Drug Mesić stalno kaki po dijaspori i cijelom iseljeništvu.Dok je blo novaca od iseljenih HRVATA oda su mu bili dobri.Stalno pravi oproštaje na račun nas bijedika.Imaš li ti imalo osjećaja da drugi nemaju što jesti i piti obične vode.

Od svega u životu najviše je mrzio oproštaje i patetiku koja s tim ide.

U mračnim danima svjetske svijesti, prozivam imena mogućih Spasenja, uništili ste svog Spasitelja i sada vam je žao, a ja jednostavno uživam u okusu vaših suza, prekasno je sada za Kajanje, prekasno je sada za molitve, sve vaše misli uz zakinute vrijednosti Vjere bačene u vjetar osude, okrivili ste Ga, ubili ste Ga, i sada vam je žao, mnoge patnje čekaju samo na vas, mnoge boli čekaju da vam se uvuku pod kožu i razdiru meso do posljednje granice Izdržljivosti, svaki Gospodar svojega srca ostati će razderanih prsa, zašivenih mojim zlatnim koncem nevjere, osakatili ste samo svoju priliku za Iskupljenje i sada je došao onaj dugo očekivani Početak kraja, a vašim krikovima nema kraja, ubili ste Ga i sada vam je žao, nepriličnim krikovima ponovo sastavljate dijelove Njegovog tijela ali oni ponovo otpadaju sa krvavih kostiju, nema prilike za Oproštaje, vaši Anđeli su već davno obješeni i ostavljeni slomljenih krila da umiru u mukama, kao što ste i vi postupili, vi neistiniti Pokajnici, svojom kanibalističkom glađu za Savršenošću bacate svoje potomke u bezdane i ne mislite tko će naslijediti vašu Neljudskost, zbog vas je Nebo noćas zakrvavljeno zbog vas su kapi kiše noćas sumpornoga mirisa zbog vas je Noćas posljednje Zbogom u čast ljudima Izdajicama

Lisa i Lady su pak nadležne za distrakciju, odnosno, omogučavaju vlasnicima pasa da neopaženo klisnu van jer su njihovi ljubimci u pravilu ionako prezauzeti za ikakve oproštaje što je svakako najbolji mogući scenarij za svakog vlasnika

Imat ćemo vremena za nekoliko godina raditi oproštaje za generaciju iz Portugala I Atene.

Vjerujem da je i Lukici koja suza pobjegla, jer takve oproštaje malo tko doživi...

prošla zavodnica mi je izgledala ko ' oproštaj - ne volim oproštaje...;/ova mi ostavlja nadu da ćeš ipak " ostat "... meni to dođe ko ' nogom u guzicu (oprostite na izrazu;) često imam jasne ideje i stavove.. al sam sklona svako toliko se pogubiti i vratiti par koraka u natrag.. tak ' da neki " kick " uvijek dobro dođe...

Prijatelji i obitelj i dalje ostavljaju poruke i oproštaje, plišane igračke i cvijeće za dječicu koja su tako tragično skončala.

Napišete ili snimite svoje oproštaje, učitajte ih u aplikaciju i zatim odaberite tri prijatelja od " povjerenja " koji će potvrditi vašu smrt.

S jedne strane, divio sam se tim ljudima što su uspjeli izdržati do kraja u ovom poslu, a s druge strane, doživljavao sam oproštaje i emotivno, s dosta tuge i sjete.

Pa šta je ovo, ljudi, ovo mi liči na prijašnje oproštaje kad su ljudi išli u vojsku, pa se svi opraštaju, kuda ćete, tko je bacio kamen smutnje na ovaj blog? Ajte se lijepo svi izmirite, oprostite, i onako pokorno nastavite i dalje pisati, meni je ovaj blog jedna od životnih radosti koje nikako ne bih htjela propustiti... (Any 22.11.2008., 23:54:16)

Neke specijalne oproštaje od najdražih nisam organizirala naposljetku, ionako sam odlazila na samo dva mjeseca, nešto poput produljenog godišnjeg odmora.

Zadnja dva tjedna samo slušam oproštaje onih sretnika koji idu na more i sve šutim, skupljam muku tu u prsima, sve me stišće kad dišem, a grudni koš samo raste li ga raste

Prvo zato što nikako ne volim odlaske, oproštaje, ceremonije i dramatične promjene, a i navikla sam se na Schumija koji je uvijek nekako bio tu i kad su utrke bile " dosadne " čovjek se uvijek mogao zabaviti tračajući Michaela i njegove sumnjive poteze na stazi (i izvan nje, no rjeđe)

Iz policije kažu kako je mladić po povratku kući ostavio oproštaje poruke, sjeo na krevet te si očevim pištoljem pucao u glavu.

Ova tužna priča koju sam neki dan čuo, podsjetila me na period života koji bih rado zaboravio, ali nikako nemogu, jer mrzim sastanke, rastanke i duge oproštaje.

Znam, ali to nimalo ne ublažava moju bol.... mrzim oproštaje, osobito u zrakoplovnim lukama i na željezničkim kolodvorima

Više nemam potrebe da pišem i iako ne volim oproštaje..

Trenutno imam osjećaj da ću umrijeti od tuge, i ne vidim bolje mjesto da to izbacim iz sebe od ovoga.Više nemam srca ni tlačiti ljude oko sebe.Da sam bila svjesna u što se upuštam, ne bih nikad.Voliš i ne možeš to prekinuti, a boli jako.Vrijeme kad ga nema je vječnost, onda dođe, proleti i ostaje samo bljesak neke sreće, i opet ta praznina.Kako prestati misliti na to? Dolazi opet tek za Božić.Za što se držati do tad? Mislila sam da će s vremenom biti lakše podnijeti te oproštaje, a sve je teže.I vrištala bih od jada, isplakala sam more suza, a opet nije dovoljno.Pa je li išta vrijedno toga

Ne sme se vršiti nasilje nad ljudima prisiljavanjem na neke besmislene oproštaje.