1. Prva metodska stranputica počiva na tome što prodorni i neovladani argumenti iz osječaja okrnjuju ili zaprječuju spoznaju čudoredne istine i vrijednosti. Prevelika odrečenost osječajima, koja je prisutna u raspravama o smrtnoj kazni, zaprječuje stvaran susret sa činjenicama i vrijednostima, jer lumen rationis dolazi do isključenja. 2. Druga metodska stranputica u današnjoj diskusiji sastoji se u miješanju dvaju posve različitih pitanja: prvoga o čudorednoj dopustivosti smrtne kazne i drugoga o njezinoj praktičnoj primjeni. U raspravama je često prisutno argumentiranje pro et contra primjene smrtne kazne sada i ovdje kao argumentiranje pro et contra čudoredne dopuštenosti smrtne kazne opčenito. 3. Napokon, rasprava o smrtnoj kazni opterečena je ne samo raznim teološkim, več i filozofsko-antropološko-socijalnim osnovama; jer ono što je društveno dopušteno ovisi od predodžbe zajednice.

do nedavno sam bila u praktički identičnom odnosu pa ti imam potrebu reči neke stvari koje bi volila da su meni tada bile jasnije... prvo ničiji savjet ti neće ništa značiti niti češ ga poslušati dok god se u tebi samoj ne prelomi.To će se pak dogoditi kad dotakneš dno, i iako ti se puno puta učini da jesi.. ipak odeš niže... ja kad sam saznala za druge sam mislila da ni u ludilu ne može dalje.. e pa moglo je i ići će sve dok si ti u njega zaljubljena i dok te pali i dok mu s tim daješ oruđe za manipulaciju... znam da bi ti volila da se to preko noći riješi ali ne može i ništa što odlučiš se neće dogoditi sutra... stvari se počnu mijenjati kad nakon nekog vremena te cijela ta situacija toliko iscrpi i uništi da te prestanu veseliti njegove poruke jer shvatiš da je sličnu poslao i drugoj.. da je ta usta ljubila neka druga možda večer prije, kad mu prestaneš vjerovati u vezi bilo čega, što ako si pametna hoćeš, on i drugima priča o tebi... ne nasjedaj na to, btw i ja sam čula priču s djetetom,.. on voli sebe najviše i ugađa samo sebi... onog trena kad prestaneš vjerovati da si posebna, da samo tebi govori neke stvari.. s tobom dijeli intimu, a ove su usputne (ti ga kao pališ najviše, kad se ti odlučiš maknuti on poludi pa misliš da mu je stalo,... u biti možda to i je najgore što takvima i je stalo, i on te na trenutke iskreno obožava, ali samo u onim trenutcima kad misli da će te izgubiti ili da tvoja ljubav blijedi, ako je siguran u tebe krene drugima)... vjeruj mi počet će ti se gaditi i to ti je jedino riješenje... hoću reči nije pitanje jel ga se stvarno želiš riješiti.. jer ja znam da u biti ne želiš, ti bi htjela da se on promjeni, e pa sad možeš žaliti što od početka nisi drugačije postavila stvari ali to je jedino, žaliti i patiti ali sad više nećeš promjeniti ništa niti će se on promjeniti.... hoću reči nema ti tu neke odluke, jednostavno nakon nekog vremena.. u mom slučaju godinu dana, toliko tuge i bijesa i loših osječaja ti se počne vezivati uz njega da izblijedi i onaj osječaj da ne želiš živiti bez njega i da ćeš sve učiniti da ne dođe dan kad će on biti neznanac, jednostavno samo po sebi taj odnos postane nemoguć jer i oni lijepi trenutci ti prestanu značiti jer znaš da nisu to što ti želiš da budu... e tek tada ćeš uz puno suza moći ne odgovoriti na poruku, ne zato jer si tako odlučila nego zato što više nemaš što odgovoriti..... mislim da ti još nisi u toj fazi trenutno ali počni primječivati stvari i prestani vjerovati da je on iskren samo zato što ti je priznao da je jebao drugu.. on si time diže ego, što vas može imati sve.. ali sigurno ti prešućuje one nježnosti i stvari koje dijeli s tim ženama.. ne zaboravi da su i one žene koje teško da bi se jebale s njim da nema toga... to ti neće pričati jer zna da to boli i oko toga će lagati, lako za sex... inače kao veliku utjehu uzmi i činjenicu da stvarno nakon 6 mjeseci možeš preboliti sve, toliko daju i u slučaju nečije smrti, to je stvarno istina.. ako ga ne vidiš i ne čuješ nakon pola godine stvarno ti više nije jasno kako si mogla misliti da ćeš umrijeti bez njega... sretno curo, neke ljubavi jednostavno nisu suđene...

