Inicijativa odvajanja Palestine od Otomanske Imperije došla je direktno od strane evropskih cionista, koji su postali veoma uticajni u mnogim evropskim zemljama Nekim slučajem cionističkoj mafiji se uskoro ukazala i jedna velika prilika.

Dapaà e, duž granica Osmanlijskog carstva, oni su branili teritorij otomanske imperije.

Naime, kada se uzme u obzir pravac seobe naroda u razdoblju Otomanske imperije realna se čini sveza između prezimenjaka Lemo iz Visoke i Livna.

Po objavljivanju ove knjige Elif Shafak je optužena, od strane ultranacionalista, za pomanjkanje turskosti i vrijeđanje turske nacije jer je roman, prije svega, napisala na engleskome jeziku a u njemu je progovorila o stradavanju Armenaca i krahu Otomanske imperije s početka 20. stoljeća.

Geografska i religijska povezanost sa regionima Sandzaka i Bosne, dobija opasne potencijale ako se uzmu u obzir aspiracije nove turske politike za povratkom u okvire Otomanske imperije, kao i americki interesi kao pretnja politickoj i ekonomskoj konsolidaciji EU i Rusiji, te strateskom polozaju prema Bliskom Istoku.

Veliki broj mučenika od Dujma, Anastasija i Kvirina, pa do Marka Križevčanina i bl. Alojzija Stepinca natopio je hrvatsku zemlju kroz povijest svojom krvlju boreći se protiv Otomanske imperije dok su neki postali žrtve bezbožnog komunizma.

Važnost regije za strateške interese europskih koloni - jalnih sila bila je velika te je područje Bliskog istoka krajem I. svjetskog rata i propasti otomanske imperije, uz blagoslov Lige naroda, bilo razdijeljeno između europskih sila na više teritorija s različitim stupnjem autonomije.

- Ime Dalmacija imalo je različita značenja u, primjerice, rimsko, bizantsko ili vrijeme sraza triju velikih sila Venecije, Habsburške monarhije i Otomanske imperije na ovom prostoru.

