Potom slušamo bajke iz davnine, kako se nekad dobro živjelo, kako su svi radili (istina ne kažu kako su mnogi radili u zemljama trulog kapitalizma, što im je omogučio voljeni vođa, koji je autor komunizma s ljudskim licem, što je valjda značilo da su skoro svi mogli dobiti putovnice i poći trbuhom za kruhom u trule zemlje ideoloških neprijatelja). N a kraju slušamo kako rata uopće ne bi bilo, da nismo izabrali na vlast krive ljude koji su izvršili agresiju ne samo na dio svog naroda nego i na susjedne zemlje.Obični. rvatski gledatelj sve to sluša, upija i onako bunovan valjda razmišlja kako je bilo lijepo kad smo sve te koji su sanjali onako kako se voljenom vođi nije sviđalo odmah izolirali na gole otoke, uputili na Križne putove ili ih se rješili po kratkom postupku (zašto se opterečivati skupom administracijom ili se držati zakona ko pijan plota, jer bi to moglo utjecati na deficit državnog proračuna).