Dok sam čitala, imala sam osječaja kak da slušam preštimanoga Zlatka Viteza dok priča o svoji baki Goričanki.

Gadno je nakon svadbe ujutro, kad se vrača doma, a ni jedan pravi hrvat ne ostavlja svog limenog ljubimca, nego ga mrtvog pijanog unose u njega, a on onakav zavaljan pušta cajke i treštaljke i daje gas do daske, jer nema osječaja ni da li je živ ili mrtav.

Sječam se svakog mog osječaja u svakom trenutku. kad mi je rekao lezi na pod inaće ti neču dat nešto, uvijek je bilo nešto kaj sam ja htjela, i ja sam ga svaki put poslušala. a jebiga, bila sam klinka. nije bilo bitno gdje i kada, samo da se on zadovolji. sječam se onaj put kad me najviše boljelo.bili smo sami u kući njegove prabake, koja je bila puna stvari koje više nitko nije htio. bio je i jedan žuti kauč, s nekakvim cvijetovima. ugledala sam tenk na baterije i u sebi sam znala da mu moram dat jer ga inaće neću dobit. rekla sam da želim taj tenk. on je počeo skidat hlače i rekao znaš kaj trebaš napravit. ja sam legla, on me svukao, sječam se boli i srama koji su prostrujali kroz moje tijelo, neznam jel bilo krvi, nisam htjela gledat, zatvorila sam oči i govorila u sebi: to je normalno, svi to rade, dobro, neka to radi, zaslužujem.

Ali naravno nismo svi takvi ja osobno poznajem ljude tj. prijatelje koji su ajmo reć stavova ' treba sve probat u životu ' ili pak oni koji na život gledaju kao da su u nekom SF filmu tj. jako maštoviti ljudi bez osječaja za realnost.

I svake se iskrene riječi prisječati s ponosom... i djela isto, i osječaja, jer nam inače drugo ne preostaje nego bezvrijedan koncept društva na praznom papiru... koji nikada beznačajniji i nepotrebniji bio nije.

Poštovana dok.Tihana.Mislim da imam možda poprilično najkompliciraniji slučaj od svih kojih su vam pisali ovdje.. Bit ću vam zahvalan ako mi odgovoriti.. Možda čak i ne ovdje nego na moj mail koji će te vidjeti.. Radi se ovako prvi paničan napadaj doživio sam još kao malo dječačić.. No kad sam shvatio gdje sam i šta sam nastavio sam živjeti bez ikakvog obračanju doktoru.. Sa nekih 16 g sam doživio u srednjoj školi, tada bi odtrčao do hitne sačekao da dobijem nekakvu injekciju za smirenje i nastavio živjeti dalje.. Sad da još tu ne nabrajam kroz život sam po još i koji put doživio taj neugodan osječaj i što sam stario bili su sve gori i gori.. Ozbiljno sam se obratio doktoru prije pet godina na prijateljev prijedlog koji je imao isto tako nešto, ali hvala Bogu oterasio se tog ružnog osječaja i danas živi normalno.Prvi put sam pio cipralex skupa sa normabelom.. To je trajalo godinu dana kod jedne doktorice i prekinuo sam... Nije prošlo par mjeseci morao sam se ponovo obratit psihijatru koji me je nekako ohrabrio da nemogu postat ovisan i o normabelu i o bilo kojem lijeku.Bio je mlađi čovjek poslušao sam njegov savjet i pio sam xanax 0,5 2 put na dan i navečer fevarin... Pobljšalo se stanje isto tako nakon par mjeseci totalno sam izgubio sve strahove anksioznosti i kao da sam odbacio štake i krenuo punim plućima u život.. No na žalost moju opet mi se vraća strah da mi se ne bih taj ružni osječaj vratio da ću se negdje srušiti i da i ponovo doživjeti jako ružan osiječaj... I treći put ja se obraćam psihijatru i kod njega sam evo tri godine i uzimam xanax sr 1 mg plus dva zolofta ujutro.. U ove tri godine ja sam bio šest puta kod tog čovjeka, a ja nisam dobio ni pola sata razgovora.. Pita me jesi dobro odgovorim jesam super dođi mi za pola godine i uzimaj terapiju s tabletama i dalje... Danas da vam budem iskren nemogu bez tableta pa nažalost što me i najviše muči uzimam malo malo i normabel od pet pa dvaput po pet mg, jer mi se usadilo u svjest ili frojdovski podsvijest ili po mom u mene samoga da ne mogu bez tableta.Imam osječaj da me taj doktor pravi idiotom.. I imam osječaj kao da mi je na moj duh otisnut štambilj ovaj ide kod psihijatra i nije normalan.Ja se ispričavam na pravopisu, al vjerujem da će te shvatiti.. Volio bi vaš savjet ili odgovor.. Vjerujem da bi mi puno pomogao... Hvala unaprijed..

