Bijela haljina je simbol oproštenja grijeha.

Tako je Crkva kroz tisućljeća bdjela nad ostvarivanjem tog sakramenta oproštenja grijeha i uređivala liturgijsko odvijanje.

Sv. Justin piše: Ova hrana zove se među nama euharistija i nikome nije dopušteno sudjelovati u njoj ako ne vjeruje u naše naučavanje i ako se nije oprao u kupki oproštenja grijeha živeći u skladu kako nas je Krist naučio. (...) Hrana nad kojom je izrečeno djelo zahvale, od koje se hrane naše tijelo i naša krv, jest tijelo i krv Isusa utjelovljenoga ".

Kad bi kršćani bili do kraja vjerni krsnoj milosti, ne bi trebalo ni sakramenta drugog oproštenja grijeha, ispovijedi.

Najvažniji dio sakramenta pokore je pokajanje, jer bez pokajanja nema oproštenja grijeha, a s njim samim, ako je savršeno, može se dobiti oproštenje, ako je barem uključno vezano sa željom da se ispovjedimo.

Svjesni Božje milosti oproštenja grijeha i dostojanstva sinova Božjih koje smo krštenjem primili, pođimo iz ovog Božića u svakodnevnicu živeći svjesno, zahvalno i ponosno svoju vjeru.

Iz iskustva se zna da kod ispovijedi, daljnjeg sakramenta oproštenja grijeha, sudjeluje i čovjek svojim opredjeljenjem i kvalitetom obraćenja i kajanja.

U neko vrijeme je za dobivanje oproštenja grijeha bio potreban osjećaj pokajanja, koji bi čovjeka palog poslije krštenja konačno pripravio za oproštenje grijeha tako što bi osjećaj pokajanja bio povezan s povjerenjem u Božje milosrđe i željom da se učini i ostalo što se traži za ispravno primanje tog sakramenta.

Dobroslava je istaknula važnost održavanja kućnog kapitula jer on je sredstvo za rast u solidarnosti jednih za druge, uzajamnoj otvorenosti i međusobnom dijalogu i otvorenosti Duhu koji je izvor zajedništva i oproštenja grijeha.

Sada se postavlja pitanje da li kršćanska vjera i pouzdanje drugih ljudi u njenu ispravnost mogu kršćaninu donijeti milost oproštenja grijeha?

Biti dostojan kršćanskog poziva znači živjeti u skladu s darovima oproštenja grijeha te pridruženošću Kristu i Crkvi po krsnom preporodu.

Tako se ljubav očituje kao posljedica oproštenja grijeha: oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo (7,47).

A gdje nema ljubavi, tu nema ni oproštenja grijeha: komu se malo oprašta, malo ljubi (7,47) - reći će Isus.

U povijesti sakramenta oproštenja grijeha u prvim kršćanskim stoljećima pokornik je dobivao stanovitu javnu pokoru koju je morao obaviti da bi onda pred zajednicom, vrlo često upravo na Veliki četvrtak, primili znak pomirenja s Crkvom, što je onda značilo da je i Bog sve oprostio.

Prema shvaćanju Crkve, prvi susret Krista uskrsnuloga i njegovih učenika prema kronici Ivanova evanđelja (Iv 20, 19 - 23) prepoznaje se kao čin ustanove posebnog sakramenta oproštenja grijeha u životu vjernika.

I Crkva doista ima na raspolaganju sakrament bolesničkog pomazanja kad su u pitanju bolesnici; sakrament oproštenja grijeha kad ih se poziva na moralnu promjenu s garancijom Božjeg oproštenja; sakrament sile i snage Duha Svetoga u krizmi da hrabrije žive i djeluju kao vjernici u ovome svijetu.

Duh Sveti apostolima je donio: dar proroštva, dar naviještanja Božje Riječi, Dar svjedočenja Božjega djela i spasenja, te dar oproštenja grijeha.

Stoga i naš život i naše svagdanje umiranje, to jest svladavanje od svega što je grešno i konačna smrt trebaju biti usmjereni na služenje Isusu Kristu, koji nas je svojim smrću i uskrsnućem, pokazavši tako da je on gospodar i života i smrti, otkupio, i tako osigurao pravo i mogućnost oproštenja grijeha.

Biti Isusovi službenici oproštenja grijeha i poslužitelji Njega kruha života.

Od nas se, očito je, nakon oproštenja grijeha, očekuje ozbiljniji pristup, i odlučan zaokret u životu.

Da li kršćsnsko krštenje vodom dovodi do oproštenja grijeha? 1. Iv. 1:7 ' ' Ako hodimo u svjetlu kao što je i on u svjetlu.. krv Isusa, njegovog sina, čisti nas od svakog grijeha. ' ' (Tako nas od grijeha ne čisti voda za krštenje nego krv Isusa).

Crkva je mjesto kojeg Krist pruža kroz povijest da Ga se može susresti, jer On joj je povjerio svoju Riječ, krštenje koje nas čini djecom Božjom, Njegovo tijelo i krv, milost oproštenja grijeha, osobito u sakramentu Pomirenja, iskustvo zajedništva koje je odraz otajstva Presvetog Trojstva, snage Duha koji rađa ljubav prema svima.

Ja sam tjelesno bolestan, a nisam došao radi oproštenja grijeha.

Pa čak niti same sebe bez iskustva ljubavi Božje i oproštenja grijeha.

Štoviše, u ovom času Isus ustanovljuje Crkvu kao mjesto, moć i sredstvo oproštenja grijeha.

Naime, ako Bog Svemogući Otac ne postoji, ne može biti ni govora o vječnom životu; da Bog nije Stvoritelj neba i zemlje, vječni život bi bio iluzija; da Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, naš Gospodin, nije umro na križu i da nije uskrsnuo, vrata ulaska u vječni život ne bi se otvorila, niti bi On došao da sudi žive i mrtve na svršetku ovog svijeta; niti bi bilo Duha Svetoga, niti svete Crkve to jest nas vjernika; niti bi bilo oproštenja grijeha i uskrsnuća mrtvih.

Ivan traži obraćenje radi oproštenja grijeha i taj poziv upućuje svima a ne samo određenoj grupi ljudi.

Samo opravdanje slijedi tu raspoloživost ili pripremu, koje se ne sastoji samo od oproštenja grijeha [ kan. 11 ], nego je i posvećenje i obnova unutarnjeg čovjeka slobodnim prihvaćanjem milosti i darova, po čemu čovjek od neopravdanog postaje opravdan i od neprijatelja prijatelj, kako bi po nadi postao baštinik života vječnoga [ Tit 3, 7 ].

Poslušnošću Bogu Isus nam daruje milost obraćenja i oproštenja grijeha (usp.

Osim korijenitog očišćenja čovjeka koje biva krštenjem ili mučeništvom, ovi oblici pokore, kao sredstva za postizanje oproštenja grijeha, naznačuju napore poduzete u vidu pomirenja sa bližnjim.