Jedan od frapantnih primjera pisanog oblika govora mržnje, koji je ostao nekažnjen, svakako je reizdanje pamfleta komunističke promidžbe objavljena pod naslovom Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, iz 1946. Pozivanje na takav dokument, kao i javno ponavljanje optužbi protiv Katoličke crkve, nekažnjeni je reprezentativni govor mržnje, koji bi zasigurno bio kažnjen u zapadno-europskim državama, jer bi takvo djelo bilo okvalificirano ne samo kao govor mržnje nego i kao apologija totalitarizma i revizionistička literatura koja umanjuje komunistički zločin osuđen od skupštine Vijeća Europe.