Kongregacija za nauk vjere najstarija je administrativna jedinica papinske države.

Običaj slanja apostolskih nuncija nastavljen je i nakon propasti Papinske države i sjedinjenja Italije (1870.) a pitanje je pravno uređeno 1929. godine Lateranskim ugovorima.

Ovi teritoriji približno su bili dvije trećine Papinske države.

Tek 1870. nakon što trupe Victora Emmanuela II aneksiraju papinske države u Italiju, možemo nastaviti proučavati povijest Voynićevog rukopisa.

Nakon propasti papinske države jezuiti brzo i potajno prebacuju knjige iz Collegia Romana u privatne biblioteke - kako bi ih spasili od konfiskacije.

Iako je formalni razlog za ovaj rat između 773. i 774. godine bilo pitanje granica između papinske države i kralja Deziderija, stvarna Karlova motivacija se nalazila u djeci Karlomana koja su živjela u Paviji i predstavljala opasnost po njegovog tek rođenog prestolonasljednika Karla mlađeg.

Tijekom renesanse, teritorij Papinske Države proširio se, najviše za vrijeme papa Aleksandra VI. i Julija II.

Katoličke mase u Njemačkoj i njihove organizacije nakon pripojenja Papinske države Italiji nepokolebljivo su stajale uz papu, apolitički vođe koji su do 1869. ustajali protiv dogme ubrzo su se pomirili s dekretima koncila.

Prvotna lokacija u Baselu odražavala je želju reformski nastrojenih sudionika, da se sretnu van teritorija Papinske države, Svetog rimskog carstva ili kraljeva Aragona i Francuske, čiji se utjecaj nastojao izbjeći.

Isto je pojasnio uvjete koji su bili u Katoličkoj crkvi od 1870. godine i rušenja Papinske države pa do Lateranskih ugovora 1929. godine.

Prije početka samog sabora, suočen s pojavom sve jačeg liberalizma koji je kroz ideju nacionalne države ugrožavao i sam opstanak Papinske države, Pio IX. izdao je 1864. encikliku Quanta cura, s dodatkom Syllabus.

Godine 1929. papa Pio XI. formalno se odriče posjeda bivše Papinske Države i potpisuje Lateranski ugovor s Italijom, kojim je priznata i formirana država Vatikan.

U njemu su sudjelovale i vojne postrojbe drugih europskih vladara (njemačke, francuske, papinske države), a nemali teret rata podnijeli su i južnoslavenski narodi pod mletačkim i osmanlijskim vrhovništvom.

Izvrsna polusatna emisija o odnosu države i crkve, Paralele, emitirana je na HRT-u 21.3.2013. Počevši od reportaže iz Rima i povijesnog prikaza odnosa Republike i Papinske države, emisija nas vodi u Francusku u kojoj je nezamislivo da predsjednik vlade uopće komentira papinu ostavku, a nekmoli da se izjašnjava o svojoj vjeri.

Snage Svete lige isplovile su iz luke u Messini, a uključivale su 350 galija Mletačke Republike, 79 španjolskih galija, 12 galija Papinske države, te đenovsko brodovlje i snage malteških vitezova.

Također, morat će odgovoriti na pritiske da otvori i financije papinske države.

Taj je papa, koji je prije bio biskup švicarskog grada Lausanne, zamolio švicarske kantone da mu pošalju malu vojsku od 200 ljudi za obranu Papinske Države.

Kasnije je pod rimskom vlašću bio važna luka, da bi od 1352. bio u sastavu Papinske Države.

Posjetom gradu Loretu u središnjoj Italiji, spoznali smo duboke veze hrvatskog naroda, katoličke crkve i papinske države.

Vatikan je dugo odbijao priznati talijansku državu nakon talijanskog ujedinjenja u 19. stoljeću, da dugo pape, ogorčeni što im je mlada ujedinjena Italija oduzela teritorij dotadašnje papinske države, uopće nisu željeli izlaziti iz Vatikana na talijansko tlo, konkordat između Italije i Vatikana potpisan je tek između dva svjetska rata, u doba fašističke vlade Benita Mussolinija.

Pipin Mali daruje papi sva preoteta područja oko Rima omogućivši stvaranje papinske države u obliku Pipinove darovnice koja položena na grobu Sv. Petra.

Gradić je svoje diplomatske usluge pružao i Svetoj Stolici: 1662. godine bio je jedan od dvojice predstavnika pape Aleksandra VII. koji su u San Quiricu kod Siene vodili službene pregovore s poslanikom kralja Luja XIV. o diplomatskom rješenju sukoba Papinske Države s Francuskom.

U srednjem vijeku njemački imperatori, Crkva i Venecijanska republika dokazivali su kako Ancona nije sposobna organizirati se kao snažna pomorska republika. 1532. Ancona je popustljivo kliznula u ruke papinske države gdje je ostala do ujedinjenja Italije.

Vatikan je zauzvrat odustao od prava na bivše papinske države na teritoriju Apeninskom poluotoka.

Sveti Otac je pokušao smiriti mnoštvo donoseći demokratski ustav Papinske države.

Velike su usp jehe njegove misije ima le u graničnim p od ručjima Papinske države i Napuljskog kraljevstva, gdje se za vrijeme i nakon Napo leo nova osvajanja raširio pokret hajduštva, koji je unosio mržnju, ubojstva i dr uga zlo dj ela u ovaj kraj.

Tada su uz pretežite španjolske postrojbe u borbi za grad sudjelovali i brodovi pod stijegom Mletačke Republike i Papinske države.

Toj ligi se priključuju (osim Venecije i Papinske države) Španjolska, Malta, Savoja, Parma, Genova i Toskana.

Napoleon Bonaparte, tada već okrunjen za cara Francuske, proglasio je 1809. potpuno ukinuće papinske države, a papu je nazvao samo gostom francuske vlasti u Rimu.

Taj se blagdan proširio iz Španjolske i u druge zemlje, tako u krajeve koji su bili pod vlašću Mletačke Republike te na područje Papinske Države.