Nemoguće je ukratko navesti sve značajke Pinterova opusa, no neizostavnim se čini naglasiti kako u Mimičinom Prometeju s otoka Viševice (1965) rabi tonski negativ osjetljivosti 10 ASA čime se postiže dokumentaristička fotografska struktura i sugerira vremenski skok u radnji ili uporabu usmjerenoga difuznog svjetla i funkcionalne kompozicije kadra u filmu Rondo (Zvonimir Berković, 1966), čime se vrlo uspješno prikazuje unutarnji život likova ili u filmu Breza (Ante Babaja, 1967) u kojem se likovna nadgradnja kadra postiže uporabom objektiva (uskokutnika i širokokutnika), snimanjem pri oblačnom vremenu i zasićenim bojama, što filmsku sliku približava slikama hrvatskog naivnog slikarstva.

Iako apsolutno impresioniran izgledom Milićeva filma u ovdašnjim produkcijskim uvjetima, a pritom treba reći da se Živi i mrtvi doimaju nacionalnim stilsko-dizajnerskim međašem kao svojedobno Babajino Carevo novo ruho i Mimičini Prometej s otoka Viševice te Ponedjeljak ili utorak, odnosno na svoj način Berkovićeva Ljubavna pisma s predumišljajem, moram priznati da mi bogatiji sadržajni slojevi ipak nedostaju.

Napisao stotine novinskih i esejističkih tekstova, predgovora ili pogovora knjigama koje je uredio, a napisao je i više scenarija za filmove (Signali nad gradom, 1960, Prometej s otoka Viševice, 1964, Akcija

Privlačna i darovita Dina Rutić, koja je pozornost stekla malim no zapaženim debijem u Prometeju s otoka Viševice Vatroslava Mimice, u Nizvodno od sunca osvarila je vrhunac svog malog glumačkog opusa.

Središte njegova opusa, niz Prometej s otoka Viševice Ponedjeljak ili utorak Kaja, ubit ću te (1964 67), uistinu nisu filmovi o NOB u na denotacijskoj razini, ali na konotacijskoj razini oni su upravo o NOB u (shvatimo tu kraticu ovdje kao skupni naziv za kompleks koji obuhvaća Drugi svjetski rat u Hrvatskoj, partizane, Revoluciju i Holokaust).

Kaja, ubit ću te označio je vrhunac Mimičine modernističke radikalnosti, kojem su prethodili Prometej s otoka Viševice (1964) i Ponedjeljak ili utorak (1966), koji su tu radikalnost postupno intenzivirali, a koji je slijedio narativno konvencionalan, ali atmosferski i psihološki vrlo moderan Događaj (1969).

Rat je podtekst Prometeja s otoka Viševice, koji otvara Mimičin kompleks bolje revolucionarne prošlosti, odnosno ideje da je nekoć sve imalo smisla, da se za ideale valjalo žrtvovati, dok suvremeno doba nosi samo gubitak ideala.

Sa strukturalne strane, Prometej s otoka Viševice profinjen je primjer modernizma.

Time film uspostavlja paralele s Prometejom s otoka Viševice, jer je i njegov protagonist izmješten iz suvremenosti i otuđen od emocija zbog prošloga rata.

Poster za film Vatroslava Mimice Prometej s otoka Viševice

Kako ta producentska programirana propadanja novčano najzahtjevnijega roda nisu mogli zaustaviti sporadični uzleti (filmova kao što su Licem u lice i Prometej s otoka Viševice), mlada je kritika određenim brojem polemičkih tekstova upućenih na adresu producenta u Dubravi natjerala tamošnji tim da nešto poduzme kako bi se duhovi u gradu smirili.

U vremenu dok se na sve strane trubilo o važnim obilježjima novovalovskih poetika o globalnim metaforama, otvorenim krajevima i svemoći autorizma hrvatski je film, i sam zaražen virusom modernizma, nepopustljivo tjerao vlastiti koncept; njegove konstrukcijski pomno tesane strukture tako daleke od epizodične razbarušenosti djela nekih drugih, poglavito europskih kinematografija alternativu privrženosti rondizmu tražili su i onda i poslije u posve sumornim ili tragičnim završnicama svojih ostvarenja (među kojima su neki naslovi bili nabijeni eksplicitnom kritičnošću spram režima); Licem u lice Branka Bauera, Prometej s otoka Viševice Vatroslava Mimice, Breza Ante Babaje, Protest i Novinar Fadila Hadžića, Lisice i Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Krste Papića, Razmeđa Kreše Golika, Timon Tomislava Radića, Kuća Bogdana Žižića, Samo jednom se ljubi Rajka Grlića...