Obzirom da je do sada bio težak po pitanju pokazivanja osječaja, ovo je veliki skok koji me oduševljava.

Po tko zna koji put Čačić je pokazao da je nižerazredni trener bez pravog osječaja za igru.

Mir se može postići jedino ako se dođe do unutarnjeg pomirenja, osječaja koji nastaje iz sposobnosti priznavanja krivnje i traženja oprosta, od volje da se ide iznad potrebnoga.

BB krema ne zateže mi lice i imam osječaj da mi je koža hidratizirana a ne izmučena i isučena, odlično mi prekriva sve nedostatke i nema osječaja težine i nepropusnosti.

Kako igrači tako i stručni stožar, pa Štimac netreba se baviti hazarderstvom stalno u životu, jer u hazarderstvu se igra na sve ili ništa.Netreba stalno pokušavati dokazivati kako se stalno ima osječaja za uvađanje noviteta u momčad, jer nije potrebno zato postoje neke pripremne ili takozvane prijateljske utakmice kada se eksperimentira.

I sam ulazak u četvrtfinale je za njih veliki uspijeh, ali nemogu se nikako riješiti osječaja da je češki izbornik bolje birao prvih 11 da je moglo ovo i drugačije završit (tu prvenstveno mislim na Milana Baroša kao prvog napadača).

Kad je riječ o javnim prostorima, dozvolite da svi oni koji ih na bilo koji način koriste, iste mogu i doživljavati kao svoje, bez nepotrebnih osječaja nelagode zbog presinga bilo koje stranke (npr. prenametljive, ponegdje obavezne), konfesije (npr. preagresivne), glazbe (npr. preglasne), boje (npr. predrečave)

Svaka žena i majka koja se nađe suočena s tim, da je bez ikakve pomoći, osječaja ili razumijevanja sa strane supruga, ako imalo cijeni samu sebe, te shvati da živi u braku, a u biti je sama, uopće ni ne treba takvog bračnog partnera.Seks nije osnova radi koje se ostaje u takvom položaju.Strah od mišljenja okoline još manje.Strah od financijske neizvjesnosti ili čak stvarna financijske neizvjesnost samohranog roditelja u usporedbi sa štetom koju činimo djeci, ostajući u takvom braku, je manja.Naime voljena, zaštičena djeca makar samo od jednog roditelja kojem mogu vjerovati i koji je za njih tu, podnijeti će bez štetnih posljedica i materijalna ograničenja.

