Gotovo je s školom.Sad sam bio vani ali i 5 dana u Zagorju tak da je blog zjapio prazan.Uglavnom oproštajka je pala na Jarunu i bila je žestoka zajebancija.Voda je gnjusna do bola, a kako i ne bi bila kad smo ovako bezgriješan narod.Počela je zajbancija još u školi, a najbolje da je cijela škola bila u istom turnusu i svaki je bio u svojoj učioni, nema nomađenja po prvi put nakon 4. razreda.Prvi blok sat je bio fizika, pa je raska svima poklonila ocjene a da ih nije ni pitala, badave ti onda sav taj trud, srećom nije me bilo na toj listi.Dost nas je bilo i u bijelim majicama da se potpisujemo, fala Bogu bar neka uspomena.Onda je matišu pitala prvi sat a drugi nas pustila na pašu da se... hm, da li da nam odluta mozak na pašu ili da se parimo jer nam je sezona? - ne sjećam se točno a bio sam skroz trijezan.Nakon toga 2 sata zemljopisa i neučenja i neučenskog prigovaranja, sjajnoto, da bar traje do zorata.I nakon toga šnel doma i na Jarun.Jupi, naguravanje grupice mladeži s mrzovoljnim smrdoboljnim babicama čak 4 stanice nam nije trebalo, ali bolje od pješačenja nasipom na plus 35. Dolaskom sam zaboravio na sva sranja vezana uz Jarun i jebalo mi se živo i kak je nastao i od čeg, sam da se bacim.Malo zajebancije u vodi pa malo hrane, koja je bila odurna.Kako ja volim zapjevati posebnom melodijom tu frazu, novonastalu za raznorazno smeće od hrane i ostali su počeli pjevušiti-pravoslavno povrće.Mater im jebem Černobilcima koji mi uvale neka sranja u tzv. picu, pardon pizzu a još uz to mi se više gade naši koji to prodaju pod domaće.Na kraju je bilo dobro i nismo ni bili svjesni da se 30 m od nas utopio i poginuo 17 godišnjak taman na našem odlasku