I kako se nebi čovjek osjećal bedasto kad je tako jednostavno, a nebi mi nikad palo na pamet...

Bez patetike, tako sam se ja osjećal u nedjelju 31. kolovoza 2008. godine, sjedeći na vrhu Prvog okna nakon gotovo tri sata pentranja po stjeni, sajlama, klinovima, potpuno psihički ispražnjen, bez imalo volje da krenen na sam vrh.

Zorno si prikazala situaciju, da sam ja takav u braku i da se ja " mučim " 5 min., a moja supruga 1 h... eh, osjećal ' bi se k ' o da imam pravu seks bombu u krevetu i bil ' bi super zadovoljan

Kaj mi treba da bi se u školi jahanja osjećal ugodno?

Ja sam ga oduvijek osjećal, kao drugog tatu, a vjerujem da su taj dan i na toj misi i ostali bar na trenutak osjetili isto tak.

Na ovoj slici se nije osjećal ko legenda, Udine ak se ne varam.

Kak je emisija na radiju završila, osjećal sam da sam se tak napunil lijepim emocijama i sjećanjima, pogotovo kad je Nifty onak poveden svojim sjećanjima spripovedal kak je nekaj osjetil i izašal iz svojeg stana na hodnik, a štengama se prtema njemu penjal Zdenac, kojega dugo ni videl.

U vrijeme kad sam vam sudil utakmicu protiv Mihovljana (22. 8. 2010.), još nisam sa vama treniral, a s obzirom da su kolale razne optužbe protiv mojeg oca po pitanju kluba, nisam osjećal nikakvu dužnost prema klubu, i to ti mora biti jasno

U gostima sam bil i bilo mi je lijepo, kak da se oduvijek znamo, tak sam se dobro osjećal

Ljudi su i dalje normalno prolazili kraj mene, nitko nije videl moju veliku važnost, koju sam ja osjećal.

Ja se bum Hrvatom osjećal kad bumo svi imali jednake mogućnosti, jenake mogućnosti za život, za posel, za mirovinu...

Nakon ovog nastupa u školi, dugo sam osjećal toplinu oko srca i stalno su mi se po glavi vrtele misli, kaj smo još na bini trebali napravit, kak bi pobrali veći pljesak i veću hvalu.

Da su ga stimulirali u firmi s duplom plaćom zasigurno bi se osjećal vrednije i zaslužnije neg ovo.

Bilo je isto bogečki, ali ne ovak bijedno kak ovo selo u kojemu sam osjećal neku tjeskobu, gledajući te kuće i ljude.

Osjećal sam se tolko glupo da sam moral doć još koji put.

Osjećal sam neke mišiće i tetive za koje nisam niti sanjal da postoje, oči su mi se zapirale dok sam stal kraj bicikla, ali - uspelo je 104 (sto četri) kilometra, jedna od najdužih tura od sih dvestotinjak ljudi koji su sudjelovali v akciji, međimurskoj biciklijadi

