postoje dokumenti u nekim ustanovama koji imaju oznaku tajnosti; sastanci najvišeg državnog vrha, posebice u ratnim uvjetima bi trebali biti nešto što nije za javnost, posebno za države koje nisu naklonjene hrvatskoj, a takovih ne nedostaje u našem okruženju. u ozbiljnim državama arhive ostaju zatvorene desecima godina, a posebno u nekim slučajevima prava istina nikada ne ugleda svjetlo dana. klasični primjer su sovjetski arhivi, u kojima su ostali nerasvjetljeni mnogi sporni događaji. nećete se bogme načitati niti američkih, britanskih ili izraelskih arhiva, posebice o nedavnim ratovima. poznat je slučaj nixona koji je ozvučio ovalni ured i svoju kancelariju mikrofonima koji su bili voice activating i snimali su sve razgovore (za razliku od dotadašnjeg sustava koji je datirao još od roosewelta, gdje se dugmetom aktivirao, kako bi se zabilježili posebni razgovori), koji su se potom snimali na desetak odvojenih magnetofona, od kojih je jedan bio sa oznakom tajne službe. nakon otkrivanja afere watergate, kada se saznalo za nixonov " hobi " zatraženo je da trake objavi, no on ih je zabranio objaviti pod izgovorom ustavnog prava i vitalnih državnih interesa. poslije je popustio, no ključni razgovor između nixona i šefa njegovog ureda haldemanna u trajanju od 18 minuta je tajnica rose mary parks navodno greškom izbrisala. ta traka je pohranjena u posebnoj prostoriji gdje se čuva za buduća doba kada će eventualni tehnološki napredak omogućiti rekonstrukciju izgubljene trake. inače, nixonove trake su nakon njegovog inpeachmenta oduzete i premda se godinama zakonski tužio sa vladom da su to njegovi privatni snimci, vlada mu je vratila samo dio snimaka i transkripata koji su se smatrali njegovim privatnim snimkama i kao takvim mogu biti njegovo vlasništvo. možete li zamisliti da je predsjednik gerald ford koji je naslijedio nixona ležerno primio strane novinare, pa im potom otvorio podrum ovalnog ureda i lakonski im uz smješak pružio uvid u nixonove trake....