Generalno, moji osobni dojmovi sa ovog skupa su u najmanju ruku subjektivno podvojeni... Naime, objektivno se radi o vrlo specifičnom, i meni, s obzirom na afinitete, simpatičnom i inspirativnom skupu.Na koji sam dobrijala, naravno, sama - to mi postaje modus operandi u svemu, kako mi se čini - što me je u određenim trenucima neznatno iziritiralo... primjerice, kad sam čekala da počne neko predavanje, koje je kasnilo, a ja nisam znala kaj bi i kud bi sa sobom jer sam onih par štandova pregledala i prekaskala uzduž i popreko već kojih 500 puta... Otuda dakle ovaj moj negativniji subjektivni dojam i doživljaj.Koji je, dakako, bio pojačan činjenicom da sam nakon akreditacije i kupljenih par Futura na štandu, ostala bez lipe i mogućnosti da si kupim bilo kaj jestivo ili pitko...... Nadalje, nakon sati provedenih tamo u subotu, došla sam doma sretno-živčana (kako drugačije opisati oluju oprečnih misli i osječaja u meni?) i po odlasku na piš-pauzu ustanovila da trebam uložak Dakle - objašnjenje za MOJE utiske nije više potrebno, ne?

Sugeriranje grješnosti ženi koja je već u stanju stresa i traume zbog prekida trudnoće i samog abortusa na koji se odlučila, sugeriranje ženi da je ubica nerođenog djeteta nije ništa drugo nego još jedan od podlih i perfidnih načina crkve da je kao ženu obitelji učvrsti u osječaju krivnje jer je njome u takvom stanju osječaja imputirane grješnosti lakše manipulirati, od nje zbog tog osječaja lakše izvlačiti materijalna dobra, kao bogom dan arbitar moralnosti i provoditelj božjih zakona učvrščivati vlastitu poziciju u zajednici i nad zajednicom sticati kontrolu.

Po meni na ono mjesto gdje je i bila prije nastanka života... kako da to objasnim... u jedno veliko klupko energije negdje u svemiru iz kojega se dio odvaja za svaki novi život na planetu, a gdje se i vraća sva energija koja više ne služi životu... neki tu energiju mogu nazvati i dušom, ali ja rađe preferiram izraz energija... a moglo bi se i postaviti znak jednakosti između energije i duše, pa bi to izgledalo... energija = duša... ali mislim, u biti vjerujem, da " energija " nije svjesna... da se ona ne sjeća i da nema osječaja... ona služi samo jednoj svrsi... životu...

kontra 02. Prosinac 2008. 15:01:51 Razumljivo je da mu nitko ne može vratiti njegovog poginulog sina ali ovakav bijes može proizaći samo iz osječaja vlastite krivnje koju prebacuje na Slavici.

APSOLUTNO NIŠTA samo da me poštujete i uvažavate kao, opet ponovit ću, osobu od KRVI, MESA I OSJEČAJA toliko od mene...

Jednostavno, nije mi jasno, niti će mi ikad biti, kako nekom od 16 pa do tridesetak godina može pasti na pamet da si oduzme život zbog neuzvračene ljubavi, zbog osječaja samoće, zbog tuge, zbog crnih misli o svom postojanju, o nebitnosti, zbog loših ocjena u školi, zbog osječaja manje vrijednosti i opčenito, depresije.

Za pravo, ovo je trećerazredni politički govor koji se temelji na mržnji, mržnji i opet.. mržnji u kombinaciji sa poluistinama, friziranim činjenicama i frazama usmjerenim ka manipulaciji i zlouporabi ljudskih osječaja.

Znaš li da sam već mrtav umoran od pračenja svojih koraka koji me vode na moje početke, od osječaja da me još samo prate moje prošlosti i da ako posustanem, niti ja se neću na to osvrnuti.

osječam... da, eto tako započinje ovaj moj, novi post. znam da filozofiram (i previše) ali ta riječ: OSJEČAM... čudna je zar ne? doživljavam je na tako poseban način. koliko... svega.. krije ta jedna, naizgled, obična riječ od 7 slova... osječamo se usamljeno, potišteno, depresivno, sretno, nervozno, glupo. i možda nije stvar u tome što osječamo već sama činjenica da OSJEČAMO osječaj ubrajam među najlijepše doživljaje koje čovjek može doživjeti. ima i još osječaja. osječaj posebnosti, nepotrebnosti.. a i osječaj... dodir, poljubac, pogled... koliko osječaja. dakle, možemo ih podijeliti na fizičke i na psihičke. (pazi zaključka šala) pa dajte si samo zamislite jedan osječaj sjetite se prvog poljupca, prvog dodira osobe u koju ste zaljubljeni. (Jamie, sječaš li se toga? znaš o kome govorim.), prvog plesa s istom tom osobom, prvi put kada ste čuli riječi VOLIM TE kakav vas je osječaj obuzeo? da, kakav te je OSJEČAj obuzeo? dakle osječaj, i eto tu se poovno pojavljuje taj doživljaj... Osječaj... da, i evo sad sam se razniježila ali stvar je u tome što neke stvari VOLIM analizirati i o nekim stvarima volim filozifirati jer onda se osječam ispunjeno, zadovoljno... (hehe)