S globalnoga stajališta hrvatski film jasno određuje, reklo bi se, realistički postupak; izazovu eksperimenta/stilizacijskog znali su se prepustiti tek osamljeni pojedinci poput već navedenoga Branka Belana (Koncert), Ante Babaje (Carevo novo ruho), Vatroslava Mimice (Prometej s otoka Viševice), (Ponedjeljak ili utorak), Lordana Zafranovića (Kronika jednog zločina), Tomislava Radića (Živa istina), Ivana Martinca (Kuća na pijesku) ili Lukasa Nole (Sami).

Manje-više je i Slavko odustao od filma, no prethodno je za Vatroslava Mimicu bio napravio scenarij za njegov zanimljivi moderni film Prometej s otoka Viševice.

Među tim filmovima su i brojna klasična djela hrvatske i jugoslavenske kinematografije, razne koprodukcije i srani filmovi, od koji spominjemo samo Brezu Ante Babaje, Rondo Zvonimira Berkovića, Skupljači perja Aleksandra Petrovića, Prometej s otoka Viševice i Ponedjeljak ili utorak Vatroslava Mimice, Bitka na Neretvi Veljka Bulajića, Samo jednom se ljubi i U raljama života Rajka Grlića, Mletački trgovac Orsona Wellesa

Mimica: Prometej s otoka Viševice, 1965; V.

Izrazita modernistička samosvijest i lucidnost demonstrirane pri kreiranju crtanih filmova, jednako kao i teme otuđenosti i postvarenosti čovjeka u dehumanizirajućoj suvremenoj civilizaciji, naći će svoje mjesto i u drugom dijelu Mimičina igranofilmskog opusa, modernističkoj trilogiji Prometej s otoka Viševice (1964), Ponedjeljak ili utorak (1966) i Kaja, ubit ću te (1967).

Snima film Prometej s otoka Viševice (1965) za koji, na festivalu u Puli, osvaja Veliku zlatnu arenu i Srebrnu arenu za režiju.

Filmografija: Banović Strahinja (1981) Posljednji podvig diverzanta Oblaka (1978) Seljačka buna 1573 (1973) Makedonski dio pakla/Makedonskiot del od pekolot (1971) Vatrogasci (animirani film) (1971) Hranjenik (1970) Događaj (1969) Kaja, ubit cu te (1967) Ponedjeljak ili utorak (1966) Prometej s otoka Viševice (1964) Tifusari (animirani film) (1963) Ženidba gospodina Marcipana (kratkometražni igrani film) (1963) Mala kronika (animirani film) (1962) Telefon (kratkometražni igrani film) (1962) Perpetuum mobile ltd (animirani) (1961) Tvrđava Samograd/Solimano il conquistatore (1961) Inspektor se vratio kuci (animirani film) (1959) Jaje (animirani film) (1959) Kod fotografa (animirani film) (1959) Samac (animirani film) (1958) Happy End (animirani film) (1958) Strasilo (animirani film) (1957) Jubilej gospodina Ikla (1955) U oluji (1952)

Ono što je započeo u prethodnu filmu Prometej s otoka Viševice (1964), Mimica ovdje u potpunosti elaborira, iznoseći tok svijesti (u kojem se miješaju sadašnjost, prošlost i fantazijski prizori) zagrebačkog novinara Marka Požgaja.

Uvodno su prikazani inserti iz filmova koji su na Zafranovića bitno utjecali formirajući njegov životni i filmski svjetonazor, od Prometeja s otoka Viševice i Kaja, ubit ću te Vatroslava Mimice, preko Život je lijep, Fokus i Mrtvi dan Ivana Martinca, do Pravca Tomislava Gotovca, Sedmologije grupe autora, Trgovine na korzu Klosa i inserta iz filma Otokara Vavre.

Fellini, 1963), Prometej s otoka Viševice (V.