Trenutno se osjećam prazno.. tu prazninu je netko popunjaval.. al nema ga više.. praznina i samo praznina, i prazne rijeći izlaze iz mene, neznam kak budem kaj napisala iskreno.. možda počnem odugovlačit, tak da ak se slučajno nađe netko da bude pročital post.. da odustane.. heh.. ne sviđa mi se ovaj svijet.. tolko je dvoličan, tolko je pun mržnje, tuge, nesreća.. di je nestala sreća? di je ljubav? nema toga više.. nije to tolko bitno.. nije bitno kolko sam ja u depri zbog svega.. ovaj post budem pisala o jednoj stvari.. ovaj post je posvećen njemu.. et, trenutno nemrem točno opisat kak se osjećam.. loše.. iskorišteno.. odvratno.. tužno.. depresivno.. umorno i bolesno.. naotećene oći jer sam do sad plakala.. sat vremena bez prestanka.. nije prvi put.. zbog njega sam znala već par put plakat.. muči me puno toga.. nova sam u tom svijetu ' zaljubljenih ' opčenito nova u prepoznavanju veze.. moje propale veze.. trud? čemu trud..? čemu se trudit? ja sam se trudila prvi put u životu da bi shvatila da se to nesmije? da bi shvatila kak je to najveća greška koju sam mogla napravit..? dala sam mu sve.. sve kaj sam imala i mogla.. htela sam mu dat još.. kaj got bi mogla, sam da ga ne izgubim.. kad sam mu dala sve.. kaj sam dobila? odjeb.. krasan odjeb.. jadan da jadniji nemože bit.. iskrenost? očekivala kod osobe koja mi to jednostavno nije mogla pružat.. sad vidim, svi oni sretni trenuci.. svi oni trenuci koji su me držali da budem i ja sretna.. svi su oni laž? onaj moj sretan post.. zaljubljenost.. osjećam se sretno? zaljubljeno? popunjeno? sve je to laž.. sve je to velika laž.. znala sam od početka kak bude.. znala sam kak stvari stoje.. hladan, bezosjećajan.. opet tolko dragi i mogla sam mu vjerovat.. vjerovala sam mu.. izdal me je.. povrijedil.. sjebal.. osjećam se mrtvo. nikad mi ništ nije išlo iz ruke.. nesreće same.. ništ mi se dobro ne događa u životu.. on je bil jedino dobro.. dala sam sve od sebe.. dobila za uzvrat samo nesreću.. naučila sam na greški.. da ne vjerujem više nikom.. nikad.. hvala ti na tome.. kaj si me naučil.. moja veza.. koja nije bila savršena.. svaki put kad bi se vidli ja bi se osjećala sretno.. i samo ti trenuci sreće su mi dali snage da idem dalje, da se trudim i dalje.. da ne gledam svijet tak loše.. kad smo otišli svatko svojim putem.. sve se mjenjalo.. on.. njegovo ponašanje.. ignoriranje, odjebavanje.. hladan.. a daljina.. da.. veza na daljinu je samo stvari činila gorima.. nikako se nismo mogli vidjet svaki dan.. pa makar češće.. da jesmo.. sve bi riješili.. da jesmo.. možda bi još sad bili skupa.. sretni.. možda bi se on vezal za mene.. možda bi mu bilo stalo.. možda bi mu sad falila.. možda bi sad mislil na mene.. a sve to..? sam ja osjećam.. neopisivo fali.. za mene, on je bil poseban.. nitko nikad tak ko on.. sve one njegove rijeći.. zvučale iskreno.. i sad oću vjerovat da su bile iskrene, ma kolko me vuklo da je sve lagal.. vjerujem ti da je sve to bilo iskreno.. sve te rijeći koje si mi rekel.. za nas.. za mene.. za tebe.. sve one dobre rijeći.. kraj nikog nikad se nisam tak osjećala.. bil je vrijedan mog truda.. mojih živca.. mojih suza.. mojih misli.. bil je vrijedan mene.. bil je vrijedan svega.. a ja? ja nisam bila ona prava.. nisam osvojila njegovo povjerenje.. nisam osvojila njegove misli.. nisam osvojila njega.. nisam dovoljno dobra.. za ništa nikad nisam bila dovoljno dobra.. smeće obično.. zbog čeg živim..? da se mučim.. svaki dan jebena patnja.. svaki dan nova a opet tako stara depra.. svaki dan razmišljanje o smrti.. treba umrijet? spas? dolazi mi svako malo da jednostavno nestanem.. s kim da pričam o tome..? kad nema njega..? čudi me to kaj mi je bilo 6 i pol mj dovoljno da tak razmišljam.. dovoljno da mu počnem vjerovat.. pobjedila sam sve strahove s njim.. dozvolila mu sve.. dala mu sve.. zaljubljena? neznam.. možda.. preboljet? težak put.. radije bi izabrala onaj lakši.. da me nema.. nadam se da bude shvatil kaj je imal.. da bude shvatil kolko sam se trudila i kolko sam sve davala a nisam ništ dobivala uzvrat.. nisam bila Bog zna kaj.. nisam savršena.. nitko nije.. al sam se