Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

brković. opet crnogorac. predlažem da se ostavimo tih falših izvinjenja. oprosti ovo, oprosti ono. to samo govori o njemu kao čovjeku koji je shvatio da je rat za srpske interese poguban za crnu goru. imao je i on i drugi crnogorski intelektualci priliku da za vrijeme opsade dubrovnika šeta stradunom i da govori ljudima mi smo ovde sa vama. možda onda ne bi padale granate po gradu.

A zapisano je puno toga, u minutu kada su padale granate, kada je poginula prva civilna žrtva Marina Banić, koliko je puta crkva pogođena i koliko je puta zapaljena da bi na kraju i posve izgorjela

Po Varaždinu su padale granate, fijukali meci, raketama su razarali varaždinski aerodrom, a u zatišju između dviju uzbuna roditelji su vodili svoju djecu u Malu školu engleskog jezika, spuštale su se zavjese na prozorima i u učionicama se pjevalo London bridge is falling down.

No, s obzirom na povijest Domovinskog rata, jedino je razdoblje kad doista možemo govoriti o filmovima koji su se montirali dok su vani padale granate (kako su to na okruglom stolu opisali dvojica njihovih autora Ivan Faktor i Zdravko Mustać) jesen i zima 1991/1992. To se i vidi po razlici između filmova iz ciklusa snimljenih u tom razdoblju i kasnijih.

Vidim, Srbi mirišu, Hrvati smrde, pa reći ću ti nešto, ja smrdim jer su po meni padale granate, a BG ti miriše jer tamo nisu.

Nastavio sam dalje sa probijanjem dok su po putu i pored njega padale granate.

Celim putem su padale granate u neposrednoj blizini puta kojim se kretao konvoj.

I u Sarajevu, gdje sam već bio stariji, pa me je doista bilo strah izvještavati s ulica dok su padale granate.

- A sve je bilo samo pitanje dana nastavlja Čengija. Vukovar je već žestoko krvario, u Konavlima su već padale granate...

Meni je jedino žao što nismo Banja Luku stukli i krenuli na Srbiju, a mogli smo da nije bilo ruske prijetnje, kao i 45. Inače, ta lezba koju sam spomenuo je Srpkinja jesam li je ubio? ili njezinog ćaću? dok su po nama padale granate?, dok su njihovi ubijali po mom mjestu NE

Pa da podsjetim, po Istri nisu padale granate i nema u narodu tamo onog genetskog otpora prema došljacima koji se služe ekavicom i talijanskim.

Doslovno svake sekunde su padale granate oko nas.

Možda ti nisi bio u to vrijeme u OG (ipak su po gradu padale granate), ili si se skrivao u podrumu pa nisi mogao sve viditi.

Tada su već svakodnevno padale granate i ne znam tko je donio odluku da se djeca vrate u taj pakao.

Posebna suradnja Termokomerca i Borika došla je do izražaja u tijeku Domovinskog rata, kada je ponovo smrt bila u modi jer su po gradu padale granate i trebalo je imati velike hrabrosti da se kombijem nakrcanim bocama acetilena i kisika krene u zavarivanje neke cijevi koja je propuštala u energetskom kanalu koji je spajao kotlovnicu i hotele.

Čitao je dnevničke zapise njegovih prijatelja o životu u podrumu crkve, kako su padale granate.

Odvjetnici generala Gotovine prikazali su i kartu grada Knina na kojoj se vidi gdje su padale granate te upozorili kako je došlo do okretanja teze.

Jučer je viđen jedan čovjek u gradu, neobrijan, uplašen, u tuđem zimskom kaputu.Imao je plastičnu vrećicu i u njoj sav svoj život.Nekoliko slika, četvrt kruha i baterijsku lampu.I dok su samo na stotinjak metara od njega padale granate, on je stajao.U atomskom skloništu na Olajnici, inače najgušće naseljenom mjestu u Vukovaru, djeca se igraju rata.Svi žele biti kao njihovi tate.Neki od dječaka se povlače, jer oni više nemaju tate.Rat razdvaja, na bojištu svaki borac hrvatske obrane zna da mora biti heroj ili će poginuti. Zato Čaruga, Crni, Beretka, Soko i drugi ne čekaju pomoć već čine nemoguće.A pomoć će, misle oni, valjda stići.S tom nadom neki umiru, a neki još žive.

Po njemu su padale granate, tuklo se iz svih streljiva, sve je to preživio i onda ovako pogine ", ispričao nam je njegov suborac i žalosno dodao - " Stvarno je bio veliki čovjek, prava ljudina ".

Moj komentar nema nikakve veze s ovon obitelji, koja je imala sigurno teške trenutke u životu ali mislim barem malo ugodnije od onih obitelji koje su živile u mnogim gradovima Hrvatske na koje su padale granate i od onih obitelji kojima je neko stradao u ratu.

Živim iznad hotela Excelsior i praktički imam pogled na cijeli Dubrovnik tako da sam počeo snimati napad još dok su nedaleko kuće padale granate.

Po Zagrebu su padale granate 2. svibnja 1995. Otišao sam u »traumu« gdje je bilo krvi do koljena... prvi izvještaj o tome da po Zagrebu padaju bombe napravili smo kolegica i ja, a Kosor mi je na brzinu redigirala taj tekst.

To je bilo devedesetih godina i kada smo sadili stabla maslina u blizini su padale granate, kaže Knežević, dodajući da su se mnogi nakon toga zainteresirali.

.. u tim godinama, ni da su padale granate okolo ne bih primjetila, a kamoli da me hladnoca sprijeci da se poj..... za tvoj slucaj, ne znam.... trazis neki savjet a kako si opisala vi zaista nemate gdje... jedino ako si mislila da ti neko na forumu ponudi kljuc od stana...

Sta se nije javljala kad su po Zadru, Sibeniku i Dubrovniku padale granate.

Prvo prvenstvo sam igrao u Šibeniku, dok su na grad padale granate.

A ako me pitaš di san ja u to vrime bija, bija san u uniformi na prvoj crti obrane, nešto malo u 4. br, a poslije u 114. br., ništa maestralno, običan vojnik dragovoljac i ako baš želiš znat i ja san isto bija priplašen kad su padale granate i žviždali metci, čvrsto stiska pušku i Boga molija.......

Tref, kad su padale granate po OG bio sam u rovovima na bojišnici sa AP-om 7,62 u rukama

Pa i po nama su padale granate pa se Karlovac, Zadar i da sad ne nabrajam nije iselio.