... Autoričini cvjetovi su uhvaćeni okvirom, no ne tako čvrstim da ne bismo mogli pomilovati svilu njihovih latica, ne prejakim stiskom da ne bismo mogli osjetiti njihov opojan miris.

Udišući svježi morski zrak uz opojan miris mediteranskog raslinja koje obiluje u Opatiji, žene su se osjećale opušteno, što je pozitivno utjecalo na njihovo dobro raspoloženje.

A kućom se širio čudan opojan miris.

Za ljekovitost cijele biljke zaslužne su njene gorke tvari i naravno eterično ulje koje u cjelini metvici daju onaj poseban, aromatični, opojan miris, topli i žareći, jetki i oštri okus koji prati osjećaj hlađenja tijekom udisanja.

Ništa tako lijepo ne miriše niti ima tako opojan miris kao vlažna i vrela maca mrmljao je ližući je.

Na spomen kestena meni prvo padnu napamet kestenjari na ulicama, opojan miris koji se širi oko njih, nespretno čiščenje kestena dok hodam ulicama, crni nokti

Osušeni zlatno-žuti cvjetovi smilja daju posebno opojan miris.

Priroda koja me oduvijek najbolje opušta, na dohvat je ruke, pa često odlazim u šetnju uživajući u plavo zelenim pejzažima, udišući opojan miris borova.

Kad je kuhala iz kuhinje bi se širio opojan miris kao i kad je pokojna mama kuhala.

Nikome na stadionu nije bilo jasno zašto je Veldin Karić napucao loptu u aut, ali Veldin je u tom trenutku doživo snažno poistovjećenje svog sebstva s loptom svojim malim mikrkozmosom koji prelazi prelazi liniju, prag jedne male, tople i sigurne ćevapdžinice, gdje je sve tako mirno i izvjesno, gdje vlada opojan miris ćevapa, gdje ne dopire vreva sa obližnjeg bazara i gdje sve tako bezvremeno, tako izvjesno stoji i samo nijemo pulsira kroz prostor kao kameni spavaći na patarenskim stećcima.

Dovoljno je ukapati nekoliko kapi eteričnog ulja na ova srca i opojan miris će se proširiti po prostoru.

(Drosophila melanogaster), u stvari voćna, jer ju privlači opojan miris zgnječenih slatkih plodova grožđa, smokve, rajčice i dr. Nazočnost u prostorijama gdje vrije masulj grožđa i voća indirektno je štetna za kakvoću budućega vina, jer će, seleći se, pomoći širenju bakterija octenog vrenja.

Jasmin - Slatkasti, cvjetni, gotovo opojan miris jasmina preuzima ulogu jednog od najerotičnijih mirisa.

U novije vrijeme Svetom Janom se širi opojan miris novoga cvijeta koji najljepše cvate u srpnju i čija će prva berba uskoro, a ona druga negdje potkraj rujna.

I bilo je baš fino... gotovo je zaboravila na opojan miris vruće čokolade pred sobom dok je gledala u prazno.Gloria je pričala o svakodnevnim sitnicama o kojima uvijek brblja pa nije vidila ništa loše u tome da se malo isključi, dan je odradio svoje.

Jutro je bilo svježe i sa zrelih biljki nosio se posvuda jak opojan miris.