I lokacijama i setovima (ostakljeni interijeri ureda u modernom dizajnu socijalističkih šezdesetih, očuđujući industrijski eksterijeri praćeni ilustrativnom modernom džezerskom glazbom Tomice Simovića, koji se proslavio glazbom za Surogat, kao i niz drugih animiranih filmova Zagrebačkog studija, zatim vikend-hotel, presudni razgovor ljubavnika u automobilu na kišnoj cesti itd.), snimljeni superiornom kamerom Tomislava Pintera, vodećega snimatelja hrvatske filmske moderne, film se uklapa u veliki niz prigušena modernizma hrvatskoga filma, u skupinu filmova poput Slučajnog života Ante Peterlića ili Prometeja s otoka Viševice Vatroslava Mimice.

Petrovića, " Prometeja s otoka Viševice i " Ponedjeljka ili utorka V.

Ostat će zabilježen po ulogama u filmovima Pjevajte nešto ljubavno, Puška za uspavljivanje, Čaruga, Ljeto za sjećanje, Roko i Cicibela, Seljačka buna 1573., Glorija, Prometej s otoka Viševice, Martin u oblacima

Izrazito esteticistički orijentiranu varijantu modernizma nudi pak Vatroslav Mimica filmovima u kojima, koristeći se i tehnikom struje svijesti, razbija klasičnu naraciju, trudeći se s jedne strane što autentičnije prodrijeti u psihu likova (Prometej s otoka Viševice, 1964; Ponedjeljak ili utorak, 1966), s druge kreairati posve osebujan ugođaj za propitivanje motiva ljudskog zla, često prisutnog u njegovu opusu (Kaja, ubit ću te, 1967).

Iste autorske i svjetonazorske opsesije nastavljaju se u Mimičinoj igranofilmskom modernističkom ciklusu, trilogiji Prometej s otoka Viševice (1964), Ponedjeljak ili utorak (1966) i Kaja ubit ću te (1967) poraz individue pred povijesnim žrvnjom, Holokaust kao kraj racionalizma i humanizma, suštinska nemogućnost ostvarivanja veza među ljudskim jedinkama popraćene jednako modernističkim stilom: proustovskom organizacijom sjećanja, strujom svijesti, analeptičko-proleptičkom modernističkom narativnom strukturom, naglaskom na asocijativnom i poetskom izlaganju a redukcijom narativnoga.

Amaterski film popularizira i na televizijskim ekranima, u emisijama poput " Ekran na ekranu ", pokreće filmsku biblioteku igranih filmova za kino klubove u školama (prvi je naslov Prometej s otoka Viševice a urednik Vladimir Vuković) te okuplja oko Kino saveza, u organizaciji manifestacija, kao predavače na seminarima i članove žirija profesionalne filmske radnike, od Dragutina Vunaka, Dušana Vukotića, Vatroslava Mimice, Mate Relje, Vladimira Tadeja do Marijana Arhanića, Josipa Remenara, Mladena Prebila i drugih, odnosno književnike i sveučilišne profesore, Milivoja Matošeca, Ratka Zvrka, Stjepka Težaka, Danicu Nola, Gustava Krkleca pa i cijelo Društvo Naša djeca.

Retrospektiva filmova Vatroslava Mimice bit će prikazana u dva dijela; prvi počinje ovog vikenda kombinacijom kratkometražnih animiranih filmova poput Strašila (1957.), Samca (1958.) i Kod fotografa (1959.) te dugometražnih igranih filmova od klasično fabularnog Jubilej gospodina Ikla (1955.) do modernističkih Prometej s otoka Viševice (1964.) i Ponedjeljak ili utorak (1966.).

Gledajući unatrag kroz filmsku povijest, 21 gram na neki način povezuje krajnje nesputani montažno-kronološki kaos brazilskog ultramodernista Glaubera Roche, kombinaciju ranog nasumičnog fragmentiranja i postupnog osmišljavanja istog toga u prvom hrvatskom igranom intenzivnomodernističkom ostvarenju Prometej s otoka Viševice Vatroslava Mimice te postupak postupno razotkrivajuće narativne slagalice iz Exotice kultnog kanadsko-armenskog autora Atoma Egoyana.