KOS je odmah nakon Drugog svjetskog rata sudjelovao u razbijanju ostataka hrvatskih (ustaških) i srbskih (četničkih) oružanih formacija na području obnovljene Jugoslavije, i uhićuje četničkog komandanta Dražu Mihajlovića.

Osmi korpus, po svojoj brojnosti, opremljenosti, odlučnosti, borbenom moralu, obučenošću i sposobnošću, bio je jedna od najjačih oružanih formacija ikad stvorena na ovim prostorima.

K.) Čl. 14. Narodnim neprijateljima imaju se smatrati: svi aktivni ustaše (čitaj četnici), četnici i pripadnici ostalih oružanih formacija (JNA, op.

Prilikom povlačenja oružanih formacija iz sektora »Zapad« UNPROFOR je preuzeo predano oružje.

Koji je pravi cilj Beškerova piskaranja dobro je primijetio Tomislav Jonjić, kad je komentirajući Beškerov članak zapisao: Gdje je to i kada Eugen Kvaternik prakticirao nasilje koje ' nije upereno protiv oružanih formacija, nego protiv nenaoružanih i nespremnih civila ', Bešker ne objašnjava (niti može objasniti).

Oni su prvijenci u nastanku tako krupnih oružanih formacija u NOV i antifašističkoj borbi naroda Jugoslavije.

KRATAK OPIS: Pripadnici Vojne policije muslimansko-hrvatskih oružanih formacija su u logoru u Donjoj Mahali, po naređenju Štaba komande 106. brigade HVO Bosanske Posavine, vršili mučenja i zastrašivanja i nečovečno su postupali sa uhapšenim civilima i ratnim zarobljenicima, koji su bili zatvoreni u logoru u vremenu od 18. maja do 18. jula 1992. godine.

KRATAK OPIS: U toku napada na selo Bukvik i druga obli žnja srpska sela koji je izvršen 14. septembra 1992. godine, pripadnici muslimansko-hrvatskih oružanih formacija su zauzeli previjalište, koje se nalazilo u kući Pajić Čede i Mande u kome su bili smešteni ranjenici, koji su bili ranjeni prilikom napada na to selo.

DOKAZ: Nalaz lekara i uvi đaj na licu mesta sa foto-dokumentacijom, spisak pripadnika muslimanskih oružanih formacija sa imenima vojnika koji su bili zaduženi sa automatskim naoružanjem pronađen na licu mesta, službeni izveštaj sa izjavama svedoka koji se nalazi i dokumentaciji Komiteta pod brojem 136/95 - 1.

Konkretno, kad je u pitanju Hrvatska, Kadijević otvoreno navodi najvažniji cilj JNA: zaštititi srpski narod u Hrvatskoj od napada hrvatskih oružanih formacija i omogućiti mu da konsolidira vojno samoorganiziranje, navodi Davor Marijan.

Cilj JNA u prvoj fazi bio je zauzeti što više hrvatskog teritorija pod izgovorom zaštite srpskog naroda od napada hrvatskih oružanih formacija, da bi mu se omogućilo konsolidiranje i vojno samoorganiziranje za obranu.

KRATAK OPIS: Račić je kao pripadnik muslimanskih oružanih formacija početkom maja 1992. godine izvršio pretres stana Nikolić Dušana i Nikolić Brane iz Goražda, nakon čega ih je odveo u zatvor u Vitkoviće, naselje kod Goražda, gde ih je zaklao, a njihova tela bacio u reku Drinu.

KRATAK OPIS: Pošto su pripadnici muslimanskih oružanih formacija zatekli Vlaškog Iliju u njegovoj kući, istog su zaklali, a u selu Brda pred kućom su ubili Puljar Budu, pa su oba leša bacili u obližnji potok.

U ovoj fazi oružanih sukoba (čitaj agresije) JNA " štiti " Srbe u Hrvatskoj od napada hrvatskih oružanih formacija i omogućava im da srede vojno organiziranje za " obranu ", ali u biti za napad.

Zar ćemo stranim obavještajnim službama na pladnju predati popis pripadnika HV-a, ZNG-a ili drugih oružanih formacija RH?

... bolnice na Medvednici nestalo je 170 ljudi za koje se vjeruje da su likvidirani od strane OZN-e, KNOJ-a i drugih oružanih formacija pod vodstvom KPJ.