kada bi bio slučaj da su krščani u bosni iste etničke pripadnosti kao muslimani, onda bi ovo što pišeš imalo imalo smisla. ti uporno povlačiš paralele s narodima s kojima ih ne možeš povući jer tamo ne postoji etnokonfesionalna dihotomija. da postoji dio talijana koji slave jupitera i danas, ili hrvata koji slave peruna, ili danaca koji slave odina, onda bi ovo što pišeš imalo smisla. međutim takvih nema. no da ima, onda bi njihova spona s predkrščanskim razdobljem bila veća nego onih koji slave isusa. isto je tako mnogo veća spona krščana u bosni s razdobljem krščanske bosne, nego muslimana. to je neosporno. u bosni se nije desilo to da je srednjovijekovna zajednica bošnjana prešla na islam, kao što su stari hrvati prešli na krščanstvo. naprotiv, prešao je samo dio te zajednice, a jedan veliki dio sačuvao je krščansku vjeru. isti žive i danas u bosni, ali nažalost velika ih večina živi u hrvatskoj. svatko tko zna kakove su bile migracije u vrijeme otomanske imperije, zna koliko je veliki broj bošnjana katolika raseljen diljem današnje hrvatske i šire, mnogo veći dio negoli je ostao u bosni. kada pak govorimo o muslimanima, isti samo MANJIM dijelom vuku porijeklo od islamiziranog stanovništva stare bosanske države. ogroman dio muslimana vuće porijeklo od islamiziranog stanovništva hrvatske, srpske, ugarske, crnogorske države, bilo da govorimo o onima u turskoj hrvatskoj ili sandžaku, ili o masi koja se uselila u BIH nakon što su okolne zemlje istjerale turke. i samo taj islamizirani dio starih bošnjana razvio je ETNIČKI OSJEČAJ BOŠNJAŠTVA. to je neosporna činjenica koju možemo vidjeti svakim danom. nema ETNIČKOG bošnjaštva kod autohtonih bošnjana koji nisu primili islam. ali ga ima kod muslimana srbije, hrvatske i crne gore koji su primili islam. naravno da se kod muslimana sačuvalo nešto od predislamskog razdoblja, ali ni približno kao kod katolika. a ETNIČKO bošnjaštvo formiralo se samo kod muslimana. ja ovdje naglašavam riječ etničko, jer mnogi koji ovdje govore uopće očito ne znaju za porijeklo i značenje te rijeći. meni nije niti jednom napamet palo da dokazujem hrvatski etnički osjećaj u srednjem vijeku, niti bilo koji etnički osjećaj, jer očito pojedini sugovornici ovdje ne znaju da etnički osjećaj gotovo i ne postoji u srednjovijekovnoj europi. večina naroda ima samo regionalni, parohijalni ili vjerski indentitet, dok je enticitet nešto maglovito i posve nejasno. ali postoje stanovniti etnički markeri, OBILJEŽJA po kojima se neka grupa razlikuje od druge i to je najviše što možemo za srednji vijek reći o nečijem etnciitetu. mi ćemo germane nazivat germanima bez obzira što do devetog stoljeća oni nemaju nikakvog naziva za svoju zajednicu, već samo naziv " walha " za one koji nisu germani. onda su u devetom stoljeću tazvili termin " diutisch " za svoj jezik, a tek u 15. za " deutsch " za svoj narod. isto tako engleze ćemo od 5. stoljeća nazivati anglo-sasima, iako takav osjećaj oni još nemaju. ali imaju opet izraz " walha " ili " welsh " za kelte i romane, i opet njih kelti nazivaju " sasanages " a normani " saxones " sve skupa. prostor bosne i hrvatske nazivan je u kasnom srednjem vijeku na zapadu, u duhu humanizma, " ilirskim zemljama ", dakle kao jedna etnička cijelina. isto tako ih i turci poistovječuju. dokazivati etnički osjećaj ovoga ili onoga u srednjem vijeku pritom je posve promašeno, jer ćemo njega naći tek kod rijetkih pisaca, intelektualaca koji se time bave, i opet je sve to vrlo maglovito, jer se sve do formiranja modernih nacija etničke skupine konstantno reproduciraju, transformiraju, konstitutiraju nanovo. ono što je bitno su etnički MARKERI. od 15. - 18. stoljeća more je katolika iz bosne naselilo postor hrvatske. samo nakon pohoda eugena savojskog preko 100 000 ih je došlo u hrvatsku. međutim, tu nisu razvili osjećaj različitosti u donosu na domicilne hrvate. dapaće, taj osjećaj različitosti, samobitnosti u odnosu na narod preko une i save nisu razvili ni katolici u bosni, već posve nasuprot, snažan osjećaj etničkog jedinstva. iz jednostavna razloga što neke etničke razlike između pere iz usore i marka iz požege, stipe iz vareša i ive iz sinja, ili marije iz viteza i ane iz gospića niti nema. niti ih je bilo između hrvoja vukčića hrvatinića i tvrtka kotormanića prije mnogo stoljeća. i opet, to ne znači da muslimani-bošnjaci nemaju ništa sa srednjovijekovnom bosnom, već samo da je njihov identitet mnogo manje obilježen tim razdobljem nego identitet bosanskih hrvata. unatoč činjenici da se danas pomodno i oportunistički pozivaju na to razdoblje, u svom identitetu imaju mnogo manje istoga nego hrvati. skrivali to kao zmija noge, ne mogu promijeniti činjenicu da su za njih srednjovijekovni vladari, dokumenti, spomenici itd. bili donedavno nešto strano, " kaursko ", tuđe.

Otomansko carstvo nema veze sa ovim dogadjajem, ono se raspalo 1918, radi se o kraju prvog svjetskog rata, gdje fakticki nije bilo pobjednika i svi su se htjeli to nadoknaditi otimanjem zemlje jedne propale otomanske imperije.

Uloga Armenije je bila izdajnicka jer su i sami nekada bili u sastavu otomanske imperije te se od njih nije ocekivao takav podmukao potez, takoreci napada sa ledja.

medii iz makedonii kao da se udvaraju erdoganu jer jednom je rekao da ne ce dozvoliti da grcka promeni ime makedonskog naroda makedonci imaju simpatiju prema turskom narodui obrnuto i ta medjusebna doverba megu ovih dava naroda nece prestati bilo koja vlas dosla u navedenim zemlama makedonci imaju neki instik pamte istoriju jos i kod makedonskog naroda i turskog zivi ideja makedonskog revolucionara sandanski i golemiot ataturk za autonomna makedonija u sklopu otomanske imperije koju su balkanske monarhije i velike sile preduhitrili 1912 god prikaži cijeli komentar

Hrvatska nije bila okupirana od strane Otomanske imperije tako dugo kao što je to bila Srbija i u Hrvatskoj povijesti mnogo značajniju ulogu od Turaka igraju Austrijanci, Mađari, Mleci i na kraju Srbi.

Redovito se može se čuti hvalospjev nekadašnjim kolonizatorima i njihovom 40 - godišnjem doprinosu uvođenju zaostalog ruba otomanske imperije u Europu.

S obzirom da tražiš da spekuliram, evo ti i moje mišljenje: Od kraja XVII stoljeća svi vojni pohodi Otomanske imperije su bili neuspješni s visokim gubicima.

Pod gradom podrazumjevam naselje u kojem se trgovalo, a ne srednjevjekovni zamak, kakvih je bilo nekoliko i prije pokoravanja Srba od strane Otomanske imperije.

