Završavajući biografiju svoga prijatelja David je zapisao - On istinski vjerovaše u Isusa i njegovo učenje no u svom životu nikako nije mogao primijeniti Isusovu nauku o oproštenju, tako da je svog oca mrzio nekom neopisivom mržnjom.

Jedina vjera koja prasta i uči oproštenju je Iusova.

Iz riznice misli pape Benedikta XVI. o milosrđu i o oproštenju što ih je izrekao u različitim prilikama, izdvajamo: Ništa ne može poboljšati svijet, ako se zlo ne svlada, a ono se može nadvladati samo djelotvornim oproštenjem što ga može pružiti samo Bog koji ne udaljuje zlo nego ga stvarno preobražava.

Ljudi su u različitim životnim situacijama i problemima, ali kada im se približimo kroz razgovor o Bogu, velikoj Božjoj ljubavi prema nama, oproštenju grijeha i kada im svjedočimo i svoj život i sve ono što je Bog učinio dobro u našem životu srca se otvaraju.

Vidjet ćemo tada, ako ustrajemo u Savezu s Njim, da svetost ima posve drugo lice - Lice Božje koje se oslikava u svakoj ljudskoj požrtvovnosti, sebedarju, velikodušnosti i oproštenju.

Milosrđe Božje pomaže svakom čovjeku da po oproštenju smije započeti novi život.

Ivan Pavao II, predajući vjerodajnice novomu hrvatskom veleposlaniku u Vatikanu, Emiliju Marinu, poželio je Hrvatskoj hitan ulazak u Europsku uniju riječima: »Hrvati će nastaviti i dalje graditi vlastitu povijest te će, čvrsto oslonjeni na svoj duhovni identitet, zajednici europskih naroda moći pružiti vlastito iskustvo.« I poruka o pravdi i oproštenju je, kao i sve Papine poruke, zanimljiva.

Mi se podlažemo Božjem sudu koji nas čisti od svake krivice i kad govorimo o bilo kojoj krivici, nikad ne govorimo o osudi već o mogućnosti da je se oslobodimo po priznanju i oproštenju.

Tamo gdje bi u ostale dvije ljubavi veza ili brak pukli, ovdje će po oproštenju Božja ljubav obnoviti ljubav između mladića i djevojke, između muža i žene.

Osnovna tematika ovog filma je oproštenju i traženje vlastitog identiteta.

Neka napast osvete prepusti mjesto odvažnom oproštenju; neka kultura života i ljubavi poništi logiku smrti; neka se vrati povjerenje i neka nadahne život narodâ.

Naš nebeski Otac, koji je pun milosrńa, dolazi ususret svojom ljubavlju, koja se očituje u oproštenju naših grijeha u sakramentu pomirenja.

Njegove pouke o Bogu, ljubavi, vjeri, oproštenju, dobu i zlu daleko su naprednije od sličnih učenja u svjetskim religijama.

Oče, zahvaljujemo ti i slavimo te jer nas vodiš putu prema oproštenju Odvedi nas dalje od samih riječi koje su izgovorene. Daj nam mudrost i duhovnu osjetljivost da tvoju istinu primimo s dubljom spoznajom, oče izgrtadi u nama sigurne temelje koj su potrebne da bi smo molili za ozdravljenje naraštaja i tako oslobađali sužnje.U Isusovo ime.

Isus ovim znakovima želi svako srce obratiti k sebi i svome milosrđu i oproštenju.

I dok ostale religije ne govore o osobnoj spoznaji Boga, o oproštenju grijeha, a niti o životu nakon smrti, kršćanstvo naglašava upravo taj prisan odnos s Bogom, koji se temelji na spoznaji Isusa Krista.

U trenutku kad je govorila o oproštenju svojih grijeha po Isusovoj krvi, iz njezinih je riječi izbijala neopisiva sreća.

Njegove su riječi stroge i istovremeno pune nade, tj. knjiga postepeno ide od grijeha i osude prema oproštenju i novom životu mira s Bogom.

Spasenje se dakle postiže samo preko obraćenja i po oproštenju grijeha.

Isusov zahtjev ide dalje: biti milosrdan znači živjeti na takav način koji će voditi prema oproštenju, a to znači ne suditi druge i uvijek biti spreman dati.

Po ISUSU KRISTU BOG se objavio kao milosrdni Otac koji nam uvjek oprašta on se ne ljuti i ne osvečuje, jer ne želi smrti grešnika, nego čeka da se otvorimo njegovu oproštenju da bi naše srcima ponvo zavladao mir.Sakrament pomirenja, to jest sveta ispovjed, službeni je crkveni način za borbu protiv grijeha možemo se opirati i moliti, čitanjem BOŽIJEIJE riječi razmišljanjem, savjetovanje kako bi u našem biču sve više bio prisutan DUH SVETI, ISPUNJAVJUČI NAS LJUBAVLJU I DOBROTOM don Branko

U tom smislu važni su neki kršćanski principi: svi ljudi, bez obzira na boju, rasu, kulturu i religiju, jednaki su pred Bogom; u kršćanskoj tradiciji je prisutna svijest o ljudskim promašajima i čovjekovom grijehu, ali također i obećanje o oproštenju i pomirenju, dakle, sigurnost jednoga novog početka; u kršćanskom shvaćanju identiteta ideja o drugom sama je po sebi razumljiva i uključuje različitost.

U duhu nutarnje obnove koja nije tek jednostavna vanjska šminka, molimo milost da nam se zajednice pretvore u molitvena bratstva u kojima će molitva postati duša života braće; postati mjesto susreta braće i to ne samo fizičke prisutnosti, nego nadasve one duhovne, u kojoj ćemo se moći osjećati kao istinska obitelj i gdje ćemo bez straha moći razmijeniti svoje radosti i poteškoće; postati mjesto pomirenja, u kojem se nadilaze poteškoće koje su neizbježne u zajedničkom životu, dajući oproštenju onu dimenziju vjere koja je jedina u stanju izliječiti zadobivene rane.

Nužno je prijeći preko nekih stvari, zapravo nepotrebnih principa i okrenuti se prvim vrijednostima - oproštenju i pomirenju.

Bog otvorenu srcu dariva oproštenje, a po oproštenju mir i radost.

Uskrslog se nalazi u zajednici vjernika, u propovijedanju apostola, u oproštenju grijeha i u fizičkom očitovanju Isusovih rana.

Uskrsli je prisutan i u oproštenju grijeha, jer dolazeći uplašenim učenicima daje im moć opraštanja grijeha.

Bijela haljina znak je novoga krštenikova dostojanstva (krštenjem postajemo Božji sinovi) i znak njegove krsne nevinosti po oproštenju grijeha ali i znak njegove obveze da odsada živi neokaljano po uzoru na Isusa Krista koji nije počinio zla.

On na osobit način govori o oproštenju, milosrđu, ljubavi.

To opet vodi oproštenju onih koji su pogođeni ovim zlom, bilo još živućih ili njihovih potomaka.