S obzirom da postoje partizanski osumnjićenici za ratni zločin, s obzirom da postoje svjedoci o partizanskom ratnom zločinu, i s obzirom da postoje pismena svjedočenja i dokumenti o partizanskim ratnim zločinima i povijesna građa o tome, postoji osnovana sumnja da se u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zataškavaju partizanski ratni zločini, i da se čeka da osumnjićenici, koji se nalaze u visokoj životnoj dobi, umro, kako se u Republici Hrvatskoj ne bi protiv nijednog jedinog osumnjićenog partizana i Titove Jugoslavenska armije podigla optužnica od strane nadležnog državnog odvjentištva i potvrdila pred nadležnim sudom, i kako niti jedna osumnjićena osoba ne bi bila procesuirana i pravomoćno osuđena za ratni zločin i zločin genocida nad hrvatskim narodom, te da se i na taj način krivotvori povijest u Republici Hrvatskoj, gdje se tvrdi da su ratne zločine počinili samo ustaše, dok četnici i partizani kao navodni antifašisti navodno nisu

Da li netko iz hrvatskog obavještajnog miljea Jasnu Babić danas ucjenjuje da piše u korist osumnjićenog bivšeg šefa totalitarne jugoslavenske tajne službe u Zagrebu SDB ", Josipa Perkovića, stvar je za dobronamjernu detaljnu analizu.

Naglašavam da ne bi trebalo podilaziti trendu u RH da se rijetke osobe, koje se sumnjiči za ratni zločin, a pripadali su partizanskoj strani u Drugom svjetskom ratu, da se sumnjići isključivo osobe srpske nacionalnosti, kao na pr. osumnjićenog Petra Zinajića, što se onda u medijima naveliko eksploatira, dok se o osumnjićenim partizanima hrvatske nacionalnosti šuti ili vrši cenzura, kao što je bio slučaj u slučaju osumnjićene Planinc, ili kao što je još uvijek slučaj sa osumnjićenim Stjepanom Hršakom, jer to nije fer, s obzirom da je svejedno koje je nacionalnosti ili ideološke pripadnosti neki zločinac, bitno je utvrditi činjenice, predočiti dokaze, i osuditi zločinca i zločin, kao i napisati povijesnu istinu koja je uvijek jedna i jedina jer dvije istine na ovom svijetu ne postoje.

Također niti protiv kazneno prijavljenog i osnovano osumnjićenog, de facto ratnog zločinca Hršak Stjepana, komandanta protunarodnog " Odjeljenja za zaštitu naroda " u Krapini, 1945. godine, nadležno Državno odvjetništvo nije podiglo optužnicu, niti je pred nadležnim sudom optužen i procesuiran od strane hrvatske pravne države.

Iako je protiv Josipa Manolića njegov rođeni bratić podnio kaznenu prijavu zbog ratnog zločina, protiv osnovano osumnjićenog Manolića krim-policija nije izdala uhidbeni nalog, nije dobio lisice na ruke, niti ga je uhitila i privela istražnom sucu, niti je proveo jednu sekundu u pritvoru, iako ratni zločin spada u najteže vrste zločina po kaznenom pravu, kao što po hrvatskom i međunarodnom pravu taj zločin ne zastarijeva.

Nakon toga saznanja državno odvjetništvo nije poduzelo ništa po službenoj dužnosti nego je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslav Paraga podnio 21.12.2001. kaznenu prijavu protiv Hršak Stjepana zbog osnovane sumnje da je počinio ratni zločin, navodeći i kojim je oružjem navodno osobno ubio svećenike i redovnike (pištolj marke " Walter "), kao i gdje se to trofejno oružje (dokazni materijal) može naći, naime u domu osnovano osumnjićenog na zagrebačkom Tuškancu koji se nalazi 100 m od još jedne masovne grobnice koja se pak nalazi isto toliko metara zračne linije od Banskih dvora i Pantovčaka.

I Milanović i Sanader će svaki na svoj način, jedan na vlasti, drugi u oporbi, sljedeće četiri godine moći dokazati privrženost demokraciji ako daju riješiti odnosno rasvijetliti politička ubojstva i atentate, an pr. ubojstvo dopredsjednika Hrvatske stranke prava Ante Paradžika, ili kardinalni zločin nad devetoricom hrvatskih branitelja, dakle, nad generalom HOS-a Blažom Kraljevićem i osam časnika HOSa-a, te procesuiranje partizanskih masovnih ratnih zločinaca poput osumnjićenog Stjepana Hršaka, komandanta OZNE iz Maclja koji je 1945. bio odgovoran za likvidaciju 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika - po naređenju maršala Tita.