U gradovima je živjelo i dosta Jevreja, Grka, Jermena, Cigana i svih ostalih naroda tadašnje Otomanske imperije.

Srbi što žderu nacionalno jelo Otomanske imperije, alias burek, jebu se po javnim WC-ima i buše glory holes kada su u svetu takve prakse muzejski sadržaji i drkaju, bar ona tehnološki uznapredovala, emancipovana manjina na chatu?).

Dunafer, nemoj biti tako siguran.Sve moćne imperije su nestajale u momentu kada su bile ubeđene da im niko ne može ništa.Ova trenutno vladajuća fašistička imperija će se urušiti iznutra.Ona je dostigla svoj vrhunac i polako tone u sopstvena g... a. Setimo se Egipta, Grčke, Rima, Otomanske imperije, Britanske imperije... Svi su oni propali po manje-više istom scenariju.Uostalom seti se one: " Ničija nije gorela do sabaha " SMRT FAŠISTIMA SLOBODA NARODU prikaži cijeli komentar

To je, rekao je, nasljeđe Otomanske imperije. Mi želimo novu balkansku regiju utemeljenu na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuzavisnosti i suradnji i kulturnoj harmoniji.

Iako je kasnije ministar Davutoglu pokušao ublažiti njenu jasnoću, te se eksplicitno distancirao od najave formiranja neke nove Otomanske imperije, ostaje činjenica da se nova turska vanjska politika ipak oslanja barem u svom jezgru prije svega na zemlje otomanskog commonwealtha.

Ali ni jedan turski zvaničnik se nije izvinio Srbima za danak u krvi, koji nije bilo nikakvo regrutovanje srpske dece u elitne vojne jedinice Otomanske imperije (što smo pogrešno učeni), već čisto otimanje dece od porodica radi prodaje u belo roblje i homoseksualnu prostituciju koja je u to vreme bila razvijena u višim slojevima turskog društva.

Bosansko bogumilstvo, protiv koga su vodjeni krstaški ratovi pomoglo je u očuvanju homogenosti, suverenosti i opstanka Bosne kroz dugo razdoblje, sve do prodora Otomanske imperije na Balkan.

IME SANDZAK je bio opce ime za oblasti otomanske imperije, pa je bilo puno sandzaka, a ovo ime ostalo, raska nije u sandjaku niti je sandzak u raskoj, jer su to sinonimi, na zalost.oznacavaju isti prostor......................

Nakon što je 1932., na ruševinama Otomanske imperije, utemeljena Saudijska Arabija, vehabijsko učenje islama postaje državna ideologija čiji je cilj služenje interesima obitelji Ibn Sauda.

Baš me interesuje kako bi ti ragovao da Bošnjaci glorifikuju i uzdižu u nebesa Umihanu Čuvidinu (1794 - 1870) sa svojim eposom u osmercu i desetercu " Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije ", stavljaju je u sam civilizacijski centar svog etnosa, i pri tome vaze o suživotu između Bošnja i Srba za vrijeme Otomanske Imperije (on je postojao, ali ne u smislu pretjerane idealizcije koja dominira kod bišnjački nacionalista)

Muslimani širom sveta moraju da shvate da je sekularizam njihova jedina šansa.Setimo se samo Otomanske imperije koju su hodže i hadžije dovele na prosjački štap i da nije bilo revolucije Kemala Ata Turka Turska bi danas tavorila u 13. veku.Nažalost danas su u turskoj na sceni " veliki " muslimani koji se uporno trude da unište sve što je Ata Turk napravio.Ljudska glupost nema granica. prikaži cijeli komentar

Raslabljeni hrišćani, osokoljeni Konstantinovom kvazikonverzijom, ne samo da su počeli rušiti mnogobožačke hramove i lugove (pa i one koji su bili posvećeni ranijim Hristovim utelovljenjima), već su na njihovo mesto podizali svoja svetilišta, što je, i sa duhovne strane gledano, bio vrlo nakaradan pristup. (Sa ekspanzijom Otomanske Imperije Muhamedovi poklonicu su pak često na mestima srušenih hrišćanskih bogomolja podizali svoje, ili su već postojeće pretvarali u džamije.) Kad su u vreme imperatora Valenta Makarije egipatski i Makarije Aleksandrijski bili prognani na neko ostrvo, zadobivši za hrišćansku veru tamošnje žitelje i žreca, njihov hram su preveli u hrišćansku bogomolju u kojoj su krštavali ljude (Sokrat: Historija Crkve, IV, 24 fin.).

Pojavom Otomanske imperije, mlada, samostalna srpska Crkva počinje u nekom smislu da živi kao u ranom hrišćanstvu, tj. biva gonjena.

Kasnije, u doba slabljenja Otomanske imperije ti su isti Vlasi prelazili na austrijsku stranu granice, tj na naša područja, gdje su ih u ono doba zvali pribjezi ili prebjezi.