Objašnjenje Danielsove obiteljske priče u završnici filma nepotrebno retardira radnju, umrtvljuje je te je dodatno i bespotrebno natapa patosom u svojim jarkim kolorističkim akcentima koji joj daju određenu snovidnu kvalitetu, kojom direktor fotografije Robert Richardson (Avijatičar, Nemilosrdni gadovi) taj segment priče diferencira od naglašeno gotički vizualno oblikovanoga ostatka priče na Shutteru.

Simbol Vukovara je obavijen pseudofaktologijom, predrasudama, manipulacijama, patosom i pijetetom koji prilikom svake godišnjice izvire u prigodnim novinskim člancima, televizijskim emisijama, dnevnicima i online diskusijama.

Tome je možda ponajviše kriv slab scenarij samoga Zwicka i Claytona Frohmana, jer dijalozi odišu pretjeranim patosom i moraliziranjem pa se na trenutke čini da likovi ne razgovaraju nego iznose moralno-etičke tirade ili mudre maksime o životu.

Sa najviših državnih položaja govori se s neukusnim patosom o komunističkom diktatoru i tiraninu Josipu Brozu Titu.

Čak je i vaš umjetnički ukus izrazito obojen patosom i dramatičnošću.

Čitav niz mračnih povjesnih fakata se prikazuje neukusnim patosom lažno i obavija se dijalektičkom retorikom o nekome višem revolucionarnom konstruktivnom planu.

Melodrama je svojim patosom, uzvišenim odnosno podignutim stilom glume, shematiziranim obrascem svijeta, naglašenom funkcijom glazbe, patrijarhalnim svjetonazorom i tragičnim i/ili nesretnim završetkom savršeno odgovarala takvom holivudskom shvaćanju.

Sviđa mi se teatar jednostavnih rješenja, koji ne koketira s patosom mudrosti.

Ako se nad nama nadvija ciklona, s dirljivim će patosom upozoriti kako će sutra kiša natopiti našu domovinu.

Muze su morale šutjeti kad je pričalo oružje, (Almira Osmanović, ravnateljica splitskog Baleta je - budimo u skladu sa Zorbinim iskrenim patosom sa svojim plesačima u Zagrebu uistinu krv prolila); pa da li je u redu da ih se ušutkava danas zbog sajma na rivi?

Rađen u duhu sovjetskih filmova, film Majka Indija odiše patosom i domoljubnim osjećanjem.

Njihovi filmovi zrače patosom, glamurom i zanosom svojstvenim holivudskim spektaklima.

To se osobito prepoznaje u plesnim i pjevnim sekvencama, primjerice, iz filma Awara (Skitnica), u režiji Raja Kapoora iz 1951, gdje on sjedinjuje grandizonost, kostime i stil holivudskih mjuzikla s tradicionalnim indijskim plesom i karakterističnim orijentalnim patosom.

Slike koje se redaju pred našim očima emotivne su i uznemirujuće no u osnovi ne donose ništa novoga a sa svojom atmosferom i patosom u potpunoj su suprotnosti sa opisanim uvodnim dijelom.

Bajsi ć eva elevacijska imaginacija, me đ utim, ne hrani se isklju č ivo šokantnom realnoš ć u, tragisti č kim patosom ili moralisti č ki motiviranim skalpelom kaosa.

Tim Habeger suvereno se s tipičnim američkom patosom snalazio s tekstom, ali u svom izlasku iz predstave i autobiografskoj sekvenci o agresivnom ocu u Teksasu podcrtao je začudnu nepotrebnost tog dramaturški problematičnog umetka.

No ni sjajna Saurina režija ni briljantne glumačke izvedbe ne uspijevaju do kraja prikriti određene dramaturške slabosti, posebno u vrhuncu filma koji je opterećen pretjeranim simbolizmom i patosom te gotovo da film pretvara u propagandno sredstvo.

Epičnost cjeline kontrapunktirana je patosom i emocijama nabijenim prizorima.

