Na hrpi kostiju, iz kojih su sada već izlazili crvi, dok se na podu skupila smjesa krvi i masti, sjedila je Marina Abramović oplakujući sudbinu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.
Na hrpi kostiju, iz kojih su sada već izlazili crvi, dok se na podu skupila smjesa krvi i masti, sjedila je Marina Abramović oplakujući sudbinu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.
U društvu funkcionera i raspoloženih velemajstora u riječ je uletio velemajstor Emir Dizdarević, oplakujući bosanko-hercegovačkih šah kojega je zbog nekih jadnih nekoliko tisuća švicarskih franaka duga s karte svijeta privremenom suspenzijom zbrisala Međunarodna federacija. Kad se već tako dobro radi možete li nama dati vaš program da ga prepišemo zapitao je Emir hrvatski šahovski vrh.
Tridesetak pjesma ove malene zbirke (od kojih je jedna Junaci naši, i uglazbljena od strane Željka Bradića), zapravo su elegične proturatne pjesme nošene željom za mirom i ohrabrenjem onih koji ostaju, oplakujući preuranjene smrti mladosti (Deset je godina, Dječaci, vitezovi moji, Majčina molitva, Vuku, Mladi ratnik, Kad mrtvi progovore).
Kotorskog biskupa, koji sad boravi u Dubrovniku i ujedno je apostolski vikar, partizani su dotada pustili na miru i nisu se na njega obazirali, a on se isto tako, oplakujući četrnaestoricu svojih strijeljanih svećenika, nije obazirao na njih.
Od njih se očekuje da ostatak života provedu oplakujući pokojnog supruga.
... oplakujući smrt komunističkog diktatora i tvorca magle.
Pratila je sve to vrijeme Hrvatska kalvariju vitezova Lašvanske doline u haškom zatočeništvu, čitala bez daha potresne reportaže iz zatvora ' Karlau ' u Grazu, ' austrijskog Guantanama ', oplakujući gorku sudbinu Darija Kordića, i nikad se nitko u tih sedamnaest godina nije sjetio Adnana i njegove sestre Melise, koja je toga petka čekala da joj se mrtva majka probudi.
Pognuta poput one crne starice, pred mnom stajala je vrba, oplakujući tihim šaptom suhoga lišća, prolaznost života smrtnoga svijeta skrivajući svojim uvelim granjem tajnu za kojom sam tragao.
Iako je danas rijeka Drava ukroćena još uvijek se čuje šum vode na putu prema Varaždinu i Podravini, prema Osijeku i Aljmašu gdje se vodeni val spaja sa Dunavom i oplakujući vukovarske obale odlazi dalje prema Crnom moru.
Kada sam ga prvi put čula već dobrano sam zagazila u pubertet koji sam provela oplakujući svoju neprežaljenu ljubav Donnyja Osmonda.
Povjerovao da je tvoje milosrđe vječno uvijek tu za mene oplakujući moje dubine dodiruje bolna mjesta, temelj je mog pouzdanja.
Crvena visibaba koja je u stvari bijeli mak ili viseći mak koji je u stvari uspravljena visibaba, slomljeno upire pogled u tlo oplakujući svoju tešku sudbinu cvijeta genetički izmanipuliranog u cvijetu mladosti zbog nadolazećeg smaka svijeta koji će se po cvijetnom računanju vremena desiti za 14 solarnih godina to jest ekvivalentu broja radioaktivnih sunčevih gama zraka minus-plus dva listića od ljubičice.
Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujući svoga oca i svoju majku.
Pitaju se majke, oplakujući djecu svoju..
Nije bilo ptica u blizini, samo plava tišina nošena valovima uzdizala se u meni oplakujući neizbježno.
Autobiograf slavi svoj rođendan oplakujući smrt svojih suvremenika.
Zanimljivo je kako se neke kulture Bogu mole radosno, a druge opet i skrušeno i pokajnički oplakujući grijehe...
Kao takav, on je suprotnost Edipu, koji (oplakujući svoju sudbinu na Kolonu) tvrdi da je postao nečovjek kada je konačno stekao sva obilježja običnog čovjeka: na tragu niza drugih Kafkinih junaka, Odradek postaje čovječnim tek onda kada više ne nalikuje na ljudsko biće (pretvarajući se u kukca, špulu, itd.) 13. On je, dakle, »univerzalni singular«, onaj koji stoji za čovječnost tako što utjelovljuje njezin nečovječni eksces, ne sličeći ničemu »ljudskom«.
Suze radosnice su krenule punoljetnom Z. Š. (to nije ovaj gore), koji se toga nije nimalo postidio. (Vidjeli smo kako ga je dva mjeseca kasnije i Mirko Filipović CRO COP loše imitirao u Tokiju, oplakujući sudbinu svojih protivnika.)
Oplakujući propadanje opere, dakle, Ivanović je ponavljao kritičnu temu s kraja XVII. stoljeća koja bi se povremeno ponovno pojavljivala, temu koja je zabrinjavala čak i one libretiste na kojima je ležala najveća krivnja za zlorabljenja što ih je prezirao.