Svijetla kao da su ga pratila gaseći se za njime, u pokušaju lokalne privrede da uštedi koji kilovat struje, puštajući zoru da se probije kroz okrilje noći... sada bi netko mogao reći da ova pišćeva metafora gašenja uličnih lampi, simbolizira patnju našeg glavnog junaka... ali idemo dalje... u središnjoj gradskoj luci čula se samo tišina... u biti, nije to ona klasična tišina kada se nečuje ništa, već ona vrsta tišine u kojoj se sve čuje, a ništa ne remeti onaj mir grada koji se tek budi... galebovi su zborno pjevali iznad ribarica koje su ulazile u porat, kao da mole da im ostave koji komad ribe... jednolični rad dizelskih motora ribarica, probijao se do rive, oduzimajući usnulome gradu one posljednje trenutke sna... grad kako da je to razbjesnilo i u par slijedećih minuta spustio je u samo svoje središte nervozne vozače/dostavljaće koji su uvijek u nekoj žurbi, lokomotivu koja je žurila na susret sa svojim vagonima, ostavljajući iza sebe oblak crnog dima i svu silu ranoranioca koji su se dovezli u središte javnim gradskim prijevozom... grad se budio, a ljudi su još uvijek bili pospani... hodali su pognutih glava, zavućeni u svoje zimske ogrtače, makar je bio tek studeni... ali kao i što mu samo ime govori, baš je bilo studeno to jutro... truba nervoznog vozača, prenula je našeg glavnog junaka iz sanjarenja samo zato da bi vidio da je grad počeo disati punim plućima... rijeke automobila slijevale su se u samo središte, u očajničkoj potrazi za preostalim slobodnim djelom prostora, gdje će uparkirati svoje limene ljubimce dok trčkaraju gradom u obavljanju svojih jutarnjih obveza... vozilo javne gradske službe, od milja u narodu zvano, pauk... polako, ali sigurno dizao je svoju prvo dnevnu žrtvu nepropisno parkiranu na samom pješačkom prelazu u centru gradu... preko puta ceste, majka s malim djetetom u naručju, čekala je ispred bankomata u redu koji se stvori prvenstveno zahvaljujući postarijoj bakica, koja je sudeći po njenim gestikulacijama (a i po uzviku... DRUGI PUT ZAPIŠI PIN, BABO), zaboravila koji joj je pin i na kraju izgubila svoju karticu u njedrima bankomata... i sada se stvorila kolona... a malo djete je bilo nervozno, nenaviklo na ovakve jutarnje strke (još je ipak premaleno...) i svojim reskim, dječjim plačem budilo još malo onih pospanih na ulici koji su ili kasnili na posao ili negdje samo jednostavno žurili... iz obližnje pekare širio se opojan miris bureka i naš je junak odlućio da je vrijeme za marendu... pojeo si je jedan slasni mesni burek, sjedeći na klupici u obližnjem parkiću i krenuo pomalo dalje... s druge strane parka, majka se izderavala na svoje djete, koje se zaprljalo igrajući se u pješčaniku... ne kužim... pusti ga da se igra, a kada se djeto k ' o djete zasere, izderava se na njega... jadno djete... policijsko vozilo pod punom rotacijom i ratnom spremom, prošlo je centrom grada u slalom vožnji među autima koji su gmizali puževom brzinom samim središtem... opet neko sranje... pomislio je naš glavni junak, kupio si dnevne novine i sjeo na terasu obližnjeg kafića i narućio si kavicu... opet samo gluposti u novinama... jesmo li se dovoljno uvukli u šupak amerima... da li nas evropa još može malo dublje primiti... ma nema tog šupka u koji se naši političari neće ugurati... Da, da... samo donesi... lovu ću ti dati kada se vidimo... o čemu to konobar priča?

Svojstven, opojan miris i ugodan okus tog pića (s oko 40 % vol.) učinili su ga poznatim i cijenjenim kako u zemlji tako još i više u inozemstvu.

Vlaga iz prizemlja udarila mi je tako snažno u nosnice da sam se brzo odmakla od vrata i tim snažnije osjetila opojan miris oleandra u vrtu kada sam odlazeći opet prošla kraj njega... toliko opojan da sam se vratila, i zagnjurila lice u njegov veliki bijeli cvat.

miris kawe mene je probudio ovo jutro pa znam koji opojan miris je to... hvala što si se javio u novom ruhu,, nemoj da se opet izgubimo u ovoj gomili... grlim, snažno, snažno (nasmiješena wještica 17.09.2006., 12:05:22)

Na povratku doma, kada sam izašao na stanici podzemne, zapuhnuo me je opojan miris hrane.

Do kraja svibnja ocvast će svi tulipani, narcise i zumbuli, a njihov opojan miris i šarenilo boja zamijenit će neko drugo cvijeće.

Ali ipak je to s Fidžija i nosi sa sobom sjećanja na povjetarac u palmama, topli pijesak i opojan miris frangipani cvjetova.

Opojan miris limunova drveta se mješa sa mirisima mora, lavande, oleandra i prastarih pinija.

Zapuhnuo ga je opojan miris duhana koji se širio sobom.

Okruženi jedinstvenom ljepotom pitomih brežuljaka, ovdje se još uvijek ljudi bude uz pjev ptica a liježu uz opojan miris cvijeća s obližnjih livada.

Cvjetovi uz redovito mijenjanje vode u vazi mogu dugo zadržati svježinu i širiti svoj opojan miris cijelom prostorijom.

Njegov dodir i opojan miris uzbudit će vam sva osjetila.

Udaljenost od gradske vreve, bujna vegetacija borove šume, opojan miris ružmarina i lavande te prekrasan pogled na more i zalazak sunca, stvara..

Biser Jadrana se u trenutku može pretvori u smetlište, ono legalno i ilegalno, a tada užitak postaje mora, opojan miris smrad.