Evo me natrag u Zg, malo me previše neobavljenih stvari dočekalo, mislim da su me najviše iznenadili računi kojih je bio pun sandučić (da li vam se čini da svaki put iznova izmisle neke nove račune, ponekad se pitam što neki od njih uopće znače.. al dobro) Možda bolje da ne prepričavam šokove od jutros kada su me izbombardirali ciframa koje se odnose na račune koje je potrebno ove godine nadoplatiti jer je sve opet poskupilo a jadni mi, stvarno se bojim dana kada ću morati završiti fax naći posao i do kraja života otplaćivati kredite.. ali nećemo biti pesimistični.. (kad uđemo u EU onda će naša kako je ja zovem prijelazna generacija otplaćivati kredite i dva života) a to je sad već prešlo granice pesimizma i prešlo u nešto brutalno, pa ću se vratiti na to kako je danas ipak bio dobar dan.