Gotovo svaki put kada se spustim niza strminu pokraj dvaju vrličkih groblja i s osjećajem ugode izbjegnem prometnu ophodnju koja na čistini između inine crpke i svratišta koje se vjerojatno zove oluja čeka neupućene vozače, pred pločom Podosoje sjetim se nesretnoga visovačkoga fratra Filipa Grabovca.