"... bilo koje zlo koje čovjek radi, ukorijenjeno je u izvornu čovjekovu prirodu koja grešna.i zaista je lako počiniti zlo, i brzo i lako se čovjek prepušta zlu.a tako je teško ostati sabran i ustrajan u dobru.što ti to govori Prodotes? Između čega je to čovjek zaista razapet? S jedne strane, stalna čežnja za mirom, i neodoljiv osjećaj da smrt nije kraj, a s druge strane, nemir, zlo, i očaj, kao rezultat svega onoga što poduzimamo sami, ne slušajući u nama prigovor savjesti koji je u nas same Bog zasadio.Bježeći od Boga, čovjek je sam od sebe utekao.I želio bi imati sve.I griješiti, ići nekim svojim putevima, koji nisu u skladu sa božjom voljom, pa čak i na silu pokušati ukinuti u sebi i svijetu oko sebe svaku pomisao o Bogu uopće... i imati blagostanje koje bi mu eventulano mogla ponuditi tehnologija i znanost.I naravno da se to uvijek sruši.Zašto? Jer na silu, na sve moguće načine, čovjek pokušava zaboraviti na Boga.A to je nemoguće.Jer smo otisak njegovog dlana.I bez njega, smo samo manjak.A manjak Boga je manjak je ljubavi.Gjde je manjak ljubavi, manjak je i savjesti.I tako nastaje zlo.Zlo je manjak ljubavi.Zlo je odsustvo Boga.Zlo je kada naša djela koja radimo, nisu u skladu sa božjom voljom, koja nam je zapisana u duše, kao preslikač, kao odraz božjeg lica u nama samima, a nalazi se u savjesti svakoga od nas.Tragajući za svojom savješću, čovjek opet, upravo traga za pravom svojom osobnošću.I za Bogom.I to je jedan krug života, na koji smo jednostavno osuđeni.Jer čovjek nije vlasnik.On je samo korisnik.I dolazi u ovaj svijet, bez svoje volje.I odlazi sa njega bez svoje volje.A kamo ide?