Pajacima papirni novac, a vlastelinima zlato i moć

Kada je u 18. stoljeću papirni novac postao u Europi masovno platežno sredstvo, krivotvoritelji su dobili novi poticaj.

Papirni novac u Kini se javlja oko 1000 - te godine, a u Europi tek u 17. stoljeću, kada su ljudi metalni novac ostavljali bankama na čuvanje.

Crna Gora se odlučila da i ovog puta, zbog velikih troškova i finansiranja ratnih operacija pusti u opticaj blagajničke uputnice, to jest papirni novac.

Među ovim numizmatičarima su i autori kataloga i ljudi koji skupljaju papirni novac dugo, a pojedini i više od 40 godina.

U svim katalozima papirnog novca, koji su, između ostalog prezentirali i crnogorski papirni novac, navođeno je da je numerisanje novca vršeno na taj način što je na jednoj strani stavljen neparan, a na drugoj strani sljedeći paran broj.

Na području Austrougarske Monarhije rabio se papirni novac koji je na jednoj strani bio austrijskih, a na drugoj mađarskih obilježja.

Prvi papirni novac pojavio se u 14 stoljeću u Kini.

Godine 1670. u Massachusettsu se pojavio papirni novac jer je nedostajalo kovanog novca.

Država je bila bez novca, moljakali su novac od lokalnih vlasti i imućnijih pojedinaca; tiskani papirni novac vrlo brzo gubi na vrijednosti; seljaci zaposjedaju zemlju, sirotinja pljačka trgovce, napada župne dvore i plemićke dvorce, prijeti revolucijom - prekidaju se veze grada i sela, u gradovima vlada glad; vojnici koji se vraćaju s fronte nailaze na očajnu situaciju - pljačkaju, stvaraju odmetničke grupe (" zeleni kader "); željeznica ne funkcionira; hara španjolska gripa; nema nikakve šanse da će država biti međunarodno priznata.

Rijeka je doduše imala svoj papirni novac, štampan djelomično hrvatski, još 1848., 49., 50.; Ivan Rengjeo: Papirni novac u Hrvatskoj...

1661. godine izdan je prvi papirni novac u Europi, u Švedskoj.

Nakon Drugog svjetskog rata na Bretton Woods konferenciji, većina zemalja uvodi svoj vlastiti papirni novac koji nema nikakvog pokrića u zlatnim rezervama (fiat money), ali ga vezuju za US dolar koji je vezan za zlatni standard.

Asignati je papirni novac u Francuskoj u doba revolucije kojemu su kao pokriće služila zaplijenjena feudalna i crkvena dobra; bili su glavni instrument financiranja države.

Danas je papirni novac svake države u biti potvrda s kojim se omogućuje plaćanje robe i ostalih usluga, a čiju vrijednost garantira država.

Onaj tko posjeduje papirni novac (euro, dolar, kuna) nikada ne zna da li će taj novac vrijediti isto i za mjesec dana, a kamoli i za 100 godina.

Kako papirni novac nije podržan niti jednom ekvivalentnom robnom vrijednošću (zlatom), ovo omogućava ogromne mogućnosti manipulacije novcem (i ljudima) od strane države, banaka i ostalih financijskih institucija, a onaj tko posjeduje novac je izložen hirovima (mračnim planovima) bogatih bankara i financijera.

Nstupir će energetska, ekonomska, monetarna kriza, papirni novac će propasti i nećemo moći nabaviti hranu.

Kako je kalendar posvećen papirnom novcu, a Ivan Kapistran II. je izdavao papirni novac, Hrvatska narodna banka se, u potrazi za izvorima informacija,

Papirni novac služi samo običnom narodu.

Pod uslovom da vlasniku ovakvog kapitala magusi preko medija ne uvrte u glavu kako je lepše imati mercedes ili BMV i živeti modernim životom u gradu bez rada, i umesto stvarnog kapitala imati papirni novac ili plastičnu kreditnu karticu.

Papirni novac koji nije konvertibilan u zlato je tipičan primjer fiat money ili fiducijarnog novca.

I., str. 663. u kojemu su - uz druge dobre navode - te asignacije posve pogrešno označene kao prvi hrvatski papirni novac.

Sva svoja odlikovanja i sve jubilarne zlatnike, sav papirni novac, sve dragocjenosti prodao je pod lomljeno zlato, a kada se Županja elektrificirala, donirao je za struju, te je sam imao petrolejku do kraja života.

Lire B, papirni novac u emisiji Gospodarske banke za Rijeku, Istru i Slovensko primorje u Rijeci, iz godine 1945 - 1947

U početku se težilo da za svu izdanu količinu papirnog novca (i ostalih novčanica) banka ima u svojim trezorima zlatno pokriće, s mogućnošću da se u svako doba papirni novac može zamijeniti odgovarajućom količinom plemenitog metala.

Papirni novac (engl. paper money, paper currency, banknotes, njem.

Papirni novac izdaje središnja ili emisijska banka neke zemlje.

Albert Pick, poznati nemački stručnjak za papirni novac, u svom Leksikonu iz 1978. Godine o notafiliji piše: "...

Vrlo malo, i to skoro samo u vezi sa delatnošću praškog kluba, koristi se u Moravskoj i Slovačkoj, ali tamo najveći specijalisti za papirni novac govore da su samo numizmatičari i da se bave numizmatikom, a ne " notafilijom ".