Kada su 05. septembra 1992. godine pokušali da izađu iz sela, ubili su ih pripadnici muslimanskih oružanih formacija " Zelenih beretki ":

KRATAK OPIS: Sa Trga Pere Kosori ća, sa zgrade " Loris ", iz dela Sarajeva pod kontrolom muslimanskih oružanih formacija, pucano je iz snajpera na devojčice koje su se igrale " lastiša " ispred zgrade br. 59:

1. Benković Marko, od oca Maroša, rođen 1953. godine u selu Ugljara, Opština Orašje, bio je na čelu hrvatskih oružanih formacija u Orašju,

Pošto su ih 13. novembra 1994. godine zarobili, pripadnici muslimanskih oružanih formacija su ih zatvorili u podrum Muzeja revolucije u Jablanici, gde su ih jedno vreme držali vezane bodljikavom žicom i mučili najrazličitijim vidovima torture.

Tom prilikom su pripadnici muslimansko-hrvatskih oružanih formacija zarobili, a potom i ubili pripadnike Vojske Republike Srpske, i to:

U presudi Veljku Mariću " u ime naroda " (od 23. rujna 2011.) među ostalim piše (čujte sad ovo): "... da je kršio pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, koji se tada odvijao na tom dijelu Republike Hrvatske između hrvatskih oružanih formacija u koje su spadale jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), Zbora narodne garde (ZNG) i Narodne zaštite (NZ) s jedne strane i pripadnika Teritorijalne obrane (TO) Grubišnog Polja u kojem su većinom bila lica srpske nacionalnosti sa druge strane, te istovremeno u kontekstu oružanog sukoba na širem području Republike Hrvatske, a koji nije imao karakter međunarodnog sukoba, između hrvatskih oružanih formacija i Jedinica Jugoslavenske Narodne Armije (JNA), (baš tako sve sa početnim velikim slovima, op.a.), protivno članu 3 stav 1 tačka 1 a IV.

KRATAK OPIS: Grupa od 18 srpskih vojnika bila je zarobljena od strane muslimanskih oružanih formacija na Bjelašnici.

Imamo vlast, istaknuo je, u kojoj sjede pripadnici četničkih oružanih formacija te oni koji su tada bili na visokim pozicijama.

Pošto su bili zarobljeni pripadnici muslimanskih oružanih formacija su ovu trojicu podvrgli mučenju, a potom su ih ubili.

Ljubanom Amidžićem i ostalim optuženicima u vremenskom razdoblju od kolovoza 1991. godine, tokom ratnih operacija vođenih protiv Republike Hvatske na privremeno okupiranim područjima tadašnje Općine Daruvar, kao pripadnik srpsko terorističkih oružanih formacija u okviru tzv. Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija, u svojstvu zamjenika komandira čete oružanih formacija u Batinjanima izdavao naredbe njemu podčinjenima i nadzirao njihovo zločinačko djelovanje, pa su pripadnici njegove čete i druge neidentificirane osobe provodili svakodnevna policijska i vojna privođenja i zatvaranja civila te ranjavali i obijali vatrenim oružjem civilno stanovništvo i uništavali im imovinu, iako za to nije bilo nikakvog vojnog opravdanja, a što je sve u suprotnosti sa odredbama Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, čl. 3. Ženevskih konvencija od 12. kolovoza 1949. godine, kao i čl. 4., 13., i 14. 6. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava nemeđunsrodnih oružanih sukoba, tako da je u skladu s izdanim naredbama u okviru zajedničkog plana na području djelovanja njegove čete:

Ratni zločin predstavlja po međunarodnom i hrvatskom pravu ubijanje ratnih zarobljenika iz neprijateljskih oružanih formacija.

Na osnovu svjedočenja više od 600 Srba, ali i Hrvata, Dabić i suradnici prikupili su dokaze, da su pripadnici hrvatskih oružanih formacija, kao i osobno Merčepovo osiguranje, u Vukovaru od 3. svibnja do 14. rujna 1991. uhapsili više od 100 Srba, koje su potom mučili u podrumu vukovarskog Sekretarijata narodne obrane, prostorijama kluba dizača utega, i kajakaškog kluba Dunav.

KRATAK OPIS: Dana 02.08.1993. godine, pripadnici muslimanskih oružanih formacija su napali srpska sela Rečice i Žeravice.

Čelnici Hrvatske stranke prava, osnivanjem svojih stranačkih oružanih formacija (tzv. HOS) čiju efektivnu ulogu na samome ratištu apsolutno procjenjuju od samoga početka.