Čak kada bih tako i učinila onda bih ti morala stalno dosađivati sa potrebom da se ispovjediš, pričestiš. moliš, paziš na zapovjedi. a ti bi mi rekao; - HVALA

Prvo nemaš brige, jer stanje nije alarmantno.: top: Drugo što je najbolje imaš vremena 3 godine.: top: Treće ako i izvadiš petice možeš pomoću fiksnog aparatića zube poravnati.: top: Četvrto ako paziš na higijenu možda petice duže prežive.: top: Peto potraži drugo mišljenje.: top:

Ono što ti mogu reći je da paziš da ne ponavljaš šprancu očito te je lako materijalno iskoristiti, što može biti znak da negdje duboko u sebi smatraš da možda nisi vrijedan ljubavi same, nego da moraš drugome pružiti još nešto kako bi te volio.

Dobro paziš na osjećaje drugih i nikoga ne želiš povrijediti.

Mjeseče, zlatne boje oživljavaš srce moje svake noći u okrilje uzimaš me svoje tetošiš me.. paziš i maziš u svakom mjesečevom dodiru ima toliko sjaja da i zidovi od cigle postaju plave boje hodam mjesečevim stazama obavijam se nekim novim nadama u mirisu strasti u plavo-crvenom snu dodirujem uvijek prostirku plavu pa neka mi netko veli kako lijepe snove sanjati ne želi kada završi java i dan želim vam toplinu noći i predivan mjesečev san

Dobro žena je trudnica, a ti sad paziš na bebu, to je ok, ali koliko ja vidim tebi je više stalo do te bebe nego ocu, jer on baš i nije pazio.

U potpunosti se slažem gym_girl:) Meni je užasno što ljudi tako reagiraju, ako im kažeš da npr. ne želiš jesti za ručak pizzu jer paziš da se zdravo hraniš, svi će okrenuti očima i krenut će priče o dijetama i " ne uživanju u životu ". Treba prihvatiti svakoga i svačiji način života i prehrane.

Opet ču krenuti od sebe; već u trudnoći su mi neki ljudi imali potrebu govoriti; " pazi ovo, nemoj ono, nesmiješ ti to, paziš li na ovo, ono je preteško za tebe, nemoj ja ču, ostavi ti to.... ", Iskreno, ne znam, dali zbog hormona, ili zbog čega ali takve stvari su me vrijeđale.

- Ovo sve moraš da paziš, razumeš ti mene?

Tanja, ako u korizmi paziš i ne jedeš čak ni jaja ni mliko, zamijeni umak od vrhnja sa umakom od soje, a obične špagete integralnim i eto vegetarijanskog jela.

Zar te mama nije naučila da paziš na svoje srce?.

Prvi deo ovog poslednjeg naslova ti ne gine, samo ako ne paziš na ponašanje... Molim vas da opomenete zastupnika... Shvatio je.

Misliš da ogrlica nije vrijedna truda da ju paziš i čuvaš ili misliš kako je sve ovo zajebancija? upita ona povišenim tonom.

U biti eksplodira prašina svud po stanu ak ne paziš.

e, evo ja baš u pauzi od učenja, čitkaram tako blog i nađoh puno zanimljivosti... čitam da se nalaze ljudi s bloga, fora mi je čuti za to, al ja neznam, baš mi je fora tako da seljudi druže, al meni bi osobno, bilo malo nelagodno naći se tako sa ljudima, možda se vi lagano više poznajete, nekako ste se uspjeli skompati, činjenica da ja nisam baš česta na blogu, pa mozda zato nemam baš neki posebni odnos s nekim od blogera, a i solo sam krenula u to sve, bloganje, ako da ni neznam nekakva, " pravila ", ako ih ima. ili ljudi jednostavno iz znatiželje krenu se nać, pa to nalaženje postane baš forno, jer ja stvarno vjerujem da ovdje ima užasno zanimljivih ljudi, koje bih voljela poznavati u životu.tako da vjerujem ljudi, da vam je dobro baš bih voljela dobiti izvješće od nekoga kao ja, kako je to nalazenje principi mi nedaju da odem u KIC i krišom promatram blogere, mislim, il se otić družiti il ne... al mislim da sam malo kukavica po tom pogledu, jer jedno je biti jak na riječima na blogu, jer to je tvoj mali svijet i nikome se ne trebaš obješnjavati, ni opravdavati, a pogotovo ne svidjeti, pa ne moraš pazit sta pričaš/pišeš... nekako je to drugačije u životu, svako je stvorio sliku o sebi na blogu, neznam... ne govorim da ja nešto glumim tu na blogu, nešto šta nisam, nego da sam tu preiskrena, a u životu ipak malo više paziš šta pričaš... neznam... možda sad već kenjam...;)... al forno mi je to nalaženje, možda i ja skupim hrabrosti, kad upoznam bolje nekog mudrog blogera, ili blogericu, pa poželim upoznati ta divna blogerska bića...