trudila.. previše trudila.. sad mi svaka pjesma ima smisla.. svaki tekst pjesme.. svaka prića.. svako mišljenje.. ja sam išla za njim svaki put kad bi nekaj rekel.. znal je da me ima kad got zatreba.. uvijek sam bila tu za njega.. kad mu nisam trebala, onda me lepo mogel odjebat, ja bi opet bila tu za njega.. kolko me odjebaval, tolko sam ja trčala za njim.. znal je da bum pala na sve kaj veli.. znal je da me može imat kad mu se oće, a kad neće, da me može odbacit sam tak.. znal je da mu se budem uvijek vratila.. da ga budem molila.. da budem radila budalu iz sebe a da to on može gledat i pomagat mi u tome.. i radit još veću budalu iz mene.. ali nije mogel reć kaj misli.. kaj oće.. nije mogel bit iskren prema meni.. zvući ko gad? jel, zvući ko kreten muški? tipićno.. a et.. ja ne misllim tak.. nemam nikakvo loše mišljenje o njemu.. nebi ga vrijeđala. na mom putu, on je bil jedina sreća.. kad s nikim nisam mogla prićat, kad kraj nikog nisam htela bit.. trebala sam samo njega.. on bi me mogel smirit uvijek.. činit sretnom.. žal mi je kaj se on nije tak osjećal kraj mene.. našla sam ono kaj sam trebala, i nisam to htela pustit.. nisam se još pomirila da je kraj. a znam da je kraj, zauvijek.. nema više prilika, nema više šansa.. on je tak odlučil.. razlog? jebeno loš.. neiskren skroz.. neznam kaj da na to velim.. al jadan razlog.. možda i jesam ja kriva, nisam razmišljala.. al ta stvar nije trebala bit razlog prekida.. ta stvar se mogla sam tak riješit.. nije videl da sam iskrena, nije videl da nisam namjerno sjebala.. kak bi on rekel.. nisam htela da tak ispadne.. al kaj mi to znači.. kad mu nije bitno kaj ja mislim i kaj osjećam.. nek mu je bitno sam ono kaj si on umisli i ono kaj on veli.. nije videl kaj sam ja sve napravila za njega.. ne pozna me dovoljno, nezna kaj sve prolazim.. nezna kak se osjećam i kaj mislim.. jer ga nije briga.. sve ono kaj se pravil da ga briga.. sve to u mojim oćima pada.. sve to u meni umire.. sve to me ubija.. svi ti lažni trenuci koji su mi davali snage da idem dalje.. svi su oni tako... lažni.. osjećam se odvratno.. sve sam mu dala.. on nije cjenil ništa.. osjećam se iskorišteno.. i sve to.. sve te rijeći mogu ponovit svaki dan.. praznina u meni tjera suze van.. uz suze dolaze i prazne rijeći.. a odvratan osjećaj koji raste u meni iz minute u minutu.. budi gorčinu.. ujutro kad se probudim.. u mislima on.. na većer prije spavanja.. u mislima on.. tokom dana, trudila sam se zaokupit misli.. ali većina misli je on.. svake minute, on.. suludo i nevjerojatno zvući.. al u mojim mislima je samo on.. i tak 6 mj.. možda zato? možda sam se zato previše vezala za njega, jer neprestano mislim o njemu..? jer sam htela napravit sve sam da bude sretan, sam da ga osvojim... moj posel.. kojeg imam, mislila sam da mi bude odvratil misli od njega.. al tamo, isto ko i doma.. di god da se okrenem.. on.. sad mogu odgovorit na moje pitanje.. zaljubljena? jesam.. mogu priznat.. boli me kad na to pomislim.. boli me kad pomislim na njega.. suze mogu bez prestanka sam teć niz lice.. nemrem se pomirit s tim da je sve to bila laž.. da je to njemu bilo ništa.. meni je bilo većinom sve.. htela sam da se on u mene zaljubi.. htela sam da mu je stalo.. htela sam da prođe još vremena.. možda bi onda.. pretjerujem.. nije ni čudo kaj sam ga s tim splašila i otjerala od sebe.. on flegma.. takvi izrazi osjećaja ga mogu sam ohladit od mene.. to i je.. ohladil se je.. sad ide dalje.. sretno mu bilo.. nadam se da bu našel neku koju bude znal cijenit. koja bude dovoljno dobra za njega.. sam nek bude sretan, zaslužil je više od ičeg.. ja nisam.. nikako.. nema sreće za mene.. nakon tolko godina, više se ne mislim uvjeravat u to.. ovo je bilo zadnje.. a dalje.. kaj budem napravila.. kak budem.. nek mi dragi Bog pomogne i oprosti.. ti također, jer ja, ja si nikako nemogu oprostit kaj se tolko mrzim.. zadnji put kad smo se vidli.. nisam ni slutila da je to zadnji put.. tvoji zagrljaji.. i tvoji poljupci.. htela bi da su dulje trajali.. htela bi da se može ponovit.. htela bi.. ali nikad nije bilo bitno za tebe kaj bi ja htela.. et, zadnji pozdrav.. sretno.

