Nadamo se da će doći vrijeme i ukazati se prilika otići i na njih i donijeti nove nezaboravne trenutke radosti i užitka gledajući uspavane zelene doline pod njima i nove magličaste vrške koji paraju nebo i na kojima spavaju oblaci, sjećajući se da smo na nekima od njih već bili, ili da ćemo na neke uskoro

" Lako tebi ", rekla sam, " nemaš muža, ne živiš u traumi, pogladiš Papin kip, pustiš suzu, opustiš se, nemaš ni kuću, ni Rosenthal vazu, ni lijepe stolice, ni kristalni stolić, nikad nisi vidjela Lago Maggiore i Isolu Bellu, tamo djevojke prodaju nakit za sitnu lovu, crvene i bijele i ružičaste kamelije paraju nebo, parkovima šeću b i j e l i paunovi, negdje smo vidjeli Karlov kip.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

... sad se pitam da li je jedna od tih munja što paraju nebo nami jenjena meni, i izazivam je: udri kurvo, više mi ne možeš nauditi, ali uskoro sve utihne, sunce ponovo sija, mi se vraćamo u baštu, nas tavljamo se keseriti, ja pitam Nijaza: " Znaju li tvoji kući da ti pišeš? "

Voda u zaljevu je manje slana nego u moru zahvaljujući mnogobrojnim rječicama i potocima koji se sa planina, čiji vrhovi čini se paraju nebo, slivaju u more.

Deseci reflektora paraju nebo, sve se proba osim vatrometa.

Frankfurt - na Majni, poznat je po svojoj panorami: visoki i tanki, elegantni tornjevi poslovnih zgrada i banaka paraju nebo, nadvisujući gust promet vozila i pješaka na ulicama.

Pa ko na Balkanu voli onog boljeg od sebe? Niko: DUvijek se vecina tjesi onima gorima ili slicnima sebi pa uzdizuci takve indirektno uzdizu sebe, a boljima nalaze mane: D Ono sto mi se najvise svidja kod naseg znaka je cinjenica da se kod Jarceva nista " ne mora " (kao npr kod dosadnih Bikova) pa Jarac nece po svaku cijenu morati da udje u bracnu vezu (da bi bio drustveno prihvaceniji i da bi ispunio po svaku cijenu tu tradicionalnu ulogu), ne mora da ima po svaku cijenu ni prijatelje (bolje je biti sam nego sa svakim), ne mora da bude Inn jer pomodarstvo mrzi vise od svega: Di jos milion stvari Jarac misli da jednostavno " Ne mora " osim sto je naravno svjestan cinjenica da " mora " umrijeti jednoga dana, za razliku od nekih drugih koji misle da su besmrtni pa najcesce nosom paraju nebo, a sustina zivljenja im se svodi na to da zive zivote drugih a ne svoje.

Minareti koji poput igala paraju nebo, visoki su oko 90 metara, a široki samo 4 metra.

Po Engleskoj i po cilon svitu radosni rafali paraju nebo.

Tijekom ove noći, osobito od ponoći do zore, moguće je vidjeti i do stotinu sjajnih, sporih meteora kako paraju nebo.

Sami vrhovi su goli, paraju nebo ka noži, straj te pogledat u njih.

Otkud onda ove zgrade sto paraju nebo, zlatom optocene palace, hoteli sa 7 zvjezdica i slicno?

Okolno mjesto odjednom oživi, zviždaljke paraju nebo, vrijeđaju sluh, sve vrvi od policije i prije nego li se okrenuo i provjerio, Joža zna da je opkoljen.

Lomljava leda, škripa broda i vapaji unesrećenih ljudi miješaju se u jezivoj kakofoniji i paraju nebo.

Iza kontrolne sobe divovske su peći - gotovo da paraju nebo.

A ove zvijezde što paraju nebo, jesu li baš sve suze sv. Lovre, ili je koja možda i iz tvog oka skliznula?

Uz Brada Pitta, Georgea Clooneyja i Matta Damona, jedna od zvijezdi filma je i fikcionalni casino The Bank sa svojim iskričavim interijerima i eksterijerima što paraju nebo, a dobrim dijelom su stvoreni računalno generiranom slikom.

Eskadrile aviona paraju nebo Dubrovnik je u luci.

Autoput je još prazan, konture nebodera paraju nebo koje se budi.

Ali na vidiku ničeg nema... samo horizont gdje se spajaju nebo i morska pučina... i munje koje paraju nebo i osvjetljavaju moj beskrajni vodeni pakao.

Useljenje mora biti efektno, neka rafali paraju nebo i uši susidima, neka se odmah vidi i čuje ko je uselija u ovo reprezentativno zdanje.

Većinom nosom paraju nebo, oni da su krivi, ne.

Potezao sam dimove, slušao cvrčke i glasanje mladih sova, gledao zvijezde i meteore kako paraju nebo...

Ćutim kako si radostan, uzbuđen, kako otkrivaš novi svijet u zgradama koje paraju nebo, kiši svjetlosti koja pljušti po nevidljivom horizontu

Pola sata je lijeva kao iz kabla, a munje paraju nebo.

Voda u zaljevu je manje slana nego u moru zahvaljujući mnogobrojnim rječicama i potocima koji se sa planina, čiji vrhovi čini se paraju nebo, slivaju u more.

ali eto... zapravo sam htjela pisati o jednoj vili... morskoj vili_ tzv. ŠljUnčIcA TiInkiBelL.. evo ponovo je došlo njeno doba... ona hara ljeti.. morate ju prihvatit kao jednu za_ozbač_vilu. možda nema čarobni štapić al ima svoj blink-blink koji je jednako opasan. njeno prebivalište ne možete naći na karti.. " zelen kraj obraso travom i trnjem.. čuje se šum mora i cvrkut ptica.. sunčeve zrake paraju nebo.. odjekuju dječja hihotanja.. - raj na zemlji " ukoliko ju želite dozvati od n a n ačite/ili ako mislite da ste dovoljno dobri otpjevajte /: " Kao da je morska vila sve je moje snove ostvarila... ".. ne garantiram da će biti dobre volje..... ne znam zašto ali ta pjesma joj nekako nije bash favorit.. al sigurno će se pojaviti

Drugi ljepotu nalaze u dramatičnim perspektivama suvremenih megalopolisa čije zašiljene siluete paraju nebo, a s vrhova nebodera pogled se opasno strmoglavljuje u ponor prenapučenih prometnica.

Noćne provokacije, kad svijetleći meci paraju nebo, noćna buka brodova JNA u zaljevu, pucanje na Brgat, Grbavac, crna zastava nad Zavreljem zatvaraju ljude s prvim sumrakom u kuće.