Nemoj brkat široke kukove i to što dobiješ 2 kile ako ne paziš šta jedeš sa endomorfnim tipom.

Stari je sjedio na " svom mjestu " za stolom, pogledao me ispod naočala, zaklopio križaljku i rukom mi ponudio da sjednem (kao da se sprema saslušanje u Gestapo-u). - vidi, nešto bi se trebali dogovoriti... znao sam, generalno sranje. radi se o ozbiljnoj stvari čim moj tvrdoglavi Likota ne započinje rečenicu s " ja sam odlučio... ". nije da je nešto uveo obiteljski kult ličnosti, pa da je njegova prva i poslijednja, niti je ikada u životu nekakvu iole važniju odluku donio prije nego se dogovorio s mamom, barem onako potajice, ali je volio započinjati misao s tom rečenicom koja mu je davala na važnosti, izdizala ga u Glavu Obitelji. jebiga, geni su geni, i u ravnici kao i podno Velebita. - ajd, reci... - ja sam razgovarao s čovjekom i dogovorio se, pa kad imaš vremena da me odvezeš i da to riješimo... nije mi baš jasno što namjerava reći ta sjeda glava, pogledavam u pravcu Ženskog Roditelja nebi li na njenom licu pročitao ozbiljnost započetog monologa, a ona, samo se hladno okrenula prema sudoperu. vidim ja, po srijedi je neprincipjelna koalicija dogovorena u slučaju preglasavanja. - ajde, polako, s kim si razgovarao i što si dogovorio? - znam ja da ti imaš troškova, kredit za auto, pa ta kuća... grijanje je skupo danas, a vidiš kažu da će zime biti sve hladnije... - hej, Stari, daj da razgovaramo kao ljudi, što si i s kim dogovorio. - pa sa čovjekom, ovi što pravi grobnice... - jel ti to mene zajebavaš.. za koga grobnicu? - ja neću da kad umrem, pa da vi onda morate navrat-nanos kupovati neku grobnicu, pa to tamo tražiti... a ovako, ja sad kupim pa sam miran... ko zna kako će onda biti s novcima... to je sada dvi iljade... nek ima... slušam ja njega, pogledavam u Ženskog Roditelja, i sve ne mogu vjerovati da on to ozbiljno misli. koji mu je... jeble ga vijesti, hrvatska danas, otvoreno, zatvoreno, zasjedanja sabora, povrat duga umirovljenicima, mirovinski fondovi i ostale umotvorine demokracije na naš način, sjebu čovjeka na brzaka... - a ti si to, kao, zabrinut hoću li te ja moći sahraniti? ha, gore te ne mogu ostaviti, jedino da te balzamiram kao druga Lenjina, a onda moraš kupiti mauzolej... pokušavam sve okretati na šalu. vidim mu po očima da je ozbiljno mislio. nekako mi ne paše takav razgovor u pet popodne. ma ne paše mi ni u jedno doba. - nemoj ti sad meni tu Lenjina, znaš... ja sam odlučio i gotovo, kad me možeš voziti? " ja sam odlučio " eto ga na, Pater Familia. svaki je daljnji ozbiljni razgovor nemoguća misija, ajmo probati kroz šalu... - vidi, bio si privatno na pregledu, proljetos te držali u bolnici dva mjeseca na remontu, piješ tablete, paziš što jedeš, tlak ti je bolji od moga, šećer na normali, piješ one bezolovne sokove, one za dijabetičare. sad, jebe te godina proizvodnje i tu se ništa ne može, jel tako. po svemu sudeći sve to možemo odgoditi za neko ljepše vrijeme. vidiš da stalno pada kiša, onda će snijeg, klisko, gdje ćeš tamo gacati po blatu i gledati neku rupčagu. kad se malo proljepša ti dogovori s tim rakokopačem i ja ću te odvesti. jel u redu? - čuj, Stari, ima mali pravo... uključila se u razgovor, kao nezainteresirano, moj Ženski Roditelj. ajd, bar sam sjebo koaliciju, ako ništa drugo. nevoljko je pristao na novu pogodbu. odgodio sam, na nekoliko mjeseci, kupovinu te nesretne grobnice. nekako sam se, nakon svega, osjećao čudno. ne kao pobjednik, trijunfalno, nije to bio onaj osjećaj kao kad ga argumentima uvjerim da je u krivu. osjećao sam se kao da sam tom odgodom kupovine grobnice odgodio njegov odlazak. kužim ja, nije grobnica pogrešna investicija (ali nije ni neko ulaganje u budućnost). kužim ja, svi smo mi prolazni i jednom moramo otputovati s tom one-way ticket. kužim ja, jednog će dana moj Stari zatvoriti oči. sve ja to kužim, ali nekako...

