kako rekoh, osobu ne čekaš. od sebe, ni od drugog ništa ne očekivaš, nego osluškuješ sebe i njega i prihvaćaš u potpunosti. bez gorčine, bez predbacivanja. dozvoljavaš i sebi i njemu da si priuštite ono što u životu trebate. očekivati da voljena osoba ne poželi bilo što i sprovede to u djelo je posesivna ljubav. sorry, ali je tako. a opet, pristati na nešto što ti ne paše i čini te nesretnom je nevoljenje sebe. dakle, ako želiš pravu stvar, prestani očekivati, voli sebe i druge jednako kao i sebe i dozvoli vam slobodu življenja i bivanja, te doživljavaj ljude točno onakvima kakvi jesu sada. ne kakvi su bili, kakvi bi mogli biti, trebali biti i sl.