Sunčeko sije, travica fino miriše, ptičice se natežu na grani.. a ja zaljubljeno šećem parkićima..

i tako.. italija. zemlja u kojoj svaki 10. čovjek našeg godišta ima kompjuter, a svaki 14. od tih ima internet i sposoban je poslat mail. di ne postoje normalne utičnice, a naši fenovi i punjači za mob su prejaki pa sjebu svjetla u čitavom hotelu. di je pizza toliko gnjusna, a cut košta 4 = 28 kn. obična jebena voda od pola litre košta 3 = 21 kn. kava 4,5 = 30 kn. kuglica sladoleda 3 = 21 kn. cigare 4. sve. malboro, pall mall, davidoff, camel, phillip morris.. (jedan pizza cut = kutija malbora? voda neznam, žvakaća = malboro? i zašto onda nitko ne puši?) tuš-kada je nepoznat pojam.. tuš-kupaona-sa-kosim-podom je zato uobičajena slika. 500 globe za cuganje u parkićima. mislim da je ista cijena i za paljenje cigare u disku. dečki u rozom.

Bu proljeće pa istrčite na ulice i posjedajte po klupicama u parkićima i grijte se ljudi... Danas bi svako htio lagodan život i da se za to netko drugi pobrine.

Loptanje po naseljima smeta živčanom narodu, kao i okupljanje po parkićima koji su ili zapušteni i osvojeni psećim minama, ili pak načičkani edukativnim hiperekološkim vrlosigurnosnim redox napravama, koje, tek da se zna, svako malo netko od gnjevnih klinaca devastira...

Pa onda dobije nogu od tog istog frajera koji je inzistirao na zajedničkom druženju, izletićima, parkićima i ostalim sranjima.

Premda ima još uvijek puno turista koji parkiraju po travnjacima i nogostupima, osobito oko Marine pa i po drugim parkićima preko mosta, ali njih se može i opravdati jer ne znaju za garažu.

Bila je, naravno, otvorena Titina rodna kuća, na stolu kruh, ali svinjske glave nije bilo: -)) Mnogo mladih ljudi je sjedilo po parkićima, na dekicama, gitare i klopa, a na glavama prepoznatljive plave kapice.

unatoč tome što se slažem sa osnovnom idejom dnevnika i što je dnevnik formalno korektno napisan, ne mogu ti dati bod. kao prvo, koju će kvalifikaciju kaznenog djela staviti mup apsolutno je nebitno. u tome državno odvjetništvo ima glavnu i zadnju riječ i jedino je bitno što oni misle. osim toga, moguće je da se istraga vodi kao da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi kvalificiranoj smrću a da se kasnije promjeni kvalifikacija na ubojstvo. nadalje, statistika zna biti iritantna, ali zar je uistinu toliko bitno kako statistički mup vodi taj slučaj? kao drugo, iz nekog razloga ćeliš uspoređivati kristinu šušnjaru i luku ritza. kulminacija usporedbe je kada ti daješ procjenu (koju i sam nazivaš nestručnom) da bi ubojica luke ritza dobio 5 godina zatvora (iako nemaš pojma o 90 % činjenica koje se uzimaju u obzir pri određenju kazne) i onda sam sa sobom ulaziš u polemiku i išćuđavaš se kako je moguće to što se nije niti dogodilo nego si ti sam (nestručno) iskonstruirao. svašta. inače, slažem se s poantom. mafijaški obračuni i naručena ubojstva iz moje (a vjerujem i tvoje perspektive) uistinu jesu nešto što se " događa drugima " jer se događa jednom (čini se ne tako uskom) krugu ljudi. s druge strane, ubojstva i premlaćivanja u parkićima ili pothodnicima su nešto što se događa slučajnim prolaznicima, a to može biti bilo tko od nas.

Agresivni su, piju po parkićima, puše travu i kaj sve ne.

SKRIVA TE Hodate već dva mjeseca, a još nisi upoznala nijednog njegova frenda i nalazite se samo u tvom lokalnom kafiću i parkićima gdje vas nitko ne vidi?