Istra je najveći Hrvatski poluotok, jedinstven i osobit, oko kojeg se Jadransko more duboko usjeklo u kopno, oplakujući njegovu razvedenu obalu s tisuću laguna i otočića, zaokružen sa sjeveroistoka planinskim vjencem Ćićarije i Učke, putniku namjern...
Vjerojatno je u jednom trenutku sagledao svoj život od početka do kraja - oplakujući dragog prijatelja jedva je izgovorio Jeremija, napomenuvši kako je Soro 1251. hrvatski branitelj i dragovoljac koji je nakon rata digao ruku na sebe i presudio si.
Gledala sam u ledeno-plavi ocean.Podsjećao me na nebo za vrijeme najtoplijeg ljeta.Samo što je on bio hladan kao i zima koja je zarobljavala ovaj svijet i moje malo, krhko srce.Vjetar je žestoko puhao zamrzavajući kristalno-slane suze koje su tužno klizile niz moje lice.Hvatala me sjebana melankolija dok sam gledala divlji, plavi ocean i njegove velike vesele valove kako se prelijevaju jedan preko drugog, oplakujući obalu punu gromadnih i oštrih kamenjara.Nimalo nježno, obasjalo me uspavano Sunce svojim blijedim, zlatnim zrakama.Nije bilo nimalo toplo.Kao ni sivo nebo.Sve je bilo zamrznuto.Sumorno.Prazno.Uhvatio je grozan i jak osjećaj usamljenosti i praznine.Hoće li ikada ova ledena zima prestati i dati Suncu da ponovno odmrzne ovaj dugi život i svijet? Hoće li toplina, osjećaj potpunosti i vječne ljubavi doći kada zima prođe? Ako ikada potpuno ispari u našim srcima i slomljenim dušama, hoće li se vratiti na vlast i ponovno zalediti svaki dio naših tijela i dati nam beznadnost? Praznoću? Usamljenost? Kao odgovor na ta pitanja, Bog mi je zlobno i pakosno smijući se poslao niz svoj Eden meke i velike pahulje snijega.Polako su padale niz blijedo nebo u hladni ocean još više ledeći ga.Osjećajući kako mi niz lice još uz tisuću beskonačnih suza teče hladnoće, tuga i izgubljenost zarobljavajući moje lice, tijelo, beznadno srce i uspavanu dušu...
Sjedeći u mračnoj, gustoj šumi, okružena trulim, sivim lišćem, Victoria je prostrla svoju prelijepu, dugu haljinu boje šampanjca po tamnoj zemlji.Niz hladno, bijelo lice prelijevala se crvena, sjajna, valovita kosa sve do njenih ruku.Ogrlica, koja joj je okruživala meki vrat bila je u obliku tamnocrvenog križa.Dugim, nježnim prstima je dodirivala kapljice krvi na svojoj haljini gladeći ju.Jedna ruža crnih latica i otrovnih trnja bila je okružena grimiznim kapima koje su bile na njenim smaragdno zelenim, oštrim listovima.Oko vampirice su bile velike voštane svijeće koje su jedva osvjetljavale tu hladni noć.Niz njih slijevale su se guste kapi krvi zajedno sa vrućim voskom.Šuma je bila mrtvački tiha.Nije se čulo šuštanje lišća.Ni udisaji neke toplokrvne životinje.Ni vjetar koji je stražario šumom.Sve je spavalo vječnim snom.Samo su iz Victorijinih, besmrtno sivih, hladnih očiju klizile male suze oplakujući joj čarobno lice.I dok je osjećala krunu grubih trnova bijelih, čistih ruža kako joj probijaju vječno mladu kožu, zavrištala je svojim jakim, melankolničnim, očaravajućim glasom, pokazujući svoje bijele zube i velike oštre očnjake kojima će i dalje isisavati i ono malo topline i sreće u šumi dok ne bude potpuno pakleno mrtva.Baš kao i Victorija u svom pohlepnom, krvavom srcu...
Toplinska energija prenosi se sa goriva na rashladni fluid (vodu) koji forsirano struji (tjera ga cirkulacijska pumpa) kroz reaktorsku posudu, oplakujući gorivo.
Riječ je o tipično ženskom komadu koji se obrušava na muški svijet, oplakujući tragičnost bivanja ženom.
Bio sam slobodan puna tri tjedna, koje sam proveo skrivajući se u šumi, oplakujući i majku i svoj upropašteni život, sve do suđenja, gdje su me osudili na tri godine zatvora zbog ubojstva bez predumišljaja, a zbog uzornog ponašanja odslužio sam samo dvije godine.
Sada će doći na pogreb - dodali su oplakujući Miru u parku u Županji.
Iako ga je bilo prilično teško svladati, njegov je oplakujući zvuk uhvatio samu bit tanga i otada je postao nerazdvojno vezan uz tango glazbu.
U takvoj egzistencijalnoj i književnoj izolaciji kakva je bila Gombrowiczeva pisci obično reagiraju tekstovima obilježenima " domotožjem ", oplakujući svoju bezdomovinsku kob i opijevajući zavičajno gnijezdo kao izgubljeni raj na zemlji. (...)
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com