Hrvatska ima četri napadača koje je Štimac i do sada koristio i koristit će ih u budučnosti a to su Mandžukić, Jelavić, Eduardo i Kalinić.Olić i Petrić su iskoristivi i koristit će ih se po potrebi ali to su napadači pred zalazom svojih karijera i svakako nisu niti mogu biti oslonac i zalog za budučnost Hrvatske nogometne reprezentacije.Ante Vukušić sinjski dijamant još nije osjetio slast pogodka u dresu Pescare ali ima vremena samo treba dalje nastaviti raditi i budučnost je pred njim.Međutim u ovom trenutku daleko je od udarne postave Hrvatske momčadi.Držim kako usprkos ne baš bajnoj situaciji u kojoj se nalaze Hrvatski napadači u cjelini u ovom trenutku Hrvatska ima široku paletu izbora i da nema straha niti razloga za zabrinutost.Ono što posebno raduje i čini me optimističnim je ta spoznaja koju imam o karakteru naših momaka u vrhu Hrvatskog napada.Svi od reda zaslužuju respect i svi su pravi borci od glave do pete stoga nema straha.Treba li spominjati staklena koljena Nikice Jelavića i njegov uspon od rezervnog igrača Hajduka pa do udarne igle Evertona.Ne tako davno Mandžukić je bio Čirin đilkoš a danas je udarna igla Bavarskog diva i prvi strijelac Bundes lige.Nekako sumnjam da će se predati bez borbe i prepustiti svoje mijesto Njemačkom Mariju.Nakon najstravičnjeg starta otočkog mesara zabilježenog u povijesti Engleske lige Eduardu su največi optimisti proricali budučnost u najbolju ruku nogometnog trenera ali Brazilac sa Hrvatskim štihom sve ih je prevario i vratio se da ponovno radi ono za što je rođen da zabija golove.