Pavo Urban rođen je u Dubrovniku 1. kolovoza 1968. godine a u rujnu 1991. godine primljen je na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Pavo Urban odlikovan je sljedećim odličjima: Spomenica Domovinskog rata 1991/1992. (1997.), Red Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom (1996.), Odličje Hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata s pozlaćenim pleterom (1996.), Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.). www.portaloko.hr

U Domovinskom ratu poginulo je puno hrvatskih divnih mladih novinara, nabrojimo neke: Tomica Belavić, Zvonimir Devernaj, Boris Erdelja, Siniša Glavašević, Žarko Kajić, Živko Krstičević, Gordan Lederer, Vladimir Levar, Ivan Maršić, Stjepan Penić, Đuro Podboj, Branimir Polovina, Zdenko Purgar, Zeljko Ružičić, Luka Skračić, Nikola Stojanac, Ivo Šipek, Tihomir Tunuković, Pavo Urban i Gorki Zivković, itd.

U Dubrovniku je utemeljena Zaklada Pavo Urban za pomoć djeci, Udruženja obitelji branitelja Domovinskog rata.

Izvještava Pavo Urban Hrvoja Ivankovića i Hrvatskog radija.

Dubrovački fotograf Pavo Urban stradao je u prosincu 1991. dok je fotografirao granatiranje svog rodnog grada.

Nama je rat nažalost bio namijenjen i predivno je čuti stanovnika Crne Gore u glavnom televizijskom dnevniku koji s ushitom izjavljuje: »dobili smo državu bez ispaljenog zrna baruta.« Da je samo Pavo Urban izgubio život na pločniku Dubrovnika s fotoaparatom u rukama, kojim je bilježio buktinju grada, trebali bismo shvatiti da nas više nitko ne smije zavaravati i da smo sami odgovorni pred savezima i budućnošću, u kojoj možemo sami pridonositi gradeći ili rat ili mir.

Vidio se svaki kamen Straduna, pa i ovom prilikom pozdravljamo mjesto na kojem je na Svetog Nikolu 1991. godine, u vrijeme najžešćeg bombardiranja, braneći grad svojim fotoaparatom, poginuo mladi Pavo Urban.

To su akademski snimatelj Gordan Lederer, snimatelj Žarko Kaić, student Pavo Urban, diplomant Živko Krstičević i student Tihomir Tunuković.

Pavo Urban, hrabri novinar i fotograf je poginuo snimajući Stari Grad koji je gorio, želeći svijetu pokazat što se događa u Dubrovniku.

saloča ljetnikovca skočibuha snimak: pavo urban, 1990.

Tijekom kratke umjetničke karijere, Pavo Urban (1968 - 1991) istaknuo se nizom fotografija različitog stilskog, žanrovskog i tematskog spektra (aktovi, kazališna fotografija, arhitektura, prizori iz dubrovačke svakodnevice), ali je široj javnosti ostao najpoznatiji po snimkama ratnih događanja na dubrovačkom području, u kojima se na dojmljiv način isprepliću dokumentaristička neposrednost i umjetnička doživljajnost.

Pavo Urban (Dubrovnik, 1. kolovoza 1968. - 6. prosinca 1991.) studirao je nakon završene srednje pomorske škole na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku.

FOTOGRAFIJA U HRVATSKOJ: PAVO URBAN Nedjelja, HRT 1, 15.15 Četiri vijenca Mladi dubrovački fotograf Pavo Urban poginuo je 6. prosinca 1991. godine, slikajući bombardiranje svojeg grada.

Izvještava Pavo Urban ' u konkurenciji od 39 emisija s pet kontinenata izabrana je među tri najbolje u kategoriji dokumentarne radio drame.

Pored Toše Dabca, Đure Janekovića, Milana i Slavke Pavić, Mladena Tudora i Borisa Cvjetanovića na ovaj su način predstavljeni Peter Salcher, Karlo Drašković, Juraj Drašković, Ivana Tomljenović, Petar Dabac, Antun Maračić, Pavo Urban, Jasenko Rasol i Sofija Silvia te fenomen Poletove fotografije.

Dosad je objavio nekoliko knjiga: Ispražnjeni okviri iščezli sadržaji 1991. - 1994. (1996.), Pavo Urban posljednje slike (1998.), Lokrum (2004.), Igor Rončević (2009.), a s povjesničarkom umjetnosti Evelinom Turković autor je monografije o Ivanu Kožariću Atelier Kožarić (1995.).

Pavo Urban (Dubrovnik, 1. kolovoza 1968. - 6. prosinca 1991.) studirao je nakon završene srednje pomorske škole na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku.

Pavo Urban pao je od minobacačke granate nedaleko Orlandova stupa, a na fotografijama koje je pred pogibiju snimao zabilježen je niz mina koje su u njegovoj neposrednoj blizini padale po Stradunu.

Posmrtno je izašla fotomonografija Pavo Urban (Pavo Urban, urednik Lukša Peko, urednik fotografije Željko Šoletić, Naučna biblioteka - Dubrovnik, Dubrovnik 1992.) s ciklusom fotografija Rat-art koje je započeo snimati početkom rata, te Pavo Urban - posljednje slike (Antun Maračić: Pavo Urban - posljednje slike, META, Zagreb 1997.), a priređen je i veći broj izložaba s njegovim predratnim i ratnim fotografijama.

Snimajući početak granatiranja dubrovačkog Straduna, Pavo Urban je poginuo u svojoj 23. godini.

Nakon smrti njegove su fotografije izlagane u nas i u inozemstvu te su objavljene dvije knjige njegovih fotografija, monografija Pavo Urban i Pavo Urban posljednje slike.

Kasnije doznajemo tu je poginuo Pavo Urban, bilježio je povijest i u povijesti će ostati zapamćen sa svojim slikama ratnoga Dubrovnika.

Istog dana, za najžeščeg napada na Dubrovnik, poginuo je Pavo Urban.

Uz izvorne fotografije branitelja, u Zbirci se nalazi i velik broj snimaka profesionalnih i umjetničkih fotografa, među kojima su: Pavo Urban, Milo Kovač, Miro Kerner, Božidar Gjukić, Marija Braut, Željko Šoletić i drugi.

Od toga dana do danas uzalud čekamo malu spomen-ploču na mjestu gdje je s kamerom u ruci, usred svojega grada, poginuo mladić Pavo Urban.

FOTOGRAFIJA U HRVATSKOJ: PAVO URBAN (1968 - 1991) Nedjelja, HRT 1, 15.20 vijenac Proizvedena 2003. godine, ova je emisija Antuna Maračića već bila reprizirana, a njeno sljedeće mjesto emitiranja moraju biti škole i fakulteti.

U Dubrovniku se na dan 6. prosinca 2006., na 15 - godišnjicu najtežeg napada na Grad, kada je snimajući u rano jutro na vratima od Ploča, poginuo mladi fotograf Pavo Urban, otvorila njegova izložba pod nazivom Vrata.

No, u svojim nažalost kratkim i mladim životima akademski snimatelji ili studenti: Gordan Lederer, Ćarko Kaić, Pavo Urban, Ćivko Krstičević, Tihomir Tunuković, i drugi, snimili su sva ratišta u Hrvatskoj te njihove snimke pružaju sliku o strahoti agresije na Hrvatsku.

Snimio je i mjesto na kojima su nastradale dvije žrtve granatiranja Starog grada, Tonči Skočko i fotoreporter Pavo Urban