Odbacivanje nacionalnog samoodređenja u NDH je zapravo značilo negaciju Pavelićevih tvrdnji prije i za vrijeme rata.

Mijo Bzik bio je jedan od najodanijih Pavelićevih ljudi.

Ciprom Hrvatski pravopis, ali je gotovo cijelu nakladu te knjige ustaški režim dao uništiti (jer su se Guberinina rješenja, temeljena na hrvatskoj jezičnoj tradiciji, bitno razlikovala od Pavelićevih pogleda na jezik).

Mogli bismo samo pretpostaviti kolike bi tisuće hrvatskih građana ovdje bile pobijene da se čak i talijanska fašistička vojska nije zgrozila nad monstruoznošću zločina Pavelićevih ustaša i da nije naredila likvidaciju ovih logora.

Kao zajedničko obilježje sva tri režima dr. Cipek navodi kašnjenje hrvatskog društva u modernizaciji, pri čemu izdvaja komunističku diktaturu, za koju kaže da je u prvoj fazi bila totalitarna, u drugoj autoritarna, da bi se od osamdesetih godina polako počele pojavljivati naznake liberalizacije, te notira da hrvatski komunisti, za razliku od kraljevih žandara i Pavelićevih ustaša, zaista u nekim stvarima, poput ukidanja nepismenosti, industrijalizacije, urbanizacije, imaju određene modernizacijske rezultate.

Dodatno je bilo nehu m ano i zloćudno istrajavanje vode ć h zvaničnika Hrvatske, da glinsku istinu i ispoljeno arhajsko divljaštvo Pavelićevih dželata podupiru strategijom za b orava - umesto da su to okrvavljeno svetilište dostojno obeležili kao podsetnik za istorijsko pamćenje

Nekako vjerujem da barem ondje znaju da bi u tim misama trebalo poći od Pavelićevih zločinačkih grijeha prije nego što se zatraži odrješenje od njih, a to se, koliko znam, nikada nije dogodilo.

Ali, kada vidiš s kakvom je lakoćom suspendiran don Ivan Grubišić, a da nikome ne pada na pamet barem se ograditi od Pavelićevih misnika, slobodan si zaključiti da mise za poglavnika možda i nisu u skladu s voljom crkvenih vlastodržaca, ali bogami nisu ni protiv.

Od njih je saznao i za planove o poslijeratnoj borbi Pavelićevih križara protiv komunističke vlasti.

Opća karakteristika tzv. Pavelićevih naselja jest raskid s modernističkom tradicijom ravnih krovova prema uzoru na seoska i radnička naselja koja će nicati na prostoru tadašnjeg Trećeg Reicha u duhu tzv. Heimatstila.

amera047@, neće se bombardirat CRIIIKVE jerbo sa Visa saveznički zrakoplovi nisu išli u borbene zadaće već samo na prinudno slijetanje nakon oštećenja iznad nacističke Njemačke/Pavelićevih gospodara (...) CRIIIKVE su bile slučajno oštećene - ka i ona u Sućurcu a koje su NB oštetili Britanci iz svojih baza u Italiji a NE sa hrvatskog Visa...

Zbog toga pobuda gospodina Čubrića, da svoje pisano svedočanstvo o neljudskim ustaškim postupcima prema srpskom narodu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ostane - ad perpetuam memoriam - kao dugotrajni podsetnik Srbima iz tih krajeva, na period njihovog totalnog istrebljivanja, zaslužuje poštovanje, iako u ovu kratku monografiju nisu uvršteni mnogobrojni vidovi terora Pavelićevih ustaša i na drugim, izostavljenim i nepomenutim mestima na Baniji i Kordunu.

Bezobzirnost, mržnja na Srbe i okrutnost Pavelićevih ustaša prenosi on u pogrdnoj sinegdohi na sve Hrvate.

U svijetlu tih neosporno verificiranih i povijesno dokazanih činjenica koje su kao takve ušle u europsku i svjetsku povijest, zasigurno je potrebno da se o njoj piše i uči u školama, ali na način koji u ničemu neće zaobići činjenice da je ta i takva vojnica bila u službi monstruozne tvorevine čije je funkcioniranje u najvećoj mjeri ovisilo o osovinskim saveznicima fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj, kao i seriji Pavelićevih ustupaka od rimskih ugovora pa nadalje.