Tog dana sam vidjela da biraš sve što volim i iako šuteći da paziš na mene.

a onda mi se dotični neprimjetno uvukao pod kožu kao droga i počeo mi je faliti kad se nebi vidli par dan. tada postaneš nervozna, počinje ti smetati kad ti kaže da nemože zbog žene. pokušavaš bit razumna al srce divlja. sve više ga smatraš svojim iako to nije. znaš što smiješ očekivati a što ne al srce ne sluša. nakon godinu dana takve veze sam shvatila da bi pored tog muškarca htjela živjeti. i da bi otišla od muža da nema djece. u tom trenu ode sve nizbrdo.... iako muž ni dan danas nezna da imam ljubavnika. sve se da sakriti ako imaš mogućnosti i ako jako paziš....

Ojoj, @andjelko, ja o Zagrebu (još) ni zucnuo, ne paziš.

KRITIKA: George - Osnova kulture nalaže kad si s prijateljima da paziš na sebe i svoj autoritet, meni si se zamjerio kad si sa Slavicom sjedio u Taxiju da si pustio smrdljivog goluba, koji je izletio iz tvojih gača napolje.

Hvala, bilo je naporno, ali sada je već lakše, ipak u početku paziš da bude sve kako kažu, aktivnost, prehrana dovoljno inzulina, reagirati na vrijeme kada je jako visok šećer, a i kada je dosta niski.Bilo je tu bome puno truda, a i stpljenja i snage za dalje...

Druga je stvar ako si siromašan, ali i onda paziš da se uklopiš.

Utrneš TV, paziš kud surfaš po netu, pronađeš prikladnu radijsku postaju kao što je Treći program i miran si

Ako paziš na jedinice u kojima su pojedine brzine zadane, rezultat je praktički jednak onome koji smo dobili i prije, tj. 60 km/sat.

... Znam samo da je lakše puno toga za reć... dok je odrađivanje posla, pretvaranje riječi u djelo, teži dio... I da stalno paziš, ko oko sokolovo, na sam sebe, na svoje postupke, opet negdje usput uspiješ falit, nešto uspiješ zgnječit... da bi možda nakon pustih metoda pokušaja i " pogrešaka ", nešto shvatio...

Sjetim se kako izlazimo navečer, pa uvijek ti voziš, na mene paziš (ja, bitanga).

Kažem im da je sve u glavi, pa me u čudu gledaju, a to je istina.Kad sam im krenula objašnjavati vježbe i prehranu, rekle su mi da nisam normalna, kak mi se da vježbati, kaj stalno paziš kaj jedeš, ajme ti si luda, imaš krizu srednjih godina, itd

Ako ne paziš kad-tad se nađe neka budala, neki pasji skot koji si daje za pravo da

Ne paziš na korištenje struje, vode, plina ni namirnica jer, tko na to danas više gleda.