Dramaturški fragmentiranu i rableovskim jezikom pisanu Držićevu komediju o bogatom starcu, njegovoj žudnji za mladom Lopuđankom i Negromantu koji, začaravši svijet, Arkulinu uzima kuću i ime, s likovima koji ostaju zarobljeni unutar vlastite pohlepe i interesa, Dolenčić vizualno transponira u suvremenost, ostajući vjeran Držićevu tekstu, no naglašavajući interesnu pohlepu svih likova te poglavito Negromantovo upletanje, koje Arkulinu oduzima vlastiti identitet; stvarajući, na taj način, predstavu koja sjajno komunicira s današnjicom gorku i crnu komediju bez sretnoga kraja.