Najveća ozonska rupa nalazi se iznad Australije i zato je tamo česta bolest rak kože.

Kad je riječ o štetnosti za kožu, najveći su neprijatelji zračenja tipa A i B, dok tip C apsorbira ozon u gornjim dijelovima Zemljine atmosfere (osim ako postoji velika ozonska rupa) pa ono ne dolazi do nas.

Navode se instrumentalne metode određivanja količine ozona i ponašanje totalnog ozona na pojedinim dijelovima Zemlje, na Antarktici (ozonska rupa) i iznad Zagreba u tijeku jedne i više godina.

On tvrdi da je ozonska rupa pokrenula intenzifikaciju zapadnih vjetrova koji simultano hlade Antarktiku i griju sjevernija područja.

Okružena jarom što izbija iz asfalta, kao u oreolu, pojavljuje se Gordana - njoj ni godine, ni rat, ni ova ozonska rupa ne mogu zbrisati osmijeh s lica...

Ozonska rupa promjera 25 kilometara, formirana iz Arktika, preko Danske i Njemačke počela se širiti Europom prema jugu, a prema prognozama proširit će se do Sredozemnog mora.

Čuvena zagrebačka ozonska rupa, zatim pretvara isti taj snijeg u bljuzgu, i Bijeli Zagreb grad postaje prljava baruština.

Pojavu su prvi put uočili članovi britanske znanstvene stanice na Antarktiku, kada je u listopadu 1984. godine evidentirano smanjenje ozona za 40 % (odatle naziv« ozonska rupa »).

Wood je kazao da su kopnene i satelitske procjene pokazale da je ozonska rupa iznad Antarktika veličine oko 22 milijuna četvornih kilometara, a da je deficit ozonske mase otprilike 27 milijuna tona ove godine.

1968. Generalna skupština Ujedinjenih naroda prvi put raspravlja o globalnim problemima zaštite životne okoline. 1971. Dennis i Donelle Meadows objavljuju znameniti izvještaj »Granice rasta«, koji izaziva živu raspravu o globalnim problemima. 1972. U Stockholmu se na inicijativu SAD-a i skandinavskih zemalja održava Konferencija o ljudskom okolišu (ECO I), koja predlaže stvaranje svjetskog programa UN o zaštiti životne okoline. 1979. Prva svjetska konferencija o klimi u Ženevi: usvojen je svjetski klimatski program, čime je prvi put usvojena međunarodna klimatska politika. 1982. Opća skupština UN-a usvaja Svjetsku povelju za prirodu. 1985. Otkrivena ozonska rupa iznad Antarktike.

Taj je dvojac zaslužan za to što se iznad naše županije napravila ozonska rupa.

U svom izvješću za 2010. godinu znanstveni savjetnici Protokola napisali su sljedeće: - globalni i ozonski omotač nad Antarktikom se više ne smanjuju, ali nisu ni u porastu, - ozonski omotač izvan polarnih krajeva mogao bi dostići vrijednosti kakve je imao prije 1980 - ih godina otprilike sredinom ovog stoljeća, - ozonska rupa nad Antarktikom će trebati više vremena za oporavak, - utjecaj ozonske rupe nad Antarktikom na klimu vidljiv je u prizemnoj temperaturi zraka i zračnim strujanjima, - u srednjim geografskim širinama (globalno gledano) iznos UV zračenja pri površini Zemlje je tijekom proteklog desetljeća bio konstantan.

Ozonska rupa iznad Ant arktik a se smanjuje i najmanja je u posljednjih pet godina, priopćio je novozelandski Nacionalni institut za istraživanje vode i atmosfere.

Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.

Ozonska rupa nastala u atmosferi mogla se mjesecima kasnije mjeriti u Kaliforniji.

Pred nekih dva mjeseca, mozda malo vise citala sam kako su znanstvenici zakljucili da se ozonska rupa smanjila u odnosu na zadnjih nekoliko godina kontinuiranog rasta.

U tome je problem sa plinovima u okolišu kao na primjer ugljikovodici klora i flora (FCKW): oni se dižu u atmosferu i reagiraju tamo sa ozonom i tako nastaje tzv. ozonska rupa.

Ozonska rupa nad Arktikom ove je godine toliko velika da je se po prvi puta u povijesti može usporediti s onom nad Antarktikom.

Problem je u tome što je to opasno blizu stanju koje se opisuje kao ozonska rupa i koje je karakterizirano kao područje pokrivenosti ozonskim slojem manjim od 200 Dobsonovih jedinica.

Većina se ljudi ponaša kao da ozonska rupa iznad Antarktika krajem 1996. godine nije imala površinu od 22 milijuna četvornih kilometara, što je dva puta više od površine Europe.

Opisao je napukle ledene ploče na Antarktici i goleme nestabilne ledenjake koji klize u more, uništenje amazonskih prašuma u Brazilu te djecu u Čileu koja će uskoro danju nositi zaštitna odijela - jer ozonska rupa iznad njih propušta previše ultraljubičastog zračenja...

Utvrđeno je da se ozonska rupa (sloj smanjene koncentracije ozona) razvila uglavnom kao rezultat emisije nekih široko korištenih industrijskih plinova.

Ipak, s obzirom na prihvaćene mjere, sada se čini da se ozonska rupa stabilizirala.

Ozonska rupa, formirana iz Arktika, počela širiti prema centralnoj Europi, u sljedećih nekoliko tjedana proširit će se dalje prema jugu protežući se gotovo do Sredozemnog mora.

Kisele kiše i tropske kiše padaju i u NP, ozonska rupa i ostale štete TUKU po NP kao i po gradovima i selima, Dakle ne dižite paniku jer nema sile da je riješi.

Molina), a kako za tezu nema valjana dokaza neki su je znanstvenici nazvali faktoidom (eufemizam za laž). Već 1978. teorija je zaboravljena da bi se uz velike napore, posebno medija obnovila 1985. Činjenica je, međutim, da polarni vrtlog, odnosno ozonska rupa, uopće ne postoji, nego se radi o Antarktičkim vrtlozima (koji se pojavljuju uslijed Antarktičke cirkumpolarne struje, odnosno hladnih morskih struja na južnoj polutki op. a.), ustvrdio je.

Ozonska rupa nastaje u području Južnog pola, a značajno stanjenje ozonskog omotača događa se iznad šireg područja Sjevernog pola pa je zbog takvog stanjenja u Kanadi UV zračenje zimi skoro jednako jako kao i ljeti.

Prorjeđenje ili stanjenje ozonskog sloja dobilo je naziv ozonska rupa.

Nije bilo jasno zašto se ozonska rupa javlja baš nad Antarktikom.

Zato ozonska rupa nad sjevernom hemisferom nije intenzivna.