MOLITVA Gospodine, proničeš me svega i poznaješ PS 139,1 ti znaš sve što je u meni gdjeje moje srce otvoreno a gdje zatvoreno Oslobodi me svih svih spona koje me sprečavaju da potpuno prihvatim tvoje darove, ozdravi me od osječaja nevrijednopsti krivice, ljutnje dtraha, ogorčenja, neprihvačanja sebe Oslobodi me nebski oče Hvala ti na onim ljudima u mojoj zajednici koji su saznali i ojačali u služenju darovima Molim te podigni još mnoge koji če tu slobodni mudrosti snazi moči svatiti Hvala ti Nebeski Oče to te molim u Isusovo Ime Amen O ROBERT DEGRANDES

Također je naglašeno da je ministar unutarnjih poslova prilikom imenovanja rekao da u najkraćem vremenu potaknut izmjenu policijskog zakonodavstva radi izgradnje transparentnijeg sustava prijema u službu, napredovanja u službi, te imenovanja i razrješenja rukovoditelja čime će se stvoriti pretpostavke za veći stupanj unutarnjeg reda i discipline, motivacije za rad, osječaja pripadnosti policijskoj organizaciji i boljeg funkcioniranja policije u cjelini.

Nema boljega osječaja od onoga, kada dođeš kući nakon radnog dana, a kuća miriše na svježe pečeni kruh.Mmmmmm........ Nema ljepšega mirisa od toplog domačeg kruha...

MISLIM STVARNO ONO... () () () nakon nekoliko godina tj. danas moje mišljenje o takvim ljudima uvelike je doživio ajmo reći " neočekivani " obrat. danas o gay parovima (uključujući i lezbijke i gay-eve da ne kažem pedere jer zbilja ne znam kako da ih nazovem da ih ne bi uvrijedila) u svojoj glavi nosim mišljenje: Ljudi, to su sasvim obični ljudi. od krvi, mesa, osjetila, nagona i OSJEČAJA rekla sam OSJEČAJA dakle, ti ljudi imaju (kao i svi mi) svoje osječaje, emocije itd. samo što se osjećaji HOMOSEKSUALCA ili HOMOSEKSUALKE razlikuje od osjećaja HETEROSEKSUALCA/SEKSUALKE ako npr. muškarac, mladić ili žena, djevojka ima potrebu da bude s osobom istoga spola zašto bi ostali ljudi nazvani tobože " normalnima " imali išta protiv. to se njih ne tiče. svako ima pravo biti ono što jeste. dali vam je ikad neki gay ili lezbijka nametnula to da je on/ona gay/lezbijaka? vjerovatno da nije. a dali ste ikada vi ili ste čuli da je neki hetero nametao (ismijavao) nekog homo-a. e pa ja sam ćula da jeste. i to ne jedanput, dvaput nego skoro svaki dan moram slušati ne zrela razmišljanja u mom razredu ili okolici. mogla bi o ovoj temi ispisati kilometražno dugi tekst ali nema smisla. samo se nadam da sam vam usadila zrno razmišljanja i nadam se da ćete promisliti. komentirajte (ako imate potrebu) recite svoja stajališta. rado ću ih pročitati i prokomentirati.

Emisija " Dušom u srca " je lokalnog karaktera koja možda jednog dana preraste i u nešto veće ali to nije cilj te emisije, iz razloga što mnogi amateri pišu uspješno ili manje uspješno, to u ovom trenutku, to i nije toliko važno, vec sama činjenica da i amateri mogu zabilježiti stanje duše, osječaja i trenutka koji je zabilježen stihovima ili slobodnim izražavanjem bez obzira na formu.