Uhitiše me, prijaviše i osudiše, proglasiše me krivom u svega četrnaest dana od kojih je ukupno sedam bilo neradnih, što zbog blagdana, što zbog vikenda, a da ja pritom suda ne vidjeh.

I tako, budući da sve to znaju, osudiše oni svoga narednika na samo 6 mjeseci zatvora zbog utapanja Iračanina.

Oni su prvi do smrti, i u mojoj župi, i u cijeloj Krajini, jerbo u cijeloj Krajini pomoriše starce, i tako sami sebe osudiše da gledaju ono što nikada ne bi vidjeli, da se danonoćno suočavaju s onim što su dotad za pameću nosili

Slikajući bijelom bojom Križ, uz puno crvene i plave bojama Križni put, slikar je tešku fizičku patnju i bol Isusa Krista prevorio u ljubav i opraštanje prema onima koji ga osudiše na tako strašnu muku.

A sazvaše u Efesu svoj bezakoni sabor (449 g.), na kome nepravedno osudiše i ubiše svetog Flavijana, patrijarha carigradskog, zaštitnika Pravoslavlja.

Blizu šesta ura biše kad Isusa osudiše.

Kad je uhićen, za progona cara Licinija g. 308. već je bio biskup; osudiše ga na strašne muke - da mu se željeznim češljem raskida tijelo i baci u jezero.

»Dragi Teofile,/Doista, što ti imaš od toga recimo/od onog poslijepodneva muke Gospodinove/Ptice su se razbježale, podvikivanja zamukla,/mulj i čađ prekrit će Golgotu/I tada pravedni Bog odluči vratiti radost u narod/I pustinje postadoše livade, i grozdovi otežaše/i vrati se radost u narod/Bog se ogolio pred narodom, a njegov sin vičan patnji,/On, kojega za naše grijehe okriviše/i razapeše među zločincima/On, odbačen od sviju ponovo bijaše spreman/svakog od njih nasititi, najvećma one osamljene nezbrinute,/ali nitko nije mario za taj kruh,/nitko se nije posramio ni pocrvenio,/nitko mu nije vjerovao da će umjesto kopriva rasti čempresi/i bilo je kao za Noinih dana/ili uzmimo na priliku, onaj dan, onaj sunčan i plodonosan dan, uzašašća Gospodinovog/U lipnju 38. pričao mi je Nikodem kako se razmilješe po Judeji/govoreći: Bog kraljuje/Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote skupljali su narod, govoreći: Bog kraljuje/no mnogi ih nisu u potpunosti shvatili, a i oni koji su shvatili/bijahu poput ovaca i naravno, jadao se Nikodem, sa svih strana/navališe uhode i prokazaše nas zakonoznancima/i ustadoše zakonoznanci rimski, jeruzalemski i pohvataše/našu braću Prohora, Nikanora, Timoteja i neke pridošlice/koji su nas slijedili iz sela judejskih i galilejskih/i osudiše svakog petog, oko osamdeset ljudi, na smrt,/a ostale raspršiše u Siriju, Liciju, Ciliciju,/u Miziju, Bitaniju, Pamfiliju,/na Cipar, na Maltu, Teofile/Zbrojimo sad sve razloge, i moje i tvoje,/moje starješinstvo, tvoja podozrenja, obitelj,/i upitajmo se kao ljudi:/što ti imaš zapravo s ovim i zašto ti ne bi pomislio:/što će mi ovo pismo iz kojeg može poteći krv u kući mojoj?/Što će mi ovaj iskaz koji moram strogo i s pažnjom čuvati,/kojeg ne smijem baciti, a ni pokazati neprijatelju?/Da budem iskren?

Zato oni tvrda srca Isusa osudiše, zbog njih je završio na drvu križa.

I kada se svi konačno okupiše, bez ustezanja junake na smrt osudiše....

Recimo, poniziše, razoriše, pokradoše, opljačkaše, osudiše i tako dalje i tome slično.

Bio je svećenik i čovjek protkan mudrošću i razboritošću, čovjek koji je znao četiri jezika, a optužiše ga, osudiše i pogubiše oni koji ne znadoše ni svoj materinji ispravno koristiti.

Osamnaest hrvatskih generala osudiše na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora.

One koje osudiše na smrt odmah povezaše lancima i staviše u smrtne okove smrtne ćelije u Đusinoj ulici.

Tamo ga uhvatiše četnici i demokratki ga odmah osudiše na smrt te bez žalbe izvršiše namah presudu tako što su suci uzeli u ruke letve I kolce te ga izmasakrirali.

Najstarijeg Mijovila i najmlađeg Šimuna, još bunovne i nerasanjene, užadi sputaše, u imotsku tvrđavu odvedoše i začas na smrt osudiše.

