Raške) krajem 12. stoljeća, a pod Turke je konačno palo 1455. Dakle, pod vlašću Srbije bilo je niti 300 godina, nakon čega je uslijedilo 450 godina otomanske vlasti.

Za Otomanske vlasti, imao je status grada (turski: kaza) u vilajetu Selanik i dobio ime Ćuprili (turski: Köprülü).

Nadalje, tijekom čitave otomanske vlasti, a i tijekom Jugoslavije (s izuzetkom razdoblja kolonizacije 1920 - ih i 30 - ih), Srbi su se s Kosova odseljavali što dragovoljno, što pod pritiskom.

Iako su se s dolaskom otomanske vlasti u grad naselili i Turci, glavninu stanovništva i dalje su činili Grci, Armenci i Lazi.

Slabljenje Otomanskog Carstva krajem XIX. stoljeća dalo je određenu nadu arapskim liderima da će svršetkom otomanske vlasti biti stvorena jedinstvena arapska država.

Nekoliko godina kasnije izbio je drugi srpski ustanak, ovaj put pod vodstvom Miloša Obrenovića, za kojega je Srbija konačno oslobođena od otomanske vlasti.

U vrijeme Otomanske vlasti Drinopolje je bilo glavni grad istoimene turske pokrajine (na turskom se i grad i pokrajina zovu Edirne), koja je tada imala oko 960 000 stanovnika.

Današnje Karlovo razvilo se iz sela Sušica (danas je to dio grada) 1483. godine za vrijeme Otomanske vlasti.

Bilo je i vitezova ⠀ Marko de Samuelis u doba poznato kao Âťpokret krš ć anaÂŤ za oslobo đ enje od otomanske vlasti, kao i odvjetak plemi ć ke obitelji Maruško koji je u 15. stolje ć u vodio barske postrojbe u pomo ć Dubrov č anima protiv humskih Kosa č a.

Za vrijeme otomanske vlasti, Plovdiv je bio glavni centar slavenstva u Bugarskoj, neko je vrijeme, do osvajanja Sofije, bio i glavni grad Rumelije (turske provincije koja je u prošlosti mijenjala opseg, ali se u tom razdoblju odnosila na Trakiju, sjeveroistočnu Grčku i današnju europsku Tursku).

Smatra ga se utemeljiteljem moderne Srbije, vodio je prvi ustanak protiv Otomanske vlasti (1804 - 1813).

Zahvaljujući njima grad je ostao izvan otomanske vlasti punih osamdeset godina i upravo u to doba je trgovina doživjela pravi procvat.

Gabrovo je dobilo status grada još za otomanske vlasti u svibnju 1860. godine.

Vino je, nimalo slučajno, jedna od bitnih poveznica i u svijetu antike i za procvata kršćanstva pa čak i za otomanske vlasti na Levantu jer, kao pragmatični ljudi, Turci su dopuštali prodaju i promet vina držeći i samu luku Monemvasie svojevrsnim " duty free shopom ".

" U spomenutom filmu redatelj Egoyan, inače kanađanin armenskog, oštro preispituje navodni genocid u kojem su između 1915. i 1923. godine otomanske vlasti pobile ili iz zemlje izgnale 1,5 milijun armenaca.

Podatak da je to od starine uobičajeno nedvosmisleno potvrđuje da su franjevci tu svoje stanište imali već u 16. st. i da su tu slavili sv. mise i ostale obrede za kršćane, prema dopuštenju predstavnika otomanske vlasti.

Otomanske vlasti ubile su oko milijun i pol Armenaca tijekom Prvog svjetskog rata što moderna turska država ne želi priznati kao genocid. (H)

Austrijska vojska je u svom nenadano uspješnom i dubokom prodoru u krajeve pod Otomanskom vlašću poticala lokalno kršćansko stanovništvo na otpor i borbu protiv otomanske vlasti.

Egipatska zastava sastoji se od paralelnih pruga panarapskih boja, crvene, bijele i crne, koje su predstavljale arapsku pobunu protiv otomanske vlasti početkom 20. stoljeća.

Za otomanske vlasti grad su Turci nazvali po slavenskom izvorniku - Kutlofça. 1890. godine, grad je prezvan u Ferdinand u čast bugarskog kneza Ferdinanda. 1945. godine komunističke vlasti promjenile su ime grada u Hristo Mihajlov (Mihajlovgrad) u spomen na komunističkog lidera Hrista Popmihajlova (umro 1944), inače vođu Rujanskog ustanaka iz 1923. koji je rođen u tom gradu.

Nesporna je činjenica da je Kosovo, čak i u doba otomanske vlasti, bilo žarište srpske kulture, no to samo po sebi nije dovoljno za političku aneksiju nekog teritorija, pogotovo ako se tom prilikom izvrši pogrom lokalnog stanovništva, što su snage pod vodstvom Božidara Jankovića i izvršile.

- Skopje, 1689.) Vođa velikog ustanka u sjeveroistočnoj makedoniji protiv otomanske vlasti 1689. U to doba je austrijska vojska pod generalom Piccolominijem za cara Svetog Rimskog Carstva Leopolda I, poduzela veliku vojnu ofanzivu protiv Otomanskog carstva.

Jedan od tih događaja je i Sinjska alka, konjičko natjecanje koje slavi pobjedu protiv Otomanske vlasti.

Kallikon je bilo ime grada za ranog Bizanta, Kalkis ili Kilkis ime koje su upotrebljavali Grci, Kilkitsi ili pak Kılkış je ime koje su upotrebljavali Turci za otomanske vlasti nad gradom, a ime; Кукуш (Kukuš) davano je od strane Slavenskih stanovnika grada [ 2 ].

Po nekim neutralnim stanovištima tada je u Kilkisu bilo oko 500 Grka, 500 Turaka i oko 4 500 Bugara (ali i makedonaca, tada nije pravljena razlika među njima) [ 6 ] Postoji i jedan otomanski popis i studija iz 1873. godine iz koje se pak vidi da Kilkis nastanjuje 1 170 kućevlasnika, od kojih su; 5 235 Bugari (za Otomanske vlasti tog vremena makedonci ne postoje kao entitet), 155 Muslimana i 40 Roma (Cigana). [ 7 ] Procjena bugarskog povjesničara Vasila Kančova iz 1900. godine govori o 7 000 Bugara i 750 Turskih stanovnika grada. [ 8 ] Jedna pak druga studija o broju stanovnika iz 1905. godine, navodi da u Kilkisu i široj okolici obitava 9 712 vjernika Bugarskog Egzarhata (vjerski oprijedjeljeni kao Bugari), 40 vjernika Ekumenskog Patrijarha iz Konstatinopolisa (vjerski oprijedjeljeni kao Grci), te da ima 592 pravoslavne crkve kao i 16 protestanskih. [ 9 ]

To je bila iskra koja je zapalila pokret otpora na Kosovu, prvo protiv Berlinskog ugovora i naposljetku protiv same otomanske vlasti

Nakon oslobođenja od otomanske vlasti (1885), počeo je nagli razvoj Burgasa u suvremeni europski grad.

U prvim godinama otomanske vlasti ukupni danak što su ga spahije ubirali od kmetova za financiranje potreba carstva bio je manji negoli danak njihovim ranijim despotima i carevima.

Za vrijeme otomanske vlasti najpovlaštenija je bila SPC (Srpska pravoslavna crkva) koja je i bila najčvršći saveznik Osmanlija i koja je direktno odgovorna za tako dugu upravu Turaka na ovim prostorima.

Lokalna armenska zajednica koristila ju je do 1915. godine kada su Armence iz tog područja prisilno protjerale otomanske vlasti.