To naprimjer konkretno znači, ako građanski zakon glasi: ' Brak prestaje smrću bračnog druga... ili razvodom braka ', kršćanin je u svojoj savjesti pozvan slijediti i živjeti pravilo što ga je Isus proglasio: ' Što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja. ' Ako u zakonodavstvu i stoji: ' Prekid trudnoće je medicinski zahvat, i može se izvršiti... ', kršćani su u svojoj savjesti osvjedočeni: ' Pobačaj i čedomorstvo užasni su zločin. ' Ako zakon istospolne zajednice izjednačuje s bračnom i obiteljskom zajednicom, kršćanska savjest prihvaća Božji naum o braku i obitelji prema onome: ' Muško i žensko stvori ih. ' Ako građanski zakon dopušta medicinski potpomognutu oplodnju, kršćanin prema svojoj kršćanski odgojenoj savjesti to ne prihvaća, svjestan da ona vrijeđa dostojanstvo ljudskog bića, štiti pravo jednoga protiv prava drugoga (nezaštićenoga) i neminovno povlači uništenje ljudskih života.«