U analizi Paklenog šunda Bence Nanay i Ian Schnee uz pomoć Nietzscheove teorije o nadčovjeku uvjerljivo podržavaju misao da Tarantinovi filmovi nisu amoralna djela što veličaju nasilje radi nasilja ili radi zabave i da, između ostaloga, ozbiljno promišljaju dubinska pitanja religije i egzistencijalne krize.