Nisam se tak loše i razočarano osjećal već dugo vremena.

Kad te tak ulove za guzicu, ne znaš kak bi se osjećal, malo je gay-asto... ono glup osjećaj da te šlataju.

Čovječe, ono, osjećal sam se ko Pale sam na svijetu.

Dugo j ' to bilo od poznatega, ma ja san se drugačje osjećal.

I ja biser, obujem štikle, znam da budem dobila žuljeve al ne bi si uzela nešt za prezuti se... al za to je tu Johnny (čovječe nosil si me ko vreću, osjećal si se močno, onak, mrga od čovjeka nosi mene, krhku djevojku koja nema niti 50 kg..) I da, misliš da ti vjerujem da je ono bil mobitel?? hehe, (šala mala).

Neznam kaj mi je ali izgubil sam onu radost i ono veselje kaj sam osjećal prethodnih dana, valjda se vrijeme promjenila jočer je kiša padala navečer, fala bogu da je stari po mene išel, moral sam na engleski iti.

Instinktivno sam osjećal da bu bila neka pizdarija s tim PSN-om i SONY-em.

Rekla mi je da je jednostavno premlada da se previše veže (mada bi se vezala da me iskreno voljela kako doliči) te razne druge stvari koje idu uz to... maknuo sam sve slike, podsjetnike koji me na nju podsjećaju... ahh kad sam to pospremal skoro sam isplakal oči od agonije... osjećal sam veliko NIŠTA... doslovno jedno veliko NIŠTA pred sobom.

I lijepo sam se osjećal kaj smo se nas dvojica, tak različite generacije, smjesta skužili i skompali i prešli na " ti ", tj. on je prešel, jer ja sam spram njemu, tak jasno, odmah bil..

Isto bi se osjećal da i Hajduk padne u drugu ligu ko Juve

Od tada više nisam osjećal nikakvu zavist, već sam ih žalil kak gube vrijeme od svog djetinjstva i igre jer su i njima - kao i meni - stalno govorili kako " trebam uživat dok sam dijete, jer poslije dođu dužnosti i obaveze ", te " da ću shvatiti kad odrastem kako mi je lijepo bilo u djetinjstvu "

Odnosno, dugo mi se motalo po glavi da moram prestat, nije čak ni zbog novca bilo nego strah od bolesti a drugo kaj mi je cijelo društvo skoro nepušači pa sam se osjećal ko neki isprdak

I već kad sve ode k sto iljada vragova i Enta se napucava sa zapaljivim plinom - oni ih i dalje ne ubijaju nego bimaju: nono: i takvo bimanje je dosta traumatično iskustvo. zamisli kak bi se ti osjećal da te neka leteća sonda napiči strelicom i onda te teleportiraju u neko skladište. ne bi ti bilo veselo