Vrdoljak međutim humanizam rabi kao parolu na tragu Maksima Gorkog: I poslije nas doći će ljudi, ali hoće li doći čovjek? s uzvišenim patosom pita se Goran Višnjić.

Bio je arhaičan, ispunjen patosom, kao klasični junak uzvišeno se nosio s tragedijom života, prkosio je vlastitoj slomljenosti, snalazio se s mrvicama.

Jasna Ančić s ublaženim je patosom i klimavom posturom svjetliji dio glumačkog kvarteta u kojem je pakt ženske solidarnosti razoren neujednačenošću njezine izvedbe i izvedbe Csille Barath-Bastaić koja je bolja u pokretnim nego u komornim psihološkim sekvencama.

Uistinu zapanjuje upornost ove čeljadi koja svake godine, najmanje četiri puta, i tako već dulje od dva desetljeća, s patosom izriče pitanje: Trebamo li mi uopće ovoj državi?

Zašto bismo robovali tradicionalnoj matematici, uskliknuo je nošen osporavateljskim patosom kudikamo snažnijim i većim od dadaističkog i futurističkog zajedno? 5 x3 = 17

Meštrović. kako kaže povjesničarka umjetnosti Ljiljana Čerina svojim titravim tretmanom površine tijela unosi u bečku secesiju izvorni rodinovski impresionizam, čime dokazuje da je rodinist među secesionistima, a poslije u Parizu dokazuje da je secesionist među rodinistima. Taj splet tijela u čučećim pozama, zgrčenih udova i s patosom na licima potvrđuje Meštrovu namjeru da poput Klimta na Beethovenovu frizu i drugim njegovim antologijskim ostvarenjima nastavi prikazivati nelijepa tijela, što će izazvati žestoke reakcije javnosti u domovini..., naglašava Andro Krstulović Opara u katalogu izložbe.

Corrala, gađajući se ponekad i pronađenim značenjskim i intonacijskim težištem rečenice, minimalističkom gestom i patosom pojačanim do ilustracije.

Patosom se, ali s druge strane, one koja i iskusnom profesionalcu zadaje tremu i radi protiv njegove utrenirane tehničke ličnosti, bavio Marko Juraga putem fragmenata Michelangela Buonarrotija Miroslava Krleže.

Onda ode po čizme pa ih stade čistiti, uzevši u usta duhana - da viks bude sjajniji, da se sve orilo po malom dvorištu sa patosom od kamena, koje okružavaše u četverouglu drvena zgrada.

Emmerich površno čeprka po odnosu razvijenih zemalja prema nerazvijenima, eksploatiranju jeftine radne snage trećega svijeta, problemom ekoloških promjena, zakulisanim igrama visoke politike u kojoj svatko gleda vlastiti interes, sprezi visoke politike, kapitala i kriminala, ali sve je to u filmu nabacano bez smisla i logike kako bi redatelj kroz spomenutu nit provukao svoju odveć patosom natopljenu moralku.

Kao velika forma dokumentarne autobiografije uz čiju pomoć vladajuća kultura otkrivačkim patosom, koji podsjeća na imperijalističke ideologije Âťpodizanja mostovaÂŤ, želi upoznati i prisvojiti novo psihološko i socijalno područje, u promatranome je razdoblju najreprezentativnija proleterska autobiografija. 27 Tipično je da, ako nije riječ o autobiografiji osobe u usponu, suprotno pravilima što određuju veliku autobiografiju, ta autobiografija redovito mora uključivati izdavača iz vladajuće kulture koji će toj autobiografiji tek priskrbiti pristup na književno tržište i koji, s druge strane, u tekst unosi raščlambene i korekcijske zahvate.

Mapirajući sistematski, gotovo iz dana u dan, mnoga neuralgična mjesta našeg vremena i historije, bilo da su ona obojena nacionalizmom, tranzicijskim patosom, manipulatorstvom društvene i političke scene ili čistim, originalno srpskim ludilom, uz svu nenadmašivu lucidnost svoje visokoetične političke satire, Boris Dežulović nas navodi na razmišljanje i nasmijava do suza.