U Gospiću je već ranije djelovala skupina istaknutijih Pavelićevih pristalica, uglavnom intelektualaca, npr.

Katolički tisak tog vremena prepun je Pavelićevih fotografija koje prikazuju njegove posjete katoličkim seminarima i konviktima, ali i ekstatičnih govora dobrodošlice koje su prelati izgovarali njemu u čast.

Biografije Titinih generala i sekretara, kao i Pavelićevih doglavnika i naglavnika možeš lako naći na netu, pa vidi jesam li išta pogrešio glede njihova socijalna podrijetla

Većina Pavelićevih pisama kucana je pisaćim strojem, a samo nekoliko ih je pisano rukom.

O idiotima i budalašima: Komparativni nedostaci Titovih i Pavelićevih klaunova

Jedan od najsramotnijih Pavelićevih čina bilo je svakako potpisivanje Rimskih ugovora s Mussolinijem u kojem je Italiji prepustio Dalmaciju i otoke, a pritom još prihvatio morbidni zahtjev da »vojvoda od Aoste« postane hrvatskim kraljem.

Kako se to uklapa u teorije i teze o Jasenovcu i tzv. " Hrvatskom holocaustu " zaključite sami.Očito da poviest koju smo učili u TITOVIM školama (koji je isto imao brojne i " svoje " Židove u VRHOVNOM ŠTABU i glavnog ideloga Moše Pijade) nije bila bazirana na istinitim faktima, jer je uviek prikazivala NDH strahovito anti-židovsku i strahovito genocidnu... Izg leda da je bilo na stotine tzv Židova tj. Pavelićevih " počasnih Arijevaca " u vladi NDH... Znači ta država nije mogla biti baš totalno JUDEN FREI kako nam " današnji službeni državni tumači povjesti " Goldsteini non stop neumorno prikazuju i dižu na velika zvonasvakog Božjeg dana,.

Fašistička vlada pomaže u financiranju i uvježbavanju Pavelićevih ustaša.

Činilo bi se, dakle, da Mačekovo distanciranje od Pavelićevih separatističkih akcija datira iz ranijeg razdoblja, iako ga Pavelić postaje svjestan tek 1936., nakon što je izišao iz torinske tamnice, te se u Palermu sastao s Trumbićem, a i drugim kanalima doznao da se Maček definitivno priklonio reformiranju Jugoslavije.

Primjerice, jedan od najodanijih Pavelićevih sljedbenika, pisac ustaških programa i cenzor tadašnjih novina bio je Mijo Bzik koji je bio običan staklar.

Na majici je slika Pavelićevih vojnika i natpis ' što bog da i sreća junačka '.

Dalje mislim da si ti na blogu napisao imena Židova, Pavelićevih generala, ako se ne varam 28. Tko ima imalo Duha Božjega u sebi vidio bi tu najveću izdaju koju jedan zapovjednik vojske može dosegnuti.

I veoma teško im je odgovoriti na pitanje što Mihailović i Pavelić imaju zajedničko, što ih spaja, a što razdvaja i možda ono najvažnije, zbog čega je njihove moralne osjećaje tako naglo i burno povrijedilo fotografiranje s Dražinom slikom u centru Zagreba, a nije ih smetalo petnaest godina nošenja Pavelićevih slika, slušanja ustaških pjesama, crnih uniformi, slova U na svakoj fasadi, misa za Pavelića, koncerata i mitinga, spomenika i ulica...

Ante ti jado nije nikada bio drug a ti seronja nemoj se kriti ispod njegova plašta.Da si ti jado igdje bio vidio bi da u ovom ratu nisu postojale " ustaše " nego udružena hrvatska vojska: dica i unuci tvojih JAMARA, jado i pavelićevih ustaša i domobrana.

Jučer, danas, sutra može se shvatiti kao podastrijeti rječnik Pavelićevih osnovnih umjetničkih preokupacija.

I to desetine tisuća koje je Tito tamo sprašio između Pavelićevih Roma, Srba i Židova i ostalih