poslaše ga na psihijatrijsko vještačenje. on reče psihijatru da je jednostavno takav, da voli djevojčicama pokazivati hrenovke ali ne samo hrenovke već i druge stvari banane, brancine, srdele, kukuruz, krastavce, tikvice, ponekad čak i taj divni ljubičasti patliđan možda je bio malo čudan no u svim ostalim kategorijama društvenog života normalno je funkcionirao, bio je čak natprosječne inteligencije i psihijatar nije znao što da misli o tome. na prvostupanjskom sudu osudiše ga na 2 godine uvjetno uz obavezan psihoterapijski tretman i društveno koristan rad. odvjetnik ga savjetova da uloži žalbu, nikoga on nije ugrozio (niti fizički niti psihički) time što je pokazivao hrenovku, običnu HRENOVKU moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada se čovjeku priječi da ide naokolo i pokazuje što god ga volja hoćemo li možda u zatvor poslati sve tezgare? moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada premijerka proziva televizijskog snimatelja zbog majice na kojoj piše ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan i kada dan kasnije isti dobije otkaz na komercijalnoj televiziji hej, komercijalnoj televiziji moramo se zapitati što se događa sa našim društvom kada... - dobar dan, voznu kartu molim - nije pitanje imam li voznu kartu ja, već imaš li je ti moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom... lude misli opsjedaše me dok sam se vozio tramvajem br. 7 prema atelijeru. izađoh stanicu prije da kupim tekući b-vitamin i malo se smirim. prolazeć ' kraj crkve Marijinoga uznesenja pomislih kako već dugo nisam bio u Božjoj kući. uđoh. unutra je bilo ugodno s obzirom na vanjskih 33 C te sjedoh na klupicu. crkva je bila prazna. samo nekolicina starih baba, tih ogavnih lizačica oltara čija zloba uskoro dolazi na naplatu pssss... otvorio sam limenku i nazdravio Isusu, respect stari, rekoh no i dalje me mučilo pitanje pokazivača hrenovki što svećenik misli o tome, kopkalo me ušao sam u ispovjedaonicu. oče reci sine moj sanja sam noćas Krishnu, rekoh gadno, reče on gadno rekoh ja i, upita on pokazao mi je hrenovku. auuuuuu ne govorim metaforički, rekoh, stvarno mi je pokazao hrenovku auuuuuu znači gadno gadno, sine moj i onda mi je rekao: idi u prvi supermarket, kupi hrenovku stani pred školu te učini isto što i ja. i? učinio sam to ne valja sine moj, ne valja ne? veliki grijeh, veliki grijeh... ako već moraš nešto pokazivati pokaži onu stvar kako već priliči pravom muškarcu pimpek? da sine, pimpek... i nije važno kakav je, samo ga pokaži pa zar to nije grijeh jest sine, grijeh, ali manji je grijeh pokazati pimpek nego hrenovčicu. oče, jeste li sigurni? sasvim, ja to činim svaki dan. želiš ga možda vidjeti? pa sad kad sam već tu, što ne svećenik podigne mantiju i pokaza mi brancina. oh, pardon, reče, ne znam otkud ovo tu. baci ribu na pod i snažno ju šutne nogom. potom izvadi pimpek. bio je dugačak i velik. glave ljubičaste kao patliđan. dobar je rekoh. i ja to mislim sine moj, kada se ukruti čvrst je kao batina. njime omekšam junetinu dok ju pripremam na saft. želiš li me možda gledati dok masturbiram? ne hvala, oče još nešto sine moj? ništa više. onda pax vobiscum six pack, uzvratih ja. izađoh smeteniji no što uđoh. nisam očekivao ovakav rasplet, tj. zaplet. zaplet ili rasplet? tko zna, uglavnom trebao sam još jedno pivo. vratih se natrag u trgovinu i maznuh pivkana odmah kod frižidera. u atelijeru stvari počeše dobivati smisao. istiskao sam umbra-smeđu na paletu kada netko strogo zakuca na vrata...

Povjerova im zbor ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.

Hrvatsku i hrvatski narod u cjelini osudiše zbog zločinačkog pothvata i agresije na Bosnu i Hercegovinu prvenstveno zbog vaše šutnje (mutavosti).

Hrvatsku sudiše i osudiše vi ste šutjeli i šutite.

A što se tiče tvog novinarskog izričaja tvoje te riječi same osudiše, a vidim i da u njegovim erotomanskim tekstovima uživaš.

Za vrijeme Decijeva progonstva (250. god.), dok su skupljali tjelesne ostatke mučenika, uhvatiše ih te osudiše na smrt jer nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima.

Čedo svoje nerođeno, kad na smrt osudiše, od tijela svog i tvrdoćom srca, stub sramote napraviše, malog, još nerođenog, okrutno zanj vezaše.

Perišića za to niti optužiše niti osudiše

Seljaci budu isti dan prijavljeni kotaru kamo ih odmah za sutra pozvaše i osudiše.

Kada je Isus došao u Jeruzalem dočekali su ga s cvijećem, no nakon par dana osudiše ga na smrt.

Ne odustaje od molitve i pouzdanja u Boga ni onda kad ga zbog toga osudiše da bude bačen u jamu lavlju, da ga samelju zubi divljih zvijeri.

U kuà ¦ i u Francuskoj ostade iza mene petoro male djece, a Savka i Tripalo nisu uopà ¦ e htjeli ni vidjeti moju ženu, kad je stigla u Zagreb da traži u ' kockici ' razgovor s ' voà ama proljeà ¦ a ', da im kaže: Moj muž nikad nije bio à lan ni jedne politià ke stranke, ni pokreta ni grupacije - vi njega sudite zbog slobode savjesti ' I osudiše me na - šest i pol godina strogog zatvora.

Pa čak i prije suđenja Gotovini, Markaču, Čermaku i Praljku, kad politopravnički bešćutnici iz den Haaga nemaše nikakve osnove osuditi hrvatske branitelje koji obnašaše visoke vojne položaje, kao generala Tihomira Blaškića (za kojega su svjedočili i sami Bošnjaci, a protiv mahnitanja tužiteljstva iz den Haaga), osudiše te bjelosvjetske politopravnički bešćutnici ipak tog branitelja vlastite zemlje (od četničkog okupatora), i to na čak 45 godina zatvora?

Za Ahmiće osudiše Kordića kao političara, a u slučaju Trusine sude vojnike, i to izvršitelje, koji zapravo nisu bitni.