U ovo post-prekid vrijeme posve je prirodno da se osjećaš usamljeno i da ti fali taj čovjek kao izvor emocija, seksa itd.

Ne može on na tvoju konstataciju da se osjećaš usamljeno i nevoljeno reći kako je planinarenje samo jedan dana.

Ako se osjećaš usamljeno, prestrašeno i ako ne možeš disati, znaj da možeš vjerovati u mene.

a kako se prestaje voljeti ljudi se udalje zbog različitih razloga koji nisu ni tema ovdje jer tema bi bila preopširna iz jednostavnog razloga svatko je različit i svaka ljubav je drugačija, razlozi zbog kojih se zaljubljujemo u nekoga kao i razlozi zašto se odljubljujemo su različiti. kraj mjerim po tome kada nestane sreće, magije, kemije, sigurnosti i ljubavi u odnosu, kada se odjednom osjećaš usamljeno pored nekoga ili te ne čini sretnom nego možda čak i tužnom. zašto dolazi do toga ne znam, da znam bilo bi lako, možda jer se ljudi mijenjaju, dolazimo u neke nove situacije koje jednostavno ne uspijemo kao par prežvakati nego nas te situacije pojedu. znači li to da nismo bili pravi par ili imali pravu ljubav ovisi kako na to gledate. ja jednostavno mislim da postoji toliko ljubavi koliko i ljudi. a sto ljudi, sto čudi.

Znam da ti je teško, još se k tomu osjećaš usamljeno, ali nisi sama, imaš to malo biće koje prekrasno napreduje zahvaljujući tebi, a njegovo plakanje nije znak da nešto radiš loše, nego jedini način komunikacije s tobom.

Ali ponekad se osjećaš usamljeno i nedostaje ti biti U VEZI.

Ali je još gore kad leži kraj tebe i ti misliš da bi trebao popunjavati tu prazninu, a svejedno se osjećaš usamljeno jer ne prepoznaješ osobu kraj sebe, osobu koja se ni najmanje ne želi prilagoditi tebi nego tebe hoće prilagoditi sebi, smotati te u savršen položaj jastuka i natjerati te da čekaš da završi film kako bi mogao zaspati prije tebe inače će otići spavati u drugu sobu...

U životu sam se puno puta uvjerila da je jako važno imati osnovno tehničko znanje i snalažljivost, jer se nađeš u situaciji kad se osjećaš usamljeno i bespomoćno.

Srećom postoje " DOBRI LJUDI " koji se pobrinu da se na praznik ne osjećaš usamljeno

Srce još uvijek kuca mirnije kad sam tamo... život odjednom postane kristalno jasan i ljubav zavlada dušom... imao je moj tata pravo... rodni kraj uvijek ostaje ispod kože, kao neizbrisivi trag pripadanja u beskraju svemira... kao čvsta točka kad sve postane kaotično, kao jedini prijatelj kad se osjećaš usamljeno..

Ti se i dalje osjećaš usamljeno, nevoljeno i nesretno

A tu gdje si sad, se osjećaš usamljeno jer ti fali društvo.

Po meni nije " problem " kad se osjećaš usamljeno jer nemaš nikoga kraj sebe, misliš da te nitko ne voli i sl. jer postoji nada da će to kad-tad biti drugačije, nađeš nekoga i eto - nisi više sam.

Kad se osjećaš usamljeno van braka ili veze, barem znaš - zašto

Još se osjećaš usamljeno ili je i tamo malo živnulo

Ako se osjećaš usamljeno, mogu to razumjeti.

Jedno je, na primjer, imati psihičku bolest i onda tražiti nekakvu zajednicu da se ne osjećaš usamljeno, pa malo lakše zajedno kroz sve to prolazite i gurate, a skroz druga stvar je aha, pa koliko ima ljudi kojima je gore, vidiš kako sam ja u stvari sretan... Bljak