu Attile), i zašto baš Traviata, uz Aidu najizvođeniji Verdi zagrebačkog opernog ansambla, čija je posljednja predstava bila prije jedva sedam godina (8. travnja 1994).

Kako se kvaliteta ansambla potvrđuje upravo u djelima tzv. željeznog repertoara, to je posebno velik uspjeh, definitivna potvrda kvalitete vašeg opernog ansambla.

I dok je maestro Oschanitzky uspjelo vodio zvuku klasike prilagođeni orkestar, kontroli je izmicao zbor kao očito najslabija točka osječkog opernog ansambla.

Tri najkraće opere na svijetu tako Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu oglašava najnoviju produkciju svog opernog ansambla, Operni cabaret, što ga čine Barberova Partija bridža, Hindemithov Tamo i natrag te Fossova Upoznavanja i rastanci.

Jednu od takvih, impresivnih glazbeno-scenskih kreacija imala je priliku pod otvorenim nebom na Prokurativama vidjeti i publika 57. Splitskog ljeta u izvedbi baletnog i opernog ansambla HNK Split, a pod vodstvom mađarskog koreografa Istvána Herczoga i splitskog dirigenta Harija Zlodre.

Budući da se Šišmiš češće izvodi u velikim opernim kućama nego u manjim, lako možemo zaključiti da je to jedna od najtežih zadaća opernog ansambla.

Puccinijeva Tosca ustupila je mjesto Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani, jednoj od najboljih predstava riječkog opernog ansambla.

I tako je glazbeni dio najnovije premijere zagrebačkog opernog ansambla probudio nade u mogući uzlet zagrebačke Opere.

Bi li dolazak osječkog opernog ansambla u zagrebački HNK zaista puno više koštao?

Iz bogatog glazbenog programa svakako se ističe premijera opere Pelleas i Melisanda Clauda Debussya u izvedbi Festivalskog opernog ansambla i pod glazbenim vodstvom Alexandra Ghindina.

Od 1994. g. je članica opernog ansambla HNK I. pl. Zajca gdje je ostvarila desetak velikih opernih i operetnih uloga te cijeli niz srednjih manjih sopranskih uloga te brojne oratorijske nastupe na koncertima kazališta.

Od dolaska u stalni angažman zagrebačke Opere 1976. godine, kao vrsni scenski interpret ostvario je zapažene umjetničke kreacije u mnogim oprnim predstavama, postavši onaj član opernog ansambla bez kojega se ne može.

Premda već odavno nije članica splitskog opernog ansambla, sopranistica Cynthia Hansell-Bakić ne propušta u Splitu, u kome je ostvarila najveći dio svoje karijere, proslaviti svoje obljetnice.

Slijedila je iznimno uspjela premijera riječkog opernog ansambla Cileine Adriane Lecouvreur i u njoj uloga Maurizija a zatim Edgardo u Donizettijevoj Luciji di Lammermoor.