Briga nas što ne postoje dvorane ili centri za zabavu, sport ili rekreaciju gdje klinci mogu doći i zabaviti se umjesto pušenja trave u parkićima.

Ne, svirepo je uskratiti dici bilo kakvu mogućnost osim bambusa u parkićima, a iščuđavanje nad posljedicama je samo licemjerno.

Da, i djeca koju trenira također, slobodno će lunjati ulicama i parkićima.

Tražio sam u po parkićima, u slastičarni, u crkvi, u igraoni i na igralištima, ali svi su me, ili čudno gledali, ili u čudu šamarali.

I sad se postavlja pitanje, koji je roditelj gori, onaj koji djetetu kupi igrice i zabije ga neki drugi svijet ili ovaj koji vodi kako-tako brigu o svom djetetu dok mali hara ulicama i parkićima?

Naprimjer nikidan san u Stelona sinjala materjala zbog kojega san onomad čak malo patila, a sad me podsjeća na nekog oronulog pervertita koji operira po parkićima u kvartu.

U parkićima su stvari izmakle kontroli i teško će biti uspostaviti mir i osjećaj ugode za svaku majku.

alice cooper - poison - nikako da se otruje već jednom. opca opasnost - jednom kad noć - himna svih osmaša po oproštajkama: rolleyes: psihomodo pop - frida - svaki klinac s gitarom ju rejpa po parkićima: ne zna: shakira - waka waka - what? još mi nije jasno: rofl: jole - jedna mala plava - nevjerojatna maštovitost u pisanju teksta: rigo:

Uz to u petak i subotu do ponoći poklanjamo happy hour, kako se nebi prehladili sjedeći po parkićima.

Ne spaljujte se benzinom po školama, ne mlatite se po parkićima samo zato kaj ovi slušaju drugi glazbeni žanr, ne gledajte sva smeća koja se vrte na telki.

Danas nažalost nisam imala priliku sudjelovati u vašoj seansi, jer osim što iznimno držim do svog smisla za humor, zauzeta sam djecom popodne po raznim parkićima i tečajevima za neplivaće. (dalma 21.07.2008., 20:44:14)

Pa zato i slave rođendane po parkićima, skupljaju se iza školskih igrališta, u prostorima oko vrtića ⠀ u javnim prostorima koji uopće nisu namijenjeni njihovoj zabavi i koji funkcioniraju kao neprikladni zamjenski prostori.

Dosta da se " društvo " malo prošeta za vrijeme velikih odmora po dućanima uz škole, ili po zvaršetku nastave po obližnjim parkićima i sl.

Samo ga ti, Dalma, prati po parkićima.

Djetinjstvo smo proveli u parkićima baveći se zdravim aktivnostima, poput odbojke ili penjanja na stablo jabuke.

Doduše puno lakše kad si mlad, student, krećeš se gdje ima žena, a one još uvijek cugaju po parkićima i zidićima: D Kasnije, ako nemaš para, može se ali bez izgleda i šarma teško.

... u povratku kući, di ćeš ne iskoristit ' ovu jedinstvenu priliku, i ne prošvrljat ' malo okolo-kole.... tako sam i ja prođirala malo zaobilaznim nekim putevima i parkićima, ponešto i uslikala... a većina toga će osvanuti u jednom video-spotu, koji pripremam... možda i u toku dana, ako ga uspijem završiti i objaviti, stoga, možete očekivati i nastavak ovih spli ' skih snježnih radosti.

Tako i po parkićima ili ulicama.

Ispast će možda super banalno, ali kada sam ja bila mlada, u Osijeku je bilo mnogo mjesta gdje su mladi mogli iz sebe izbaciti energiju na pozitivan način, umjesto kao sada ispijanjem jeftinoga alkohola po parkićima.

Zbog svog inata i škrtosti sada će sve one mlade duše koje bi poslušale punk, metal, reagge ili nešto drugo što se ne pušta po zagrebačkim biritijama i popiti žuju za cenera to morati raditi vani po